Vnukblog

Što još ima za reći kad dvije godine za redom odete na isto mjesto? Apsolutno ništa. Sve što je napisano prošle godine vrijedi i ove. Cijene u trgovinama su čak i nešto niže nego kod nas, ali to je naš problem, a ne njihov.

Ove godine je vođa puta bio malo normalnija osoba pa nismo svaka dva sata stajali po 45 minuta, pa smo stigli za nekih 15 sati, ali tome je više razlog snijeg koji je padao u alpama, pa su morali postavljati lance na autobus. A sa lancima na prijevojima koji su zaista gadni nikome se žuri. Razumljivo.

Umjesto maksimalnih metar snijega ove godine bilo dva metra snijega, i vrijeme nas je vrlo poslužilo. Imali smo sunca, snijega, padalina i dva dana turbo svježeg snijega. Ili laičkim rječnikom rečeno - sve izgleda isto, samo ljepše.

Ono što me najviše boli, isto kao i prošle godine - fotografije jednostavno ne mogu prenijeti ljepotu te prirode, bjelinu tog snijega i toplinu sunca koje te grije. Ni kamera nije nešto uspješnija. To se jednostavno ne može opisati riječima - popneš se sa žicom, dođeš na početak staze, sjedneš i gledaš ovaj veličanstveni pogled nekoliko minuta. Mir i spokoj koji osjećam u tom trenutku ne mogu uopće opisati, a kamoli usporediti sa nečime.

Ove godine dinamičnom duo-u “Pašanac i ja - idemo nije bitno kuda bitno je da se ide” se pridružio i moj “Dobre fotke radim i čudnu hranu jedem” brat.

Ako stalni posjetitelji vnukbloga nisu primijetili - slika u zaglavlju se mijenja i to u šest varijanti. Od tih šest, jedna je ona stara iz Ponte di Legno, Italija bordanja prije puno godina (memoari dan po dan dostupni su ovdje (kad se otvori ctrl+f i tražite “dan prvi”). Ostale su iz Risoul 2008 kolekcije koju je moj brat uslikao, a ovdje ću podijeliti s vama meni najdraže.

Bordanje ga nije voljelo. Ove sezone se stvarno nemam čime pohvaliti, a po svemu sudeći sezona je pri kraju (ili gotova). Temperature ovaj tjedan su već debelo iznad nule svaki dan, tako da je pitanje dana kad će se snježna podloga istopiti.

Ipak, sedam dana Francuske je bilo za bogove, a Krvavec sam samo tri puta hodočastio. I to je to. Za sutra (srijedu) je bio Krvavec u planu, ali je danas na Bundeku za vrijeme rolanja pala lakša ozljeda koljena taman da sutra ne mogu mrdnuti nikuda. Ma zakon.

Da, nije mu bilo suđeno. Nadam se da će sljedeća zima biti poštena, jer ako bude još jedna ovakva kilava propast će mi desetodnevni ski pass za Krvavec. Za kraj ove sezone, evo par slika iz francuske koje sam ostao dužan. Sa suzom u oku…

Eto mene nazad, sa tjedan dana snježnog raja. Moj vjerni supatnik W i your’s truly smo bili tjedan dana u Francuskoj, preciznije - Risoul. Snježna meka sa 180km staza se pokazala kao odličnim izborom za zimski godišnji, a bome i daleko bolji izbor od Italije (koja je bila prvotno razmatrana). Razloga za to je puno:

• apartmani su hotel Hitlon like u odnosu na Italiju, što kvalitetom što sitnicama koje život znače
• cijene u trgovinama su otprilike iste kao kod nas
• staze su daleko bolje, ima ih više i duže su
• ista cijena kao za Italiju (!)

Sve to lijepo ima samo jedan nedostatak - daleko je brate ta Francuska. Dok se u Italiju stigne za nekih 6 (8 max) sati, do Risoul-a smo se vozili 17 sati (busom, uz daleko previše i predugih stajanja). Kad se sagleda sve gore navedeno kao pozitivno, svatko za sebe mora odlučiti da li se ta vožnja isplati. Moje mišljenje već nakon pola prvog dana na snijegu je bilo da vrijedi svake minute provedene u autobusu.

Postavit ću i neke sličice čim mi se bude dalo, zasad bez njih jer sam malo kratak sa vremenom. Pošto smo W i ja kupili kameru za potrebe dokumentiranja snježnih dogodovština trebam još i editirati dva i pol sata video uratka u nešto smisleno što neće tjerati ljude da umiru od dosade kad ih budem(o) tlačili.

Tjedan dana me nije bilo i odmah su se pojavili neki novi trendovi u blogosferi. “Meme”, odnosno zadavanje teme prijateljima blogerima je sad novi fah koji hara netom, na koji sam čak naletio i na mojim - developerskim - blogovima koje pratim. Tako da to što me jimbo opendrečio “meme”-tom nije za zanemariti.

Obećajem da ću napisati dotični čim se riješim produkcije našeg dokumentarca o Francuskoj i dohvatim malo slobodnog vremena.