Vnukblog

Eto mene nazad, sa tjedan dana snježnog raja. Moj vjerni supatnik W i your’s truly smo bili tjedan dana u Francuskoj, preciznije - Risoul. Snježna meka sa 180km staza se pokazala kao odličnim izborom za zimski godišnji, a bome i daleko bolji izbor od Italije (koja je bila prvotno razmatrana). Razloga za to je puno:

• apartmani su hotel Hitlon like u odnosu na Italiju, što kvalitetom što sitnicama koje život znače
• cijene u trgovinama su otprilike iste kao kod nas
• staze su daleko bolje, ima ih više i duže su
• ista cijena kao za Italiju (!)

Sve to lijepo ima samo jedan nedostatak - daleko je brate ta Francuska. Dok se u Italiju stigne za nekih 6 (8 max) sati, do Risoul-a smo se vozili 17 sati (busom, uz daleko previše i predugih stajanja). Kad se sagleda sve gore navedeno kao pozitivno, svatko za sebe mora odlučiti da li se ta vožnja isplati. Moje mišljenje već nakon pola prvog dana na snijegu je bilo da vrijedi svake minute provedene u autobusu.

Postavit ću i neke sličice čim mi se bude dalo, zasad bez njih jer sam malo kratak sa vremenom. Pošto smo W i ja kupili kameru za potrebe dokumentiranja snježnih dogodovština trebam još i editirati dva i pol sata video uratka u nešto smisleno što neće tjerati ljude da umiru od dosade kad ih budem(o) tlačili.

Tjedan dana me nije bilo i odmah su se pojavili neki novi trendovi u blogosferi. “Meme”, odnosno zadavanje teme prijateljima blogerima je sad novi fah koji hara netom, na koji sam čak naletio i na mojim - developerskim - blogovima koje pratim. Tako da to što me jimbo opendrečio “meme”-tom nije za zanemariti.

Obećajem da ću napisati dotični čim se riješim produkcije našeg dokumentarca o Francuskoj i dohvatim malo slobodnog vremena.

Eto mene opet, i to o čemu drugom nego o bordanju. Danas smo W i ja posjetili Krvavec - skijalište koje Hrvati poprilično svojataju, te zbog toga treba pomno paziti prilikom odabira psovki na stazi.

Na svu sreću, danas to nije bilo potrebno. Vrijeme je bilo savršeno, ljudi taman toliko da se ne može opisati kao gužva - i najbolje od svega, zadnja vožnja nije bila ukleta.

Da pojasnim - dosadašnje iskustvo je pokazalo da kad se vožnja (iliti đir) proglasi zadnjom, onda se tu događaju razne pizdarije. Tipa padovi, gadni padovi, i još gadniji padovi, zatim bliski susreti treće vrste sa skijašima itd. A faktor ukletosti zadnje vožnje raste na N-tu potenciju ako se nakon već proglašene zadnje vožnje ide u još jednu. Koja je naravno opet proglašena zadnjom. Dijelom tu ukletost stvara i tjelesni umor koji je već na vrhuncu, ali isto tako i stanje staze, koja je također već izmučena i zahtijeva snažnu ruku našeg prijatelja ratraka da ju dovede u red.

Ovaj put to nije bio slučaj, i ono bitno - zadnje dvije vožnje su bile daleko najbolje od svih odvoženih. Led koji je izbio na površinu zbog oguljenog (umjetnog) snijega je omekšao taman toliko da kvalitetno naoštreni rubovi borda ga mogu savladati sa lakoćom. Borba sa hupserima koji se sve više pojavljuju kako dan odmiče je bila više nego naporna, ali i to smo nekako savladali.

I otud naslov - tako njihov službeni web opisuje stanje na skijalištu. Pa što ne bi i ja.

Mislim da mi se ovaj naslov posta ponavlja već po tko zna koji put, ali to je nuspojava kad na blogu pišeš većinom o stvarima koje željno iščekuješ.

Ovaj put se radi o prvom ovogodišnjem bordanju, odnosno susretu sa snijegom. Za tu prigodu smo iskoristili jednodnevni aranžman agencije Izazov u Obertauern na njihov “Omirišite snijeg” dan - ili ti ono nama balkancima bitnije - 50% niža cijena dnevnog ski pass-a. Nezgodno u cijeloj situaciji jest udaljenost dotičnog, konkretno oko 5,5 sati vožnje autobusom. U povratku je majstor nagazio malo pa smo stigli za nešto ispod 5 sati vožnje.

Doživljaj tamo se može opisati samo jednom riječju - božanstveno. Vrijeme savršeno, nigdje oblačka, temperatura nešto iznad nule a na suncu i još više - a snijeg savršeno drži. Jednostavno nije moglo biti bolje. Gužva poprilična, svih nacionalnosti - česi, poljaci, nijemci, slovenci, čak i talijani - ali ipak austrijanci znaju kako se taj biznis radi, pa smo svega na dvije žice imali nešto što bi se eventualno moglo okarakterizirati kao gužva.

Cijene su poprilične, a za naš standard pogotovo - kava od 2-3€ pa nadalje, u restoranima ništa ne možeš pojesti bez 10€, trgovine niti jedne nema (ili je mi nismo našli, a bome smo tražili) a dnevni ski pass je 38€. Pa ti uživaj onda.

Evo par slika sa dotične pustolovine:

palo jedno noćno sinoć.. a bogamu i bilo dobro. ispravak, jebeno jebeno dobro … gužve ni od korova … vrijeme, blago rečeno ko u čarobnjaku iz oza. gore na vrhu, na strani koja gleda prema gradu oblak prolazi i kiša jede govna. a malo se spustiš na stazu i voila, vedro nebo sa pogledom sve do slovenije. i tako nas je kiša jebala poprilično, al uvijek na gornjem dijelu, dolje gdje je ulaz na žicu ni kapi kiše… ver interesting… na povratku dolje pucao je najjebeniji pogled na zagreb ikada - ni trunčice oblačka, vidi se od sesveta do jankomira… strava na kvadrat… moram se i pohvaliti da sam stigao gore za 15 minuta … uopće nije loše vrijeme kad se uzme u obzir poluslinava cesta i šugave zimske gume… na stazi, vidjeli smo nešto što se ne vidi tako često - da skijaš pokupi skijaša … hihi, meni je najbolji dio kad se skije raziđu svaka na svoju stranu… snijeg zakon mekan, pao sam jednom gadno, hupser me katapultirao, napravio sam dva koluta i onda klizio jedno 100-150 metara, teško je reći… ustao se i nastavi dalje… zakon… i moram priznati da mi je totalno čudan filing otići sa bordanja bez ozljeda, bez da išta boli i ne totalno krepan … ma zakon… jebeni najjebeniji zakon…

joj bili sinoć na sljemenu, w sa svojom boljom polovicom a ja sa svojom… i moja bolja polovica stala na snowboard prvi put u životu… i super je savladala osnove… još par dana na snijegu da se oslobodi straha i bordat će ko prava … vrijeme na sljemenu prva liga, vidjeli smo skoro sva godišnja doba u jednom danu… snijeg, sunce, magluština i tako i krug… nije bilo hladno, temperatura oko majnus dva, što je ok… snijeg ok, ali pun kurac leda… kad se sa sjedežnice gleda, staza izgleda kao da je netko posuo malo snijega po ledini… sljeme.hr se hvali sa sedamdesetak cm snijega na crvenom spustu, a realnije je desetak centimetara na ledenoj plohi…

bili smo na glečeru, uprava skijališta mi je spasila život vjerovatno time što je crni spust bio zatvoren, jer da sam krenuo na njega, sumnjam da bih živ došao do dolje. gore na 2800m visine, hladno za popizdit, vjetar brije konstatno i sve u svemu nije baš ugodno. i da, nema signala za mobitel uopće. ali je zato gužva za jedno sidro kakva nije dolje u tonaleu na tri. jebeš me ako mi je to jasno. ono što me malo začudilo jest kako cijene u bircu ne rastu sa nadmorskom visinom već su cijene svugdje iste. vrlo korektno moram priznati. inače ovdje je okupacija u tijeku od strane poljaka i čeha. teško je zaključiti kojih ima više. znam samo da u apartmanu do našeg su čehi. sa kojima dijelimo zid. zid do kojeg odmah ja spavam. a sam zid je od običnog drveta. a čeh od 150kila ujutro pjeva borbene za istjerati svoje iz kreveta. jebo mu bog mater smrdljivu. a pričljivi su svi nevjerovatno kad se sretnemo pred apartmanom. dajte odjebite. mi rvati nismo baš nešto zastupljeni, vidjeh jedan pulskih tablica i dac it. na stazi sam vidio čopor konzumaša (obučeni u odijela hrvatske skijaške repke koja se prodaju u konzumu po cijeni od cca 8k kn za jaknu i hlače). i to je otprilike to… umoran sam ko pseto i više nemam ni volje ni snage za bordanje. razbio sam se na dječjem plavom spustu ko pićka tako da još uvijek ne vjerujem. i duša još boli. majku im jebem i hupserima i rupama. nu, što očekivati od polusocijalnog skijališta… iako zasnježuju svaki dan na dosta mjesta trava izviruje, leda ima ko u priči, tako da psovka jebote te led ovdje ima potpuno drugo i kvalitetnije značenje. dosta mi je šugave suhe hrane, talijanske televizije i italije kao takve… jedva čekam da se povratim u domovinu. i odem na koji štap šiša u čingač recimo… eee da… da se organizam šokira malo …

ništa revolucionarnoga, danas tvrdo za popizdit, vrijeme nas služi totalno, ninđo, tvoji čvarci hrane vojsku gladnih bordera i svi ih hvale. uspio sam snimiti filmić digitalcem spusta od cca 2km, traje 4 minute i prejeben je… još uvijek se divim sam sebi kako sam to uspio odvesti na tako tvrdoj podlozi … nu, bit će za daunload čim se povratim u domovinu. slika ne fali sadame, bez brige, prešli smo gigu, a još nismo sve obišli. sutra idemo na glečer, na 2800m, sa kojeg vodi crni spust dolje, pa tko živ tko mrtav, u duljini od cca 4km. jikes … jedva čekam da vidim pogled odozgo, sigurno je prejeben. imamo i jedan filmić kako radimo pizdarije, milijun filmova kako watto skakuće ili bar pokušava i tako… multimedijalnih materijala ne fali uopće… do sutrašnjeg čitanja, ako preživim crni spust sa glečera… vozdra raja