Vnukblog

“Tekst” na Index-u počinje ovako:

OVO nije tekst o Slavenu Biliću. Ovo je tekst o slici Slavena Bilića koju su kreirali mediji

Moram priznati da me već dugo neki “tekst” nije uzrujao toliko da moram pisati post o tome. Koliko god ljudi pljuvali po Indexu kao trećerazrednom portalu ja sam uvijek imao mišljenje kako je Index - ok. Ali kad vidim za kakve izbljuvak tekstove netko dobiva pare onda mi stvarno pada mrak na oči. Uočite kako naglašavam riječ - tekst. U normalnom svijetu na takav članak Indexa bi bio samo jedan predugačak blog post na kojeg nitko ne bi obraćao pažnju. Ali kada vaše postove objavljuje jedan vrlo posjećen (prema mojim procjenama, naslovnicu Indexa dnevno u prosjeku otvori oko pola milijuna ljudi) portal, onda to dobiva na težini.

Izbornik nacionalne vrste Slaven Bilić je zadobio srca i simpatije većine nakon utakmice sa Makedonijom u Skopju gdje smo izgubili 2:0. Komentar izbornika je bio: jebiga, izgubili smo. U današnjem vremenu političari (i sve ostale nepolitične njuške u medijima) se doslovno gade ljudima jer im ili lažu u facu ili simboliziraju ono što prosječan Hrvat nikad neće imati. A onda dođe jedan nogometaš koji ne mulja ljude, govori jezikom ljudi, ne pravi znanost od toga što radi i ono valjda najbitnije - ne laže vam u facu.

Poskupljenje struje neće osjetiti oni koji malo troše

Ivo Sanader, 10.06.2008

U vremenu kada ljudi žive sve teže i teže pa poskupljenje struje sjedne ko šaka u oko, premijer sa svojom izjavom ne uspijeva zamuljati nikome oči, čak ni najprosječnijem Hrvatu. I onda se pojavi jedan Slaven čija je direktnost naprosto osvježavajuća.

Činjenica je da su se SVI mediji u Hrvata malo zanijeli sa veličanjem Bilićevog lika i djela, ali u ovim vremenima kad je sve, da prostite, u kurcu - to je ono što naciji treba. Ali ne! Tu se našao jedan “komentator” (nažalost, Index ga promovira u komentatora, inače bi bio samo bloger za kojeg, ponavljam, nikog ne bi bilo briga) bez kojega bi smo bili izgubljeni. Ovo sve me podsjeća na “car je gol” priču kad samo klinac viče da je car gol, a tu ulogu u našim medijima je na sebe preuzeo Index.

U svom “tekstu” autor vuče paralelu između Đikića i Bilića odnosno kako se od Đikića (iako je postigao nešto značajno) mediji ne prave Mesiju kao što je to slučaj sa Slavenom. Ovo bi mogla postati nova uzrečica koja će zamijeniti “uspredbu krušaka i jabuka”. Nogomet svi razumiju, a pogotovo prosječan Hrvat - ipak smo mi nacija izbornika. Molekularnu biologiju razumije jako mali postotak Hrvata, pa zato se nitko ni ne trudi veličati njegov lik i djelo (barem ne na nivou Slavena Bilića). Naposlijetku, prosječan Hrvat neće vjerovati u lijek protiv raka dok netko iz njegove obitelji (bliže ili šire, nevažno) ne bude izliječen sa dotičnim. A i onda će njegov izumitelj biti zadnja stvar koje će se netko sjetiti.

Zašto se ne gradi kult ličnosti dr. Đikića? Najjednostavnije rečeno - nema karizmu. Slaven Bilić doslovno zrači. Ima ono nešto na što se ljudi (a mediji pogotovo) zalijepe ko moljci na ljepljivu traku u ormaru.

Sad mi je napokon jasan “incident” kad se Bilić obrecnuo na Index-ovu novinarku tijekom presice sa “Index? Kod vas je sve negativno!”.

Svake četiri godine dođe skupa sa izborima. Uvjeren sam da me gledaju. Pouzdano znam za bar jedan par očiju. Onako staklast i prokleto prodoran. Kao da zna da neću da glasam za njega. Vidim ih kud god krenem, stalno me prate. Užasno je to.

Prije svega, vidim ga kud god krenem jer moram proći kroz to raskršće kud god išao. Tako da ne mislite da umišljam. A supruga i ja smo se dogovorili da dok izbori ne prođu ne kupujemo paštetu u konzervi jer nikad ne znaš koji će da iskoči iz nje. Onu u tubi još i da jer ima mali otvor iz kojeg izlazi pašteta pa su (valjda) manje šanse da će neki političar proći kroz njega.

Slika koju sam uslikao je po mnogočemu zanimljiva. Prvo. dimenzije našeg skromnog premijera. Zgrada na kojoj stoji je solidna dvokatnica, kao što se to i može vidjeti. Nekom rudimentarnom matematikom dolazim do podatka da je dotični Ivo visok barem 8 metara, ako ne i koji metar više. Drugo. ne znam kako bih uopće komentirao te staklaste oči, taj pogled lovca na kišne gliste u mulju i smješak koji obično imaju osobe koje se oporavljaju od moždanog udara pa im je jedna strana ostala još mrvicu paralizirana. Prestrašno nešto.

Ali još strašnije od samog Ive glavom i bradom su ovi plakati Hrvatskog Zbora koji meni više izgledaju kao plakati za neki koncert ultrasuperturbomega popularan kojeg je potrebno oglasiti na svakoj banderi (kako je bilo i sa Thompsonom na Maksimiru - ako je netko toliko popularan, čemu onda tolika reklama?). Drugo, za sve hrvate koji su slabi na latinici oni imaju i poruke na glagoljici, tako da stvarno svi građani mogu pročitati njihove izborne poruke. Pa ti nemoj glasati za njih.

I za šlag na kraju, sva ta sranja su plaćena našim novcem. Slatko. Odmah mi dođe da si izrežem komad Sanadera da si ga stavim u dnevnu sobu jer sam ga ja platio. I svi vi skupa samnom.