Vnukblog

Nakon previše vremena bez ikakve tjelesne aktivnosti, s tim da par odlazaka na bordanje godišnje jedva mogu ubrojati u tjelesnu aktivnost - uspio sam sebi objasniti da je nužno pokrenuti se. I sad dolazi onaj dio koji mi je fascinantan.

Nekako, sjećam se kao da je bilo jučer - klinac koji je išao u teretanu iz totalno krivih razloga. Zbog toga što je ekipa išla, zbog toga što će biti lakše skupljati šljive (ne pitajte), zato što cure padaju na meso, itd. Sto i jedan mali glupi razlog koji su činili višegodišnji odlazak u teretanu više nego jednostavan i ono najbitnije - neupitan. Neki zlobnici (a vi ćete se prepoznati) će reći da sam jučer i bio klinac.

Kada gledam unazad, vidim da kondicioniranje ponašanja pojedinca, u ovom konkretnom slučaju - tinejđera - užasno ovisi o društvu odnosno o ljudima sa kojima se druži. Period u kojem tražiš sebe jer još ne znaš tko si i što si a najmanje kamo ideš najlakše je proći sa drugim takvim ljudima koji su na istom putu.

Kada razmišljam o svemu tome vidim mudrost iza izreke “Šta dijete zna šta je 100 kila, dijete uzme i nosi!”. Zapravo, to je fascinantna strana ljudske psihe - kada ne znaš kuda ideš i kako ćeš tamo stići samo putovanje do tamo apsolutno nije nikakav problem. Nekoliko godina poslije, kada znaš kuda ideš i kako ćeš tamo doći, odjednom na putovanju tamo iskrsne zilijun problema i prepreka koje treba riješiti.

U teretanu sam nekako prestao ići iz valjda najglupljeg mogućeg razloga - jer sam se našao. Da, upravo tako. I kada to napišem to mi toliko glupo zvuči da još uvijek ne vjerujem da je to istina. Kada sam shvatio svoju poziciju u životu, kuda želim ići i kako tamo doći - jednostavno nije više ostalo entuzijazma za teretanu. Sav entuzijazam se pretočio u, ajmo reći posao, utoliko da po dolasku u teretanu sam samo razmišljao o odlasku i poslu koji me čeka. To je jedan dio života koji bih rado potisnuo i zaboravio.

Sada mogu reći da sam našao neki balans između entuzijazma za poslom i želje/potrebe za teretanom. Čak mi ni traka za trčanje nije uspjela pokvariti novopronađeni osjećaj ravnoteže. Po prvom dolasku odmah sam se uhvatio trake za trčanje i u oko mi je upala “fitness test” funkcija. Ajmo. Trčkaranje 5 minuta na različitim stupnjevima opterećenja. I na kraju mi ispiše - very poor. Vjerojatno nema ocjenu you suck jer bi to već moglo uvrijediti nekoga. A siguran sam da je to moja ocjena.

Vjerujete li u kozmičku pravdu? Ja priznajem da dugo nisam vjerovao, ali u zadnje vrijeme sam postao više nego vjernik. Za početak, da razjasnimo razliku između pravde vulgaris i kozmičke pravde. Pravda vulgaris je ona koju provodi zakon. Dakle, kad vam netko napravi nešto jako loše to je sankcionirano zakonom, pa će konstelacija policija, zakonodavac i kazneni sustav odraditi svoje i kazniti toga koji vam je nešto nažao napravio. I svi znamo da je pravda vulgaris spora i većinom reagira tek kad je kasno.

S druge strane, kozmička pravda reagira na sve što vi doživljavate kao nepravdu na vlastiti račun. Netko vam je nešto nažao napravio, ali je to još svjetlosnim godinama daleko od točke na kojoj reagira pravda vulgaris. Netko vas je povrijedio nečime ili vam jednostavno suptilno (ili po sitno maltretira) ide na živce svojim ponašanjem, djelima itd. Za razliku od pravde vulgaris, kozmička pravda reagira na apsolutno sve, ali sa malom cakom. Kao što smo svi (nadam se) svjesni, kozmos, odnosno svemir je jedno jako veliko mjesto. Toliko veliko da ga ne možemo ni pojmiti. Možda bi se čak usudio i reći da je beskonačno velik. Kada vam se nešto loše dogodi, kozmička pravda kreće da ispravi nepravdu. Problem jest, što dotična kreće iz tko zna kojeg šupka svemira i nikad se ne zna kad će (i da li će uopće stići). Možda upadne u crnu rupu putem. A možda stigne sa tolikim zakašnjenjem da uopće ne znate da je stigla i zbog čega je stigla. Ipak smo ljudi, a ljudi zaboravljaju. Zaborave, ali ne oproste.

A samo djelovanje kozmičke pravde nikad nije isto. Možda će se manifestirati kao nešto loše osobi koja vam je nešto nažao napravila, pa onda možete tiho u sebi uživati u tome. Možda će vam neku bivšu tući muž a vi ćete se guštati kako je kuja to zaslužila. Neki ljudi to zovu zloba, ali ja to zovem kozmička pravda. A možda ćete dobiti porciju kozmičke pravde kakvoj se ni u ludilu niste nadali. Kao što sam ju dobio.

Više o tome u drugom postu.

U životu je najbitnije imati prioritete.
Tako da znaš kojim redoslijedom odgađaš stvari.