Vnukblog

Neki dan sam shvatio da u svojih preko nekoliko godina freelancer bloganja (kako to što ja radim jimbo zove) nisam pisao niti jednom o prijeko potrebnoj komponenti bez koje nema bloga. Radi se o hostingu kojeg morate negdje zakupiti da bi ste hostali svoj blog.

Danas, hvala bogu, danas imate izbora na pretek. Sve naravno ovisi o vašim financijama koje imate na raspolaganju (i koje ste voljni izdvojiti za vaš blog). Istaknuti ću što se isplati, a što ne, isto tako gdje da ne idete jer je podrška katastrofalna.

Prije dosta godina, kad je vnukblog još počinjao na smiješnom 64k linku (vaš adsl danas je minimalno 2048k) kabelskog interneta u Utrinama izbor baš i nije bio neki. Tako je vnukblog prvo bio hostan kod Tramota. Podrška je bila pristojna, sve se rješavalo u roku odmah ili tu negdje te sam dvije godine bio vrlo zadovoljan. Ali, proklet kakav jesam, tražio sam dalje i našao Studio4web koji nudi sve što i Tramot ali u pola cijene. I nakon dvije godine suradnje (sad ćemo uskoro u treću) sam prezadovoljan.

Isto tako, ako vas netko pita da mu napravite neku stranicu, hosting za 90 kuna godišnje je više nego povoljan a za većinu i više nego dovoljan. Kad sam već spomenuo da ću vam reći kuda da ne idete; jedna riječ - Avalon. Izbjegavati u širokom luku. Ne samo da su skupi (skuplji od svih u omjeru uloženo/dobiveno) nego im je support katastrofa neviđenih razmjera.

Ako pogledate cijene koje vam nudi Studio4Web vidjeti ćete da možete biti freelance bloger već od 90kn godišnje + 70kn za domenu (com, net ili org). Dakle, ako vam blog.hr ili neki treći ide na živce sada znate da alternativa stvarno nije skupa. Naravno da kad ste sam svoj gazda više vam nije sve servirano na pladnju te je potrebno malo zasukati rukave i instalirati platformu za bloganje (Wordpress (na kojoj je vnukblog i toplo preporučam), MovableType, ili nešto treće), ali ja sam čvrsti zagovornik toga (freelancer bloganja) i odgovorno tvrdim da se uloženo višestruko vraća. A za obaviti dotično potrebno je samo predznanje googlanja i sposobnost praćenja uputa.

Minula godina za vnukblog je bila više nego odlična. Što se posjećenosti tiče, u 2007 je bilo cca 50% više posjetitelja nego u 2006. Većina tog porasta se dogodila u drugoj polovici ove godine. To samo dokazuje da ako pišeš ljudi čitaju. Ne ostavljaju komentare ali čitaju.

Ovdje možete pogledati statistiku 2006. i 2007. usporedno. Nažalost nedostaju mi podaci za prvu polovicu 2006 (mislim da je to zbog vlastite gluposti ali sad se više ne sjećam) tako da sam do gore spomenutih 50% došao tako da sam podatke za 2006 pomnožio sa dva.

Jedna od zabavnih stvari kad imate blog su googlarije(c) by jimbo. Ukratko, ono što su drugi upisali u google i došli na vaš blog. Pošto nikako nisam uhvatio vremena da implementiram googlarije na vnukblog, kraj godine mi zvuči kao odlično vrijeme da se to nadoknadi.

U dogledno vrijeme ću napraviti da ovaj popis stoji sa strane i da se svaki mjesec redovito nadopunjava sa novim googlarijama, ali do tada, evo ih ovdje:

01/2007
02/2007
03/2007
04/2007
05/2007
06/2007
07/2007
08/2007
09/2007
10/2007
11/2007
12/2007

U minuloj godini sam otkrio na koje sve divne načine se WordPress može customizirati da postane kvalitetniji i korisniji. Znam da se tu radi samo o blogu, ali taj blog je već godinama moja beba i totalno mi je prirastao srcu. A pluginovi za WordPress dođu nešto kao modni dodaci - većina ih nema neku veliku svrhu, ali zato lepo izgledaju.

Što se privatnog života tiče, u 2007. serijom vlastitih odluka i poteza sam se našao na jednom velikom raskršću poput onih u pričama za malu djecu. Na jednu stranu je išla lagana, ravna i široka cesta, a na drugu neravni i blatni makadam obavijen maglom poput one iz horor filmova. Naravno, kročio sam na makadam ne znajući u potpunosti što me tamo čeka. Vrijeme će pokazati što se sve u magli gustoj skriva.

Ako ne obraćate previše pažnju na ove okolne điđebaje na vnukblogu, sa visitor countera je vidljivo da će vnukblog dosegnuti brojku od 100,000 posjetitelja. Moram priznati da to nije mala stvar. Sad kad gledam taj šesti mjesec 2004-te vidim kako je to zapravo davno bilo. I kada pogledam što je sve drukčije u mojoj ludoj glavi, dođe mi stvarno da se zapitam - tko je taj što je pisao ovaj blog prije tri i pol godine. Zaista, tko je on? I gdje je nestao on?

Ostavljam ovaj post ovdje u nadi da će se milenijski posjetitelj udostojiti ostaviti kometar na njemu. To bi bila lijepa gesta. Zaista.

A nemam ni poštenog izgovora. Ili imam? Posla imam preko glave i sav sam u nekim shemama i shemicama kako biti sam svoj gazda. I nikako se od njih otrgnuti. Možda nešto i bude od toga, tko to zna.

Draft posta o tome kako ZAMP vrši pljačku nad nama mi stoji već nekih mjesec dana a možda i više. I nikako da prionem.

Pa ovim putem svečano obećavam pred blogom i bogom da ću ga napisati u narednih par dana.

Nisam čak ni post o prvoj utrci Formule 1 napisao - iz jednostavnog razloga - jer se govnima na HTV-u ne može vjerovati. Pošto je utrka u bila u Australiji sa početkom u 3:50 po našem vremenu, namjestio sam da mi računalo snimi fino utrku, sa digitalije (DVB-T), pa da gledam ko čovjek ujutro. I tako ja naivno bacim oko na teletekst da vidim na kojem je programu utrka - kaže teletekst na drugom. Dobro, namjestio ja tako snimanje na drugi. Probudim se ujutro, palim kafe aparat, palim tv, startam mpeg od kojih 6gb, a kad ono HTV test slika i onaj super iritirajući pišteći ton. Aaaaaaaargh. Pogledam teletekst (opet), sad piše da je utrka na prvom programu.

Al sam bio ljut. Kad bolje promislim, i sad sam ljut kad se toga sjetim. A tjedan dana je prošlo.