Vnukblog

Cijeli dan kontemplatiram šta i kako da napišem o sinoćnoj utakmici. Za početak, moram priznati da me je utakmica poprilično pogodila, odnosno pojela živaca jer nisam mogao negdje do dva u noći zaspati.

Moji vlastiti osjećaji u vezi ispadanja naše reprezentacije su mi fascinantni. Nisam razočaran, više tužan. Žao mi je igrača, apsolutno svih, ali Klasnića možda i najviše. Prirastao mi je srcu i nekako sam jako blizu tome da ga proglasim našim najboljim reprezentativcem, barem u mojim očima. Žao mi je Slavena, i to jako. Nije lako gledati nekoga tko je pokazao vlastitim ponašanjem da nije bahat, arogantan, nametljiv i prepotentan kako pati.

Bit će da je to ona famozna karizma. Današnji Jutarnji me iznenadio. Nema linča momčadi. Nema pribijanja izbornika na križ. Samo tuga i suosjećanje. Nismo izgubili jer smo bili lošija momčad, nego zato što je očito bog musliman i zato favorizira turke. Boljeg objašnjenja od tog kojeg je kolega Schokac dao - nema. Jedino tako se mogu objasniti njihovi čudesni oporavci u zadnjim sekundama utakmica i provlačenje u sljedeći krug natjecanja. Pretvaranje vode u vino je poput jeftinog trika našeg političara pred izbore kojeg nitko ne puši u odnosu na čudesne povratke turaka iz nepovoljnog rezultata.

Niti jedno prvenstvo dosad nije ovako solidariziralo Hrvate u nacionalnom ponosu. Možda je to zato što je cijela situacija u državi toliko loša da je ljudima očajno potrebno nešto dobro, nešto pozitivno što bi ih ujedinilo. A možda to objašnjava sve one silne zastavice na vozilima koje mi nikako nisu jasne. Da je dobro zbog nečega biti Hrvat. Zadnji put je to bilo 1991. Pa 2008.

Čini mi se da bi ti razlozi trebali češće dolaziti.

Mariuhuana na Bundeku, (c) jutarnji.hr

Ako je bilo tko sa gornje slike zaključio da se radi o stabljici marihuane, svaka čast, može se svrstati u redove vrsnih poznavatelja dotične kulture, rame uz rame sa vrhunskim policajcima odjela za narkotike. Ipak, ni oni nisu do koljena novinaru Jutarnjeg Lista koji ima bolje oko od svih njih zajedno. Neću spominjati dotičnog, čije ime možete pronaći ako kliknete na orginalni članak.

A članak ko članak, da sam ga pročitao u 24 sata, ne bih imao ništa za prigovoriti. Ali držim da je jutarnji ipak malčice ozbiljnija tiskovina, tako da me ovakvi uratci više nego iznenade. I opet se postavlja pitanje - tko je odgovorniji - novinar koji je očito završio faktultet (ako uopće) u birtiji, ili urednik koji će objaviti apsolutno svako smeće da popuni prostor. Sjetimo se samo “dvije prijateljice” u Večernjem Listu koje su otkrile da imaju isti pin na maestro kartici.

Osim što u članku možemo saznati da je Bundek gradonačelnikov omiljeni park, isto tako možemo saznati da uprava parka ne zna da za su za sadnju marihuane potrebne sadnice, dok se za potrebe sijanja koristi sjeme. Nadasve interesantno. Isto tako, cijeli Bundek čuvaju ČAK trojica zaštitara koji bi zasigurno spriječili svaki pokušaj sadnje(!!!!) marihuane. A cijelu situaciju još dodatno zaglupljuje opet uprava parka u kojoj “su uvjereni kako pušenje marihuane nije moguće tijekom dana zbog mnoštva prolaznika i djece koja se zabavljaju u parku“. Da, svi bi primijetili da tri gorile od 150+ kg dođu sa aparaturom za konzumaciju marihuane u pol bijela dana. Jamačno.

Svakako pročitati i komentare na originalni članak, jer ja nisam jedini kojem je cijeli članak više nego komičan.