Vnukblog

Cijeli dan kontemplatiram šta i kako da napišem o sinoćnoj utakmici. Za početak, moram priznati da me je utakmica poprilično pogodila, odnosno pojela živaca jer nisam mogao negdje do dva u noći zaspati.

Moji vlastiti osjećaji u vezi ispadanja naše reprezentacije su mi fascinantni. Nisam razočaran, više tužan. Žao mi je igrača, apsolutno svih, ali Klasnića možda i najviše. Prirastao mi je srcu i nekako sam jako blizu tome da ga proglasim našim najboljim reprezentativcem, barem u mojim očima. Žao mi je Slavena, i to jako. Nije lako gledati nekoga tko je pokazao vlastitim ponašanjem da nije bahat, arogantan, nametljiv i prepotentan kako pati.

Bit će da je to ona famozna karizma. Današnji Jutarnji me iznenadio. Nema linča momčadi. Nema pribijanja izbornika na križ. Samo tuga i suosjećanje. Nismo izgubili jer smo bili lošija momčad, nego zato što je očito bog musliman i zato favorizira turke. Boljeg objašnjenja od tog kojeg je kolega Schokac dao – nema. Jedino tako se mogu objasniti njihovi čudesni oporavci u zadnjim sekundama utakmica i provlačenje u sljedeći krug natjecanja. Pretvaranje vode u vino je poput jeftinog trika našeg političara pred izbore kojeg nitko ne puši u odnosu na čudesne povratke turaka iz nepovoljnog rezultata.

Niti jedno prvenstvo dosad nije ovako solidariziralo Hrvate u nacionalnom ponosu. Možda je to zato što je cijela situacija u državi toliko loša da je ljudima očajno potrebno nešto dobro, nešto pozitivno što bi ih ujedinilo. A možda to objašnjava sve one silne zastavice na vozilima koje mi nikako nisu jasne. Da je dobro zbog nečega biti Hrvat. Zadnji put je to bilo 1991. Pa 2008.

čini mi se da bi ti razlozi trebali češće dolaziti.

Nastavite čitati na Vnukblogu:

“Tekst” na Index-u počinje ovako:

OVO nije tekst o Slavenu Biliću. Ovo je tekst o slici Slavena Bilića koju su kreirali mediji

Moram priznati da me već dugo neki “tekst” nije uzrujao toliko da moram pisati post o tome. Koliko god ljudi pljuvali po Indexu kao trećerazrednom portalu ja sam uvijek imao mišljenje kako je Index – ok. Ali kad vidim za kakve izbljuvak tekstove netko dobiva pare onda mi stvarno pada mrak na oči. Uočite kako naglašavam riječ – tekst. U normalnom svijetu na takav članak Indexa bi bio samo jedan predugačak blog post na kojeg nitko ne bi obraćao pažnju. Ali kada vaše postove objavljuje jedan vrlo posjećen (prema mojim procjenama, naslovnicu Indexa dnevno u prosjeku otvori oko pola milijuna ljudi) portal, onda to dobiva na težini.

Izbornik nacionalne vrste Slaven Bilić je zadobio srca i simpatije većine nakon utakmice sa Makedonijom u Skopju gdje smo izgubili 2:0. Komentar izbornika je bio: jebiga, izgubili smo. U današnjem vremenu političari (i sve ostale nepolitične njuške u medijima) se doslovno gade ljudima jer im ili lažu u facu ili simboliziraju ono što prosječan Hrvat nikad neće imati. A onda dođe jedan nogometaš koji ne mulja ljude, govori jezikom ljudi, ne pravi znanost od toga što radi i ono valjda najbitnije – ne laže vam u facu.

Poskupljenje struje neće osjetiti oni koji malo troše

Ivo Sanader, 10.06.2008

U vremenu kada ljudi žive sve teže i teže pa poskupljenje struje sjedne ko šaka u oko, premijer sa svojom izjavom ne uspijeva zamuljati nikome oči, čak ni najprosječnijem Hrvatu. I onda se pojavi jedan Slaven čija je direktnost naprosto osvježavajuća.

činjenica je da su se SVI mediji u Hrvata malo zanijeli sa veličanjem Bilićevog lika i djela, ali u ovim vremenima kad je sve, da prostite, u kurcu – to je ono što naciji treba. Ali ne! Tu se našao jedan “komentator” (nažalost, Index ga promovira u komentatora, inače bi bio samo bloger za kojeg, ponavljam, nikog ne bi bilo briga) bez kojega bi smo bili izgubljeni. Ovo sve me podsjeća na “car je gol” priču kad samo klinac viče da je car gol, a tu ulogu u našim medijima je na sebe preuzeo Index.

U svom “tekstu” autor vuče paralelu između Ðikića i Bilića odnosno kako se od Ðikića (iako je postigao nešto značajno) mediji ne prave Mesiju kao što je to slučaj sa Slavenom. Ovo bi mogla postati nova uzrečica koja će zamijeniti “uspredbu krušaka i jabuka”. Nogomet svi razumiju, a pogotovo prosječan Hrvat – ipak smo mi nacija izbornika. Molekularnu biologiju razumije jako mali postotak Hrvata, pa zato se nitko ni ne trudi veličati njegov lik i djelo (barem ne na nivou Slavena Bilića). Naposlijetku, prosječan Hrvat neće vjerovati u lijek protiv raka dok netko iz njegove obitelji (bliže ili šire, nevažno) ne bude izliječen sa dotičnim. A i onda će njegov izumitelj biti zadnja stvar koje će se netko sjetiti.

Zašto se ne gradi kult ličnosti dr. Ðikića? Najjednostavnije rečeno – nema karizmu. Slaven Bilić doslovno zrači. Ima ono nešto na što se ljudi (a mediji pogotovo) zalijepe ko moljci na ljepljivu traku u ormaru.

Sad mi je napokon jasan “incident” kad se Bilić obrecnuo na Index-ovu novinarku tijekom presice sa “Index? Kod vas je sve negativno!”.

Nastavite čitati na Vnukblogu: