Vnukblog

Iako nisam gledao cijelo polufinale, moram neke stvari prokomentirati - naš neprolazak, naše susjede, kao i neke druge izvođače

Za neupućene, Eurosong je The event za gay populaciju. Zašto je tome tako, teško mi je reći. Možda je to zbog ogromne količine šljaštećeg materijala i veselih pjesmuljaka kojima je mjesto u prošlom stoljeću. Imajući to na umu, nije mi baš jasno kako su uopće mogli poslati Dadu i Dragonfly na takvo natjecanje kad nemaju šanse. Prvo Dado za kojeg se vidi iz aviona da je hetero, drugo Iva za koju vrijedi isto. Osnovno pravilo svih igara, pa tako i ove - ako znaš kako drugi igraju, nemaš pravo prigovarati jer si sam izabrao sudjelovanje u igri.

Dakle ako drugi šalju šljašteće nakaze sa pjesmama koje nemaju veze sa ničim pa ni sa grupacijom ritam i sluh onda bi to trebali i mi. Na primjer turska pjesma na koju stvarno nemam komentara, a prošla je dalje. Nevjerojatno. Naši susjedi slovenci su ostvarili zavidan uspjeh plasiravši se u finale sa pjesmom koja ima operni vokal i nekakav eurodance umjetni synth zvuk u pozadini. Aranžeru pjesme bi trebalo dati otkaz i odrezati uši. Predstavnica Srbije me je jako ugodno iznenadila i nije mi uopće čudno što se plasirala u finale. Pjesma Molitva je jedna klasična ljubavna priča gone wrong i tu nema ničeg posebno. Ono što je posebno jest njezin vokal koji ima osobine Tereze Kesovije u mladim danima sa dubinom i snagom koja mi vuče na Celline Dion. Vrlo ugodna i moćna kombinacija.

Od najvećh užasa već sam izdvojio tursku pjesmu, ali moram još dodati i poljake (aqua i barbie girl style užas i očaj), belgijsku (wanna be nova ymca gay himna) i austrijsku (nemam riječi za ovo).

I sve kad se uzme i zbroji na kraju, pjesma uopće nije bitna. Bitno je koliko će zapeti glasači za svoju pjesmu. Pošto kod nas hrvata interes za cijeli hepening pada čim se odabere netko i pošalje na glavni izbor, nije ni čudno. Jer da se mali hrvati slože, sigurno bi išli u finale. Ovako, generalna apatija je pobijedila i Dado više ne ide nigdje.

Za svoj životni doprinos glazbi na ovim krajevima dobio je sedmodnevni izlet u Finsku. Dado, stvarno mi je žao, zaslužio si puno, puno više.

Nova sezona koja je trebala po rasporedu krenuti ovih dana je odgođena do daljnjega zbog Hammond-ove nezgode na snimanju prije dva mjeseca. Čeka se njegov oporavak i povratak na noge.

Po zadnjim neslužbenim informacijama koje se mogu naći na fan sajtovima, sezona bi trebala krenuti u siječnju 2007.

Iliti još jedna serija koju su naši nakaradno preveli. Doduše, pošto po novijim serijama prednjači RTL Televizija, koja je inače poznata po takvim ispadima, to me i ne čudi (Rescue Me - Vatreni dečki).

Nu, poanta ovog posta je upozorenje - ljudi, nemojte gledati. Serija je najobičnija navlakuša a nikad se ništa konkretno ne dogodi. Serija u kojoj je poanta svake epizode stvoriti dovoljno napetosti da ljudi pogledaju i sljedeću definitivno postane naporna nakon nekog vremena. U prvoj sezoni to se toliko i ne primjeti, jer se stvari ipak odvijaju nekim tempom i naposlijetku, da, ipak pobjegnu u zadnjoj epizodi kao season finale.

U drugoj sezoni, pošto su pobjegli, naravno da ih love. I tri minute prije kraja im je glavni lovac na bjegunce naravno na repu i pet sekundi prije kraja oni mu misteriozno zbrišu. Svaka epizoda tako završava. I sljedeća počinje tako da vidimo kako su mu oni zapravo utekli. Ma fakof.

Kako sam tjedan dana bio vezan za krevet, i to poprilično, imao sam prilike gledati obje sudnice u preko nekoliko navrata. Za neupućene, radi se o Sudnici na RTL-u i Sudnica Melani Vukmirice na NovaTV.

Oni koji su bili te sreće i nisu još imali prilike gledati dotične, radi se o šundu, i to vrlo niskog nivoa. Jedini niži nivo od ovoga jest Judge Judy u Americi, gdje se ljudi (aka retardirani amerikanci) sami javljaju sa svojim “slučajevima” i onda ih ona riješava. Za one koji si to ne mogu predočiti, neka se prisjete Jerry Springer show-a.

Prvo, bitna razlika između sudnica jest to što je RTL-ova bazirana na obiteljskom sudu, a ona NoveTV na kaznenom. Što će reći u prijevodu - na RTL-u su dva odvjetnika sa strankama i svi se međusobno prepucavaju a onda sudac donese presudu, a na sudnici NoveTV postoji državno tužiteljstvo (u konkretnom slučaju tužiteljica) sa jedne strane a sa druge tuženik sa svojim odvjetnikom.

Da skratim priču, sudnica na NovaTV je bolja, i to za nekoliko klasa. Prvo - sutkinja, tužiteljica i odvjetnici tuženika su pravi pravnici a ne glumci, i to cijeloj seriji daje ogroman bonus na području ozbiljnosti. Drugo - stranke i svjedoci su natruščici - ljudi sa ulice koji nemaju glumačke naobrazbe, tako da se ne može govoriti o lošoj glumi loših glumaca. RTL se na svojem sajtu o emisiji ne hvali da se radi o stvarnim pravnicima, tako da je teško zaključiti da li se radi o lošim glumcima ili o pravnicima koji se očajnički trude loše glumiti.

Shvatih danas da nisam komentirao svjetsko prvenstvo, odnosno njegov konačni ishod. U kratkim crtama - drago mi je da su talijani osvojili, samo zato što su nas francuzi sjebali ne tako davno. Vjerovatno svaki hrvat ima ovakvo mišljenje.

Dalje, drago mi je da je Zidane zveknuo onog majmuna, jer uvredama bilo kakvog tipa nije mjesto na terenu. Imao je sreće što Zidane nije navalio na njega, jer kao što ste mogli vidjeti, desnica je bila spremna za udarac da je kojim slučajem ovaj ostao stajati.

A isto tako mi je drago što je Zidane osvojio titulu najboljeg igrača, jer ju je stvarno i zaslužio. Za one koji misle drukčije, ili ih samo zanima zašto, preporučam da pogledaju ovaj clip na metacafe-u. Čovjek je stvarno nogometna legenda i zaslužio je tu titulu.

Imati neko pozitivno mišljenje o utakmici sinoć. Ali ono, stvarno teško. Loša igra kombinirana sa idiotom ili dva ne može nikako rezultirati pobjedom - još manje prolaskom u drugi krug. Pod idiot prvenstveno smatram Tomasa za kojeg nemam riječi. A kad danas u 24 sata pročitam njegovu izjavu “ne znam što mi je bilo” onda ga smatram još većim idiotom. Da sam ja bio na mjestu izbornika, u poluvremenu bih mu slomio ruku u svlačionici čisto kao edukacijsku mjeru, a onda uveo zamjenu u igru.

Ukratko, ne pamtim kad me neka utakmica zadnji put toliko uzrujala, da sam ostao nijem nakon završnog zvižduka. Mogu samo biti sretan što se nisam kladio (kao neki) jer mislim da bih ispalio do kraja da su mi još neke pare bile u rukama ovako očajne reprezentacije.

Za kraj, jedan prikladni:

Zašto Niko Kranjčar nema zamjene na SP?

Zato što nema brata.

Da neću komentirati utakmice na blogu, ali ovaj kriminal danas protiv Japana ne mogu ignorirati. Loša igra, realizacija jadna, a promašeni jedanaesterac bolje da i ne spominjem.

Izmjene koje je izbornik napravio su bile dobre, ali kasno.

Trebale su biti već na poluvremenu, pa bi možda onda i bilo nekih rezultata.

Sve u svemu, loše. Vrlo loše.