Vnukblog

Ne znam o čemu bih prije pisao - o tome kako su uništili biser opatijske rivijere ili o lošoj prijevari kojom to pokušavaju zataškati.

Medveja je premala da bi ju mogao čak i naseljem nazvati. Hotel, kamp, par kuća, jedan fast food, dvije konobe, Konzum i plaža. I to je to.

Ako pogledate rezultate koje nam Google Images daje kad upišemo Medveja, vjerojatno ćete se složiti samnom da lijepo izgleda. Ovdje možete vidjeti screenshot rezultata jer će se vjerojatno mijenjati kroz vrijeme. Čestitam, upravo ste uvučeni u prijevaru zvana Medveja. U stvarnom svijetu, to izgleda ovako:

Nemojte misliti da je ovako prazno cijelo vrijeme. Pošto je ovo jedina plaža u Medveji (do okolnih morate malo autom potegnuti) ovo će se poprilično napuniti (ovo je slikano oko 9 ujutro). Samo da dobijete dojam koliko su te ležaljke nagurane jedna na drugu, razmak između njih nije niti jedan metar.

Sad zamislite naš šok kad smo došli i vidjeli da je cijela plaža jebeni Hemingway bar. Ono što je nekoć bio samo jedan restorančić sa terasom (to smo vidjeli u povijesnim zapisima - brošura o Medveji na recepciji kampa) sada su tri birtije od kojih jedna ima podij za svakodnevni “after-beach” party (bože me sačuvaj šake jada), jedan fast food restoran i jedan normalan restoran.

Nemojte me krivo shvatiti, nemam ništa protiv industrijalizacije turizma, ali se ne mogu oteti dojmu da je ovo krivi način. Isto tako nemam ništa protiv da koncesionar plaže naplaćuje svoje ležaljke, ali imam nešto protiv toga da se ljude pretresa na ulazu i zabranjuje unos hrane/pića, imam nešto protiv toga da se tjera ljude sa plaže koji donesu svoj šator za sunce (na dijelu plaže koji je u hladu skoro pa cijeli dan i na kojem nisu ležaljke vjerojatno samo zato što nitko neće platiti ležaljku u hladu), itd.

Isto tako činjenica je da ako vam netko nije rekao da Medveja nema plažu već ogromnu birtiju preko cijele plaže - vi to nećete nikako saznati. Danas je valjda pod normalno da kad idete bilo kuda po prvi put (što pogotovo vrijedi za ljetovanje) proguglate i vidite što ljudi kažu o vašoj destinaciji. Hemingway u Medveji se rijetko spominje a fotografiju u kakvom je stanju plaža danas je nemoguće pronaći. To je samo dio onoga zašto Medveju zovem prijevarom.

Na ex-plaži postoji kiosk od Tiska koji (naravno) ima razglednice u ponudi. Pregledao sam sve razglednice koje se nude, i pogodite što - niti jedna ne odgovara trenutnom stanju plaže u Medveji. Dakle, misao vodilja je sljedeća - vi dođete na prijevaru, shvatite da su vas prevarili i onda šaljete prijevaru dalje, valjda da se bolje osjećate zato što su vas zajebali.

Ako je ovo budućnost turizma onda ne mogu da se ne zabrinem. Slažem se da se treba pomaknuti sa kamen-more-sunce turističke ponude ali ne u ovom smjeru. Nikako u ovom smjeru.

Još jedan post kao nastavak serijala započetog prošle godine. Nije baš neki serijal pošto ide jedan post godišnje u njemu ali nema veze. Možda ova godina bude drukčija. Ne znam uopće čemu ovo očekivano pošto svi znamo kojeg je okusa domaće more, pa je stoga i očekivano. Pretpostavljam zato što se svaki put iznenadim u kojim to sve područjima te domaće more može razočarati.

Nakon ovogodišnjih sedam dana provedenih na domaćem moru moram priznati da zaista razumijem našu braću Čehe kojima se toliko sprdamo i izrugujemo. Oni sa sobom donesu sve što im je potrebno, sve do zadnjeg paradajza i konzerve paštete (mala digresija - sudeći po onome što sam vidio u lokalnom Konzumu ovakvih Čeha ima malo, prije bih rekao da je to zaostali stereotip) a kod nas kupuju elemente - zrak, sunce, more (odnosno vodu).

Razumijem ih utoliko što sad i ja osjećam snažan poriv da na more ponesem sve do zadnje konzerve paštete. Zapravo, sad vam mogu i poantu otkriti - ovaj post se odnosi na ugostiteljsku ponudu domaćeg mora.

Rabac, Istra. Vrlo simpatično mjestašce sa ogromnim plažama. Ali o tome u nekom drugom postu. Iz prvog restorana su nas praktički izbacili jer smo došli u pet minuta do tri a u tri se restoran zatvara i opet otvara u šest popodne. Ne znam da li je moj (moralni ili neki drugi) kompas u kvaru, ali takvo ponašanje u šipici sezone mi je apsolutno nelogično i neprihvatljivo. Nakon konzultacija u lokalnoj trgovini sa ljubaznom prodavačicom kojoj je više nego dosadno došli smo u restoran Miramare.

Usluga više nego ljubazna, dapače ljubaznija nego što je potrebno. Pogled sa terase fantastičan. Ambijent više nego ugodan. Supruga je jela vrhunsku deliciju - njoke sa škampima. Sve je upućivalo na to da smo nabasali na kvalitetan restoran gdje se isplati vratiti. Dva dana kasnije smo napravili tu pogrešku.

Znate li onu staru staru narodnu poslovicu?

Bolje se roditi bez kurca nego bez sreće.

Dva dana poslije, usluga više nije tako ljubazna, što nije ni bitno, ali ni njoke sa škampima nisu što su bile. Od škampa ni š a umak je nešto totalno drugo. Naravno jedino što je isto je cijena, koja nije mala - 59 kn.

Koji je zaključak? Da bi dobro jeo na domaćem moru moraš imati sreće. Ali ono što ne smijete raditi jest tražiti od sreće da bude konzistentna.

Fascinira me kako je ista količina sreće potrebna za dobitak na lotu i za to da se dva puta za redom na domaćem moru dobro najedete u istom restoranu.

U drugom “incidentu”, nije bilo tako strašno. Pizzerija u Mošćenićkoj Dragi, prekoputa velikog Konzuma. Da, pogodili ste, Konzuma ima u svakoj šupi. Pizza nije loša, iako tipično “morska”. Ako ste pizza fan onda znate o čemu pričam. Još uvijek mi je misterij što joj rade da dobije taj “morski” šmek. Počinjem sumnjati da stavljaju prašak za pecivo/sodu bikarbonu umjesto ili da uštede na kvascu, ali to je zasad samo slutnja. Za vas koji pričate samo novohrvatski - predmnijevam - i sad pročitajte sve iza “počinjem sumnjati”.

Dakle pizza nije bila problem, što je onda? Razvodnjena Coca-Cola. Fascinira me (da, ponekad se osjećam kao petogodišnje derle kad vidim što me sve može fascinirati) da je, kao prvo,u Coca-Colinom interesu da se njihov proizvod prodaje sa manjom kvalitetom nego što zaista jest. Drugo, jasno mi je da taj aparat radi na principu da razrjeđuje koncentrat sa vodom ali da mogu toliko pretjerati to ne mogu vjerovati.

Pošto je pizza bila ok evo par fotki dotične.

Dakle, prošli post je bio o pušioni na koju je upad koštao punih 80kn. Ponadali smo se da je samo lik žvaljavac koji je zapravo imao sreće, napravio par hitića i stigao do nekog “statusa”.

Petak je bio dan za popravak. U istoj Hacijendi je “nastupao” Martin Solveig - dj koji već godinama njeguje vlastiti stil, i to smo se nadali čuti. Nu, poučeni lošim iskustvom od srijede, pristupili smo sa dozom opreza.

Naime, Hacijenda je vrlo open-air klub. Ono što me fascinira kod takvih jest kad unuta nastupi neizdrživa vrućina a zraka niotkud. Nu, stigli smo pred Hacijendu negdje oko 23h. Daleko prerano za bilo kakvu akciju. Postava ekipe je bila u sastavu Kika (aka žena), Z, Sadam i moja malenkost. I scenarij već viđen preko nekoliko puta - cuga, zajebancija i mjuza iz auta.

Pošto je glazbeni zločin prošli put počeo tek oko pola tri/tri, imali smo više nego dovoljno vremena za ubiti. I naravno, bili smo najuporniji. Ekipe su se smjenjivale na parkingu ali mi se nismo dali.

Svako malo smo gasili muziku u autu da čujemo kad će početi nastup. Ono što smo čuli u vremenu prije nastupa se poklapalo sa onime što smo čuli u srijedu od domaćeg rezidenta - čorba pjesmuljaka koji nemaju nikakve, ali apsolutno nikakve, niti beat niti stilske sličnosti. Pod alkoholnim ispravanjima sam smišljao nove i inovativne načine što bih mu sve radio, ali većina je prebrutalna čak i za ovaj blog.

Negdje iza pola tri sam utišao jukebox u autu i osluhnuli smo. Čula se njegova svar - Jelaousy. Dobro, nastup je započeo. Još jednom poučeni lošim iskustvom od srijede čekamo da vidimo kako će se parti odvijati. Razočarano i rezignirano pogledavali smo se u nevjerici. Apsolutna repriza onoga što smo čuli u srijedu, čak je i play lista bila vrlo slična.

Nakon cca pola sata glazbenog užasa opet primjećeno osipanje ljudi. Cca 20% ljudi je napustilo hacijendu. Pretpostavka jest da je to dio ljudi koji je došao zbog njega i njegove glazbe a ne zbog komercijalica koje je dobio da pušta usijanoj masi.

Što nas dovodi do slijedećeg zaključka - menađment hacijende izvali brdo para da dovede zvučna imena scene (btw, David Guetta je prema thedjlist.com na #18, Solveig na #80) i onda im uvali playlistu koju treba odvrtiti. To je jedini zaključak do kojeg smo uspjeli doći. Ono što se nameće kao pitanje - koliko para su oni tu utukli, odnosno koliko ti je kao (renomiranom) dj-u stalo to vlastitog stila, reputacije itd.

Razočarani onime što smo čuli i zadovoljni sa ušteđenih 70kn, napuštamo parking i idemo prema Exit-u. Exit je neveliki i nerazvikani klub u centru Vodica u kojem se svašta može čuti, pa tako i kvalitetnog. U petak je nastupao Inusa Dawuda - crnjo iz Dojčlandije impresivnih vokalnih sposobnosti. Nastupa u paru sa dj-om na čije stvari on daje vokal. I tako na totalno treću melodiju on uspije zapjevati outta space od prodigy-a tako da to ne zvuči nakaradno već, ne bi ste vjerovali - dobro.

Za vrijeme pisanja ovog posta slušao sam Martin Solveig - Sur La Terre. Odličan album kojim pokušavam izbrisati ljagu sa njegovog imena u svojim očima. Pa se možda i usudimo otići i poslušati ga u nekom drugom mjestu, mjestu koje definitivno neće biti Hacijenda u Vodicama.

Iz Vodica. Sponzoriran by sadam i njegov vodafone mobile connect

Neka bude kao upozorenje drugima - David Guetta live - ne slušati. Osim i samo osim ako se prepoznate u poslije navedenoj skupini. Dakle, dotični je autor par dobrih, al ono fakat dobrih hitova poput the world is mine, a little more love, itd. Stvari koje bi se svrstale bez problema u house stvari. Sukladno tome, čovjek kad ode na njegov party da ga čuje uživo, očekivao bi jelte nekakav house, i to kvalitetan dapače. A ono što smo čuli - nekakav techno sa umiksanim house stvarima, stvarima iz studija 54, početak devedesetih, itd. Ukratko - ćušpajz belosvetskih proporcija. Ipak, za slušati viva dance hitove ne ide se na parti, već do obližnjeg tv-a sa satelitskom. Dotični je također dobitnik i nekakve dj of the year nagrade, koju mu je vjerovatno tata kupio, jer ovakvom muzikom je sigurno nije zaslužio. A što je još najžalosnije od svega - raja se otura ko mutava na taj ćušpajz. Gužva za popizditi, ali osipanje ljudi cca pol sata nakon što je dotični počeo sa nastupom je bilo vrlo osjetno. Ono što nismo mogli identificirati, jest bila prva (ili druga) stvar koju je pustio, koja je jako vukla na domaće vokale, koju je raja masovno pjevala (a mi smo se zbunjeno pogledavali) - sumnja pada da je riječ o karmi ili tako nekom domaćem kvaziglazbenom uradku za široke mase. Dotični je sa nastupom počeo tek oko pola tri, tako da smo dežurnog neukusičara slušali skoro puna tri sata.

DJ koji je bio kao zagrijavanje dotičnom neukusu, vjerovatno rezident Hacijende, je također njegovao isti ćušpajz stil kao i Guetta. Nakon trosatnog nastupa istog, došao sam do zaključka da bi bilo najbolje otkidati mu članak po članak svakog prsta tupom žlicom da takav ćušpajz više nikad ne napravi.

Hacijenda, za one koji nisu bili, jedno vrlo lijepo uređeno mjesto, i ono najbitnije - a nice place to be. Sound savršen, podij doduše malčice sitan, vizualni efekti vrlo solidni, sekjuritija ko u priči i tako. Vrijedi otići bar jednom. Ali ne ako David Guetta gostuje.