Vnukblog

današnji dapače koji je bio poprilično šugav, ali je na moju sreću imao uzlaznu putanju. nešto prije sedam idem po curu na posao, sjedam u auto, stavljam radio i krećem. kad li ono, dotrčava neki tip, maše ručicama, nešto hoće. spuštam prozor, bok bok, joj strava da sam te uhvatio, znaš, planiram se riješiti kadeta i uzeti si 145icu, pa daj mi reci kakav je auto, na šta paziti itd… ja sam se oduševio, ali ono totalno… čovjek je odlučio apgrejdat se na pravo auto, što je brate mnogo pohvalno… i ono što me još više oduševilo… kaže gledam auto tu već par mjeseci i nikako da vidim tko ga vozi da ga priupitam koju o autu… hehe, lijepo sam sve ispričao čovjeku, jer mi je popravio dan, ali ono, totalno mi je popravio dan… jedva čekam da još malo zatopli da se mogu voziti sa spuštenim prozorom i uživati u boxer zvuku, onako kako treba… al će potrošnja da mi skoči, već vidim …

kako sa ženama nikako na zelenu granu, to ve? svi vrapci na grani znaju. nemožeš
s njima, nemožeš bez njih… eo jedan primjer… oko 11h pitam frendicu da odemo
na pivo negdje navee`er. kaže nemože, ue`i sa frendicom, ne izlazi do ponedjeljka iz stana …
ok nije bed. 19h tog istog dana… šalje poruku ajde do?i na pivo eo ja ve? loe`em u
birtiji… e.. a.. wtf?? a šta bi sa onim ne izlazim do ponedjeljka.. pa nisam ja kriva
izvukli me iz stana… ahm.. ok.. feeling stupid right about now … nevermind, nije ni
prvi ni zadnji put… i još mi doda da sam se trebao više truditi da je nagovorim…
a bolje da ne prie`am kakav žive`ani slom sam doživio prošli put kad sam je nagovarao na nešto… dzizus