Moram priznati, od svega viđenog i doživljenog, moram priznati da mi je najdraže bilo vidjeti (i osjetiti) dašak radikalno drugačijeg turizma. Pod radikalno svrstavam ono kad te konobar ne gleda sa mržnjom jer si mu došao u vrijeme kad baš nema gostiju pa može odmorit malo, kad te ne žele oderati u restoranu ko zadnju budalu, kad ti ne podvaljuju splačine ili jednom riječju – kad te tretiraju ko čovjeka. Ovo zadnje mislim doslovno.
Da se odmah malo ogradim, postoje velike razlike kod nas i nepobitna činjenica jest da što više idete južnije da je situacija gora. Istra i Kvarner su još u redu, ali čim nogom kročiš u Dalmaciju, bog ti pomogao.
Kreta spada pod Grčku, što je nekima bila vijest, jer im se na karti čini poprilično daleko, pa su zaključili da je sigurno samostalna. Najbolji način za doći je naravno avionom, ali ni brod nije isključen. Možete iz Trsta doći na Kretu za samo 3-4 dana. Ako vam se ne žuri – savršeno. Izrazito brdovit otok, unatoč tome što su vrlo nisko na Mediteranu (gledano na ekvator) imaju brdo koje je pod snijegom sve do početka srpnja. Nekih 260 kilometara dužine, na najužem dijelu svega 15 kilometara širine. Vjeruje se da je Kreta dom Grčkim bogovima, kao Zeusu – cijelu sapunicu o njegovom ocu Kronosu koji je jeo svoju djecu da ga ne bi zbacila za prijestolja možete pronaći ako si date malo truda i proguglate.
Doista, moram priznati da vas taj mističan osjećaj prati skoro od prvog trenutka kad kročite na otok. Zaista, toliko opipljive mitologije ćete rijetko gdje naći na jednom mjestu. Prvi naseljenici – Minoanci čije ostatke i iskopine ćete većinom gledati su bili izrazito napredna nacija. Zahvaljujući svojem položaju su bili izrazito trgovačka nacija, koja se nije bojala nikoga, iz razloga što su bili svjesni svoje geografske pozicije – zbog toga na otoku nije postojala niti jedna vojna utvrda dok Venecija nije kupila (sad glavni grad) Iraklion za svoje trgovinske poslove. Minoanski proizvodi kao i roba koja je prolazila preko njih (veza između bliskog istoka i kontinentalne Europe) bili su prisutni posvuda. Pronađeni su predmeti za koje je dokazano da su Minoanskog podrijetla u Velikoj Britaniji i Skandinavskim zemljama. Minoanci su bili vrlo napredno trgovačko carstvo koje jednostavno nije imalo sreće. Njihov kraj još uvijek nije točno objašnjen niti stavljem u točno vrijeme. Postoji nekoliko teorija ali sve su upravo to – teorije. Jedna od meni zanimljivijh jest da je vulkanska erupcija (od koje je nastao Santorini) prekrila cijelu Kretu pepelom i da je bila mini nuklearna zima od cca stotinjak godina – zbog koje je flora i fauna pocrkala pa je stanovništvo zbrisalo. Toplo preporučam članak na Wikipediji koji sam maloprije linkao da saznate više.
Kreta danas je vrlo moderna tvorevina, sa poviješću koja je protkana kroz apsolutno sve. Najbolji primjer za to je Chania koja je do 1971. bila glavni grad Krete. Sada je Chania duhovno središte stanovništva svih religija. Tako ćete na vrlo maloj udaljenosti naći sve religiozne građevine, od sinagoge do džamije.
Dojam Grčke kao države danas je vrlo zanimljiv. Prvo što se nameće jest to da se država ne nameće stanovništvu. Tako se na jumbo plakatima reklamiraju cigarete (sa cijenom), pušenje je dopušteno u birtijama i restoranima, policija na cesti je praktično nepostojeća. Prometna kultura je na zavidno niskoj razini. Traka na cesti ima onoliko koliko ima mjesta. Od vas se očekuje da se maknete na zaustavnu traku da bi ste propustili onog koji je brži od vas, tako da se pretjecanja bez problema rade i kad je dupla puna linija. Svi se utrkuju, pa i autobusi. Tako nije rijetkost da autobus blica svira trubi jebemačkumater dok pretječe cijelu kolonu, tri minute poslije stane na stanicu, pet minuta kasnije evo njega opet – pretječe cijelu kolonu. Ceste su im relativno dobre, dok se držite glavnih prometnica. Naravno da do svih odredišta nema glavne ceste, tako da ćete se nagledati svega i svačega. A sve to, gle čuda, usporkos činjenici da su u Europskoj uniji. čovjek kad to vidi ne može se oteti dojmu da trebamo manje lizati europski šupak i više se brinuti o sebi.
Hrana košta isto kao i kod nas pa možda i malo jeftinije. Pdv na hranu im je 9% što je stvarno super. Cijene u restoranima su niže nego kod nas. Nemojte me krivo shvatiti, možete naći restoran u kojem će vas oderati 30€ za predjelo, ali postoji pregršt mjesta gdje možete dvije osobe nahraniti (glavno jelo, salata i cuga) za ispod 30€ i to u prvom redu do mora sa pogledom za koji vrijedi ubiti.
Rent-a-car je definitivno najbolji način za obilazak, pa i najjeftiniji ako vas je barem dvoje. Za dosta mjesta koje se isplati vidjeti nema organiziranih izleta jer su iza sedam gora i sedam dola (4+ sati vožnje od Irakliona, koji je točno na sredini Krete). Ako se pitate koja je cijena rent-a-car-a u visokoj sezoni – Seat Ibiza na pet dana sa full kasko osiguranjem i gorivom za 1500 kilometara – 320€.
U tih šest dana koliko smo bili tamo vidjeli smo zaista svašta. Ne bi bilo u redu da sve strpam u jedan post pa ću napisati po jedan post za sve što se isplati vidjeti.
Nastavite čitati na Vnukblogu:
