Dakle, prošli post je bio o pušioni na koju je upad koštao punih 80kn. Ponadali smo se da je samo lik žvaljavac koji je zapravo imao sreće, napravio par hitića i stigao do nekog “statusa”.
Petak je bio dan za popravak. U istoj Hacijendi je “nastupao” Martin Solveig – dj koji već godinama njeguje vlastiti stil, i to smo se nadali čuti. Nu, poučeni lošim iskustvom od srijede, pristupili smo sa dozom opreza.
Naime, Hacijenda je vrlo open-air klub. Ono što me fascinira kod takvih jest kad unuta nastupi neizdrživa vrućina a zraka niotkud. Nu, stigli smo pred Hacijendu negdje oko 23h. Daleko prerano za bilo kakvu akciju. Postava ekipe je bila u sastavu Kika (aka žena), Z, Sadam i moja malenkost. I scenarij već viđen preko nekoliko puta – cuga, zajebancija i mjuza iz auta.
Pošto je glazbeni zločin prošli put počeo tek oko pola tri/tri, imali smo više nego dovoljno vremena za ubiti. I naravno, bili smo najuporniji. Ekipe su se smjenjivale na parkingu ali mi se nismo dali.
Svako malo smo gasili muziku u autu da čujemo kad će početi nastup. Ono što smo čuli u vremenu prije nastupa se poklapalo sa onime što smo čuli u srijedu od domaćeg rezidenta – čorba pjesmuljaka koji nemaju nikakve, ali apsolutno nikakve, niti beat niti stilske sličnosti. Pod alkoholnim ispravanjima sam smišljao nove i inovativne načine što bih mu sve radio, ali većina je prebrutalna čak i za ovaj blog.
Negdje iza pola tri sam utišao jukebox u autu i osluhnuli smo. čula se njegova svar – Jelaousy. Dobro, nastup je započeo. Još jednom poučeni lošim iskustvom od srijede čekamo da vidimo kako će se parti odvijati. Razočarano i rezignirano pogledavali smo se u nevjerici. Apsolutna repriza onoga što smo čuli u srijedu, čak je i play lista bila vrlo slična.
Nakon cca pola sata glazbenog užasa opet primjećeno osipanje ljudi. Cca 20% ljudi je napustilo hacijendu. Pretpostavka jest da je to dio ljudi koji je došao zbog njega i njegove glazbe a ne zbog komercijalica koje je dobio da pušta usijanoj masi.
Što nas dovodi do slijedećeg zaključka – menađment hacijende izvali brdo para da dovede zvučna imena scene (btw, David Guetta je prema thedjlist.com na #18, Solveig na #80) i onda im uvali playlistu koju treba odvrtiti. To je jedini zaključak do kojeg smo uspjeli doći. Ono što se nameće kao pitanje – koliko para su oni tu utukli, odnosno koliko ti je kao (renomiranom) dj-u stalo to vlastitog stila, reputacije itd.
Razočarani onime što smo čuli i zadovoljni sa ušteđenih 70kn, napuštamo parking i idemo prema Exit-u. Exit je neveliki i nerazvikani klub u centru Vodica u kojem se svašta može čuti, pa tako i kvalitetnog. U petak je nastupao Inusa Dawuda – crnjo iz Dojčlandije impresivnih vokalnih sposobnosti. Nastupa u paru sa dj-om na čije stvari on daje vokal. I tako na totalno treću melodiju on uspije zapjevati outta space od prodigy-a tako da to ne zvuči nakaradno već, ne bi ste vjerovali – dobro.
Za vrijeme pisanja ovog posta slušao sam Martin Solveig – Sur La Terre. Odličan album kojim pokušavam izbrisati ljagu sa njegovog imena u svojim očima. Pa se možda i usudimo otići i poslušati ga u nekom drugom mjestu, mjestu koje definitivno neće biti Hacijenda u Vodicama.
Nastavite čitati na Vnukblogu:
