Vnukblog

Pošto ove godine neću moći gledati Eurosong jer ću biti na arbajtu moram napraviti overview malo ranije. Kako je nemoguće sada recenzirati pjesme koje će ući u finale, samo ću od svih kandidata izdvojiti one koje su pobudile moju pažnju.

Kao prvo, izdvajam predstavnike Latvije – Musiqq – Angel in disguise.

Najbolja stvar Eurosonga otkako ga ja pratim, sa fenomenalnim muškim vokalom kojem predviđam odličnu karijeru ako se bude držao engleskog pjevnog područja. Prvi put da sam čuo neku Eurosong pjesmu koja mi je totalno, ali totalno sjela u uho. Ako se mene pita, Eurosong 2012 ide u Latviju.

Drugo, meni najveće iznenađenje ikada su naši susjedi Slovenci kojima predviđam ogroman uspjeh ako ne i pobjedu na ovogodišnjem Eurosongu. Maja Keuc sa pjesmom No One je moj veliki favorit, prvenstveno zbog odličnog ala Anastacia vokala. Fascinantno je kako ista ta pjesma na slovenskom na ništa ne liči, vjerojatno jer je Maja učila pjevati na engleskom, pa joj je i boja glasa totalno drugačija. Uglavnom, ako Slovenci pobijede na Eurosongu sljedeće godine idem na finale u Ljubljanu

Od ostalih sudionika, naši su po meni na dnu. Prvi pokušaj otkrivanja eurodance izričaja u 2011 nije uspio, tako da nam neće pomoći ni to što ćemo nastupiti sa pjesmom na engleskom jeziku. Naši susjedi imaju stvar sa refrenom zbog kojeg sam se skoro upišao od smijeha – istog trena vredim kao hiljadu žena, njemu sam lepa i jaka ko stena.

Od novosti treba istaknuti da se nakon jako dugo vremena Talijani vraćaju na Eurosong, ali sudeći po pjesmuljku kojeg su izabrali na San Remu opet će se naduriti i bojkotirati Eurosong barem dvadeset godina, ako ne i više.

Došlo je i to doba godine. Da se još jednom izabere euroužas godine, pod izvrsnim komentarom naše vrckave svinjice. Molba ključnim ljudima HTV-a. Sad kad već na DVB-T imate kanala slobodnih za usrati se, molim vas ko boga vas molim, dajte nam ovakve događaje ubuduće na još jednom kanalu BEZ KOMENTATORA našeg. Ako boga znate. Molim vas. Hvala.

Samo mjesto gdje se održava ovogodišnji Eurosong je vrlo impozantno – Telenor Arena – stadion koji je preuređen za potrebe Eurosonga.

Vizuali odnosno cut scenes su naprosto genijalni. Cijela video produkcija je ove godine više nego izvrsna. Moram priznati da sam vrlo ugodno iznenađen. Jedina zamjerka ide na grafiku svake zemlje prije nastupa koja je bila vrlo loše izvedena, do te mjere da skoro ni jednu državu nisam uspio pogoditi. A ja sam ipak thundertouch šampion slijepih karata.

Isto tako, bilo bi vrlo zgodno kad bi se sve pjesme titlovale. Jer kad većina ima tako očajan izgovor na engleskom (a velika većina pjesama je upravo na engleskom) pa da bar znamo o čemu pjevaju.

Azerbajđan – Drip Drop

Ovakav glazbeni užas može napraviti samo netko tko uzore ima u američkoj pop kulturi. Sram me priznati ali poželio sam da padne i ozlijedi se dok silazi sa nekakvih stepenica na početku pjesme. Očajan tekst sa još očajnijim refrenom. Ledice ispod haljine uopće ne znam kako bih komentirao, kao ni sa čime. Super je kad pred kraj pjesme tekst ide “I don’t wanna run”, sise kao da joj prve hoće potrčati iz haljine, ali nedugo zatim, počinje i sama trčati kao sumanuta po pozornici. Mrak. Da ne spominjem misterij kako Azerbajđan uopće spada na eurosong…

Španjolska – Something tiny

Prvi od “direktnih”. Ovo se ne može riječima opisati. Ovaj užas. Horor. Klaun IT ispada ko jedan od teletabisa naspram ove plesne skupine u pozadini.

Norveška – My Heart Is Yours

Drugi od “direktnih”. Siroče koje želi biti Paul Potts. Naš narod bi rekao opet plačipička. Engleski sa kakvim ne bi prošao ni u HTZ-u. Idem prošetati inače ću zaspati. Damn.

Moldavija – Run Away

New age euro dance + fudbalerke. Kiča i ledica ima na izvoz. Podsjeća me na Karmu ali sa više neukusa. Pjevačica je doživjela nesreću sa tirkiznom bojom, što na odjeću što na šminki. Tekst možete pohvatati (osim refrena) samo ako imate izrazito istančan sluh. Dakle, ne možete. Da ne spominjem misterij kako Moldavija uopće spada na eurosong…

Cipar – Life Looks Better In Spring

Otočka plačipička. Pjevač je James Blunt wannbe, no to je jasno
svima osim njemu. Melodično i neupadljivo. Zaboraviti ćete da je uopće svirala prije zadnjeg takta.

Bosna i Hercegovina – Thunder and lightning

Bože. Tekst je nerazumljiv. Momak je mnogo opak. I ljut. I netremice bulji u kameru. Back vokali ko da su neki tuđi, nemaju veze sa ovom pjesmom. Jel to treba biti rock, obrada East 17 – Thunder ili neki new age, to nitko ne zna.

Belgija – Me And My Guitar

Još jedan James Blunt wannabe. Da sam na njegovom mjestu ja bih naplaćivao tantijeme od svakog lika koji pokušava tako zvučati. Bogatstvo bi zaradio. Polupederski glasić koji još nije mutirao do kraja, a davno je trebao. Zzzzzz……

Srbija – Ovo je balkan

Ovo je prestrašno.

Bjelorusija – Butterflies

Crkveni zbor koji je zalutao na eurosong. Samo čekam da spomenu isusa i onu njegovu kako se već zvala, ma nije bitno. Krila leptira na tri pjevačice nije potrebno dodatno komentirati.

Irska – It’s for you

Ženo, pobjedila si već jednom na eurosongu, daj pusti nekog drugog da pjeva. Reciklaža theme songa iz Titanica. Pjesmuljak tipičan za to podneblje. Osim toga, ništa vrijedno spomena.

Grčka – OPA

Teško je ovo opisati. Pjevač izgleda ko ofucali gay playboy. Na pozornici je sa svoja četiri dečkića. Spot za ovu pjesmu je urnebesan pa preporučam da ga pažljivo pogledate. Po meni, ova pjesma ima ono nešto što je potrebno za pobjedu na eurosongu.

Velika Britanija – That Sounds Good To Me

Siroče koje je krenulo na maturalnu zabavu, krivo skrenulo i završilo na njihovom izboru za eurosong. Ali zaista, toliki hitovi izlaze iz njihove produkcije, a oni šalju ovakav užas. Ja to zaista ne razumijem.

Gruzija – Shine

Ništa posebno. Ali zaista. Patetičan scenski nastup koji više djeluje kao zagrijavanje za fitness trening. Pjevačica ima dobar glas, ali ga uzalud troši. Na režanje. Da, na režanje. Poslušajte sami ako mi ne vjerujete.

Turska – We Could Be The Same

Kvalitetna produkcija, možda i najkvalitetnija od svih pjesama na ovogodišnjem eurosongu. Stilom i pjevačem podsjećaju na Linkin Park kojem se povremeno uvuče Goran Karan u redove. Negledljivo zbog stroboskopa sa kojim više nego pretjeruju. Imaju robota na stageu za kojeg nije jasno što predstavlja, ali ima brusilicu (!!) sa kojom radi iskre. Moram priznati da sam zapanjen kako su EU birokrati to dopustili. Do kraja pjesme robot se pretvara u žensku i maše zastavom.

Albanija – It’s All About You

Križanac Madonne i Lady Gaga, sa vokalom kao Moloko. Ima crnkinju u back vokalima, a svi znamo da su crnci u Albaniji najnormalnija pojava. Jako zanimljiv vokal, mogla bi napraviti neku karijeru ako se ikad uzdigne od eurosong razine.

Island – Je Ne Sais Quoi

Hihihi. Prvo se moram prestati hihotati da bih mogao nešto napisati. Teta gabarita operne pjevačice pjeva na mad eurodance melodiju. A backvokali bi se isto trebali okaniti papice. Need I say more? Ja sam mislio da je takav eurodance beat davno izumro, ali eto. Alive and kicking.

Ukrajina – Sweet People

Neka darkerica koja je krivo skrenula. Ja cijelo vrijeme čekam da si prereže vene na pozornici kao dio scenskog nastupa. Sama je, bez backvokala, bez plesača. I jako je ljuta i rezignirana svime. Ukratko – emačica. Melodija podsjeća na sve heavy metal balade koje ste ikad voljeli – Unforgiven, Cemetery Gates, i dr. Styling ala frankenštajnova mlada.

Francuska – Allez Olla Ole

Treći od “direktnih”. Coco Jambo is back!!! Nova melodija za sve fitness freakove koji će sretno skakutati na ovaj hapi hapi hippo beat.

Rumunjska – Playing with fire

Ovo je preskeri. Morate vidjeti da bi ste vjerovali. Nema tog opisa za ovo.

Rusija – Lost And Forgotten

Russian english at its best. Ko da Jadranka Kosor i Ivo Sanader pjevaju duet.

Armenija – Apricot Stone

Halo? Marelica kamen??? What the fuck man, what the fuck? Teško je to opisati uopće. Ona jako želi biti Angelina Jolie. Netalentirano skakuće po pozornici. Morate vidjeti da bi ste vjerovali. I što to točno Armenija radi na EUROsongu??? Mogli bi isto tako pozvati Gruziju i Kazahstan. Ili neki od drugih Stanova.

Njemačka – Satellite

Četvrti od “direktnih”. Ona jako želi biti Lilly Allen, i alternativna i drukčija. Ali sve kad se zbroji, samo je prosječna. Ima nekakav čudan naglasak na engleskom koji se uopće ne može svrstati. Malo je UK, malo je ruski, malo je bogtepitaj kakav. Strašno se fura na britanski sound, ali preforsirano.

Portugal – Ha Dias Assim

Probudite me kad završi. Ko završna pjesma nekog tužnog Disney-evog crtića.

Izrael – Milim

Što to točno Izrael radi na EUROsongu??? Mogli bi isto tako pozvati Irak i Iran da se natječu. I Indiju i Pakistan.

Danska – In A Moment Like This

ABBA revival project. Nije loše. Muški vokal bi trebao ispuhati nos ili operirati septum da ne zvuči kao karikatura pjevača. Sve u svemu, vrlo eurosongasto.

Ako slučajno ne znate tko je Krešimir Sever onda vam moram čestitati jer to znači da ste svoju egzistenciju uspjeli dovesti u medijsku izolaciju. Krešimir Sever je predsjednik Nezavisnih Hrvatskih Sindikata.

Zanemarimo na trenutak kaos u koji vlada među sindikatima (jer ih ima mali milijun) i udruženi su malo manji milijun krovnih sindikata. Takav kaos odgovara samo državi (jer je tako moć pojedinih sindikata smanjena) i tako će to biti vjerojatno biti do pamtivijeka.

Gospodin Sever je vjerojano medijski najeksponiranija osoba hrvatskih sindikalista, te je kao takav sinoć gostovao u emisiji Fokus na HTV-u. Tema je bila ovogodišnja poskupljenja i težak život sirotinje. Upravo one sirotinje za koje se sindikati moraju boriti.

Pozivi slušatelja u emisiju su pokazali, osim ostaloga, da gledatelj te emisije ne zna razmišljati niti guzicom, a kamoli glavom (svaka čast jednoj gospođi iz Siska koja je pokazala da je iznimka). Tako je jedan slušatelj usputno priupitao g. Severa kolika mu je plaća – koji je spremno odgovorio: 8.5k kn. Ja sam ostao paf. Ali zaista. Smrznuo sam se.

Da pojasnim – 8.5k kn za taj posao je ništa. Zbunjeni ste? Imate mišljenje da sindikati ništa ne rade i da koliku god plaću dotični Sever ima – prevelika je? Dopustite mi da vas razuvjerim.

Prepostavljam da ste trenutnim radnim mjestom koliko-toliko zadovoljni jer – uspijevate nešto napraviti. Nije bitno da li se radi o mutavom poslu koji je iz dana u dan identičan ili radite na super kreativnom radnom mjestu. Zajedničko im je da – uspijevate nešto napraviti. Sad zamislite da ne uspijevate ništa napraviti po cijeli dan iako u taj posao ulažete 110% sebe. Ako ste uspjeli to zamisliliti, čestitam. Upravo ste se stavili u kožu Krešimira Severa.

Mala digresija – ja sam nekih dvije godine svoje jadne karijere djelatnika proveo na upravo takvom radnom mjestu – gdje ništa značajno nisam uspio napraviti, a ono što sam uspio napraviti bilo je tako malo i beznačajno da sam zbog toga još više padao u depresiju.

Kao predsjednik Gospodarsko-socijalnog vijeća (GSV) on se u nekim intervalima (ubijte me, nisam uspio naći neki raspored) mora naći sa vladom, nerijetko i sa Velikim Ivom, sasuti im u facu sve što nevalja i gledati kako mu lažu u facu (ako mu i lažu uopće). Ako mislite na je sastancima Nacionalnog Vijeća za Konkuretnost (NVK) nešto bolja situacija, bojim se da nije. Jedina razlika, ako uopće postoji, jest gledanje Polančeca umjesto Sanadera.

Jedine uspjehe koji dotični može imati jest u malim stvarima poput ganjanja i cinkanja poslodavaca koji zaista rade pizdarije nad svojm djelatnicima. Ali na velikom planu, ne može ništa napraviti. Dodajte još nekoliko nastupa mjesečno na televiziji gdje uvijek ponavljate jedno te isto, bez nekog učinka. Dodajte još nekoliko intervjua mjesečno za novine/radio kojima govorite isto što i na televiziji. Ali vas nitko ne doživljava.

Sad vas molim, drage čitatelje ovog bloga, da mi kažete – kolika je pravedna plaća za takvo radno mjesto? Ako mene pitate, nema tih para.

p.s. – jesam li spomenuo da na njegovom radnom mjestu nema radnog vremena?

Neki dan me frend pitao što to znači “blentav” nakon što sam mu to natipkao putem ICQ-a, mog omiljenog mesenđera. Nakon kraćeg razmišljanja zaključio sam da zaista ne znam koje je značenje pojma “bletav” ali sam ga protumačio kao “glupav light”, ili drukčije “malo glupav i na simpatičan način, nešto kao naivan ali ipak jače”. Izvukao sam se, ovaj put.

Sad pogledajte ova dva screenshota koje sam danas skinuo sa jedne domaće dalekovidnice:

Možda su vam debilne facice toliko privukle pažnju da niti ne vidite izjavu u donjem dijelu ekrana koja ponosno tvrdi da je piletina Cekin već 16 godina na stolovima EU.

Ja nisam marketinški stručnjak, dapače daleko sam od toga. Ali tu su mi dvije stvari upale u oko. Prva je ta brojka – 16. Tko se hvali sa 16 godina nečega u reklamnoj kampanji na televiziji? Niti je značajan broj niti je lijepa brojka niti je okrugla. Dakle, nije ništa. Naspram broja 15 (koji u kontekstu 15 godina nečega negdje ostavlja dojam moći i kvalitete toga što se reklamira), broj 16 ispada kao krivi rezultat u nekoj matematičkoj operaciji. Ili još gore – ostavlja dojam tipfelera.

Vratimo se nazad na prvu i drugu sliku. Šta joj je? Da li ju je herc strefil? Ili moždana kap? Da li ima gumeni dildač zabijen u šupak pomoću kojeg redatelj kontrolira njezine facijalne grčeve? Ili je samo crazy person. Ali nije ni bitno, idemo dalje.

Druga stvar koja mi jednostavno nije zvučala kako treba – 16 godina na stolovima EU. Ja nisam bio neki odličan učenik i povijest mi nije bila među dražim predmetima, ali neke stvari mi ipak zvuče krivo kad ih čujem. Prema povijesti kakvu sam ja učio u školi, Europska Unija kakvu znamo, volimo i prema kojoj težimo je službeno nastala 07.02.1993. godine Mastrichtskim sporazumom. Ako malo primjenimo našu prijateljicu matematiku, vidjeti ćemo da EU još ne postoji 16 godina, iako nas Cekin želi u to uvjeriti sa svojim blentavim facicama. Ako ne vjerujete meni, vjerujte wikipediji

Sad opet dolazi zla matematika koja komplicira stvari i to bez računice – zapravo, sve je u točki gledišta. Na internetu, od wikipedije pa nadalje, imate preko nekoliko stranica koje pričaju priču o nuli. Kako ništa može biti nešto itd. Ja o matematici nemam pojma, ali naravno imam svoje mišljenje o nuli.

Da sam manje zaboravan sad bih se točno sjećao vica kojeg je prepričavao prof. matematike iz srednje škole, ali ovako ću morati samo poantu prenijeti. Matematičar je putovao vlakom i kondukter mu je htio naplatiti skuplju kartu zbog šest torbi, našto se ovaj usprotivio da ih ima samo pet, i pred kondukterom ih je prebrojao: nula, jedan, dva, …

Ako nastavim u tom tonu, EU postoji 15 godina i nešto sitno, ali ako brojimo i nultu godinu postojanja onda je EU u 16-toj godini postojanja. Sad ja vas pitam, da li ćete nakon prve godine reći da nešto postoji već nula godina, ili jednu godinu? Ono što je u programerskim krugovima uvijek aktualna tema, da li je nešto 0-based ili 1-based.

Evidentno je (da ne upotrebljavam teže novohrvatske riječi poput razvidno) da onaj koji je radio reklamni spot za Cekin mogao komotno napisati 15 godina i bi bio u pravu. Nitko ne bi išao (osim mene naravno) provjeravati da li EU postoji taj broj godina. Poruka reklame bi bila daleko moćnija i sa većim učinkom na krajnjeg potrošača.

Ali kad smo već kod Vindije i njihovog marketinga – jeste li posjetili njihove službene stranice? Relikvij iz prošlosti. Godina na stranici ponosno ističe 2003. godinu i tako izgledaju. U današnje vrijeme to je više nego sramotno. Pet godina u informatičkom vremenu je strašno puno, ali opet, pogledajmo to sa druge strane – kakav reklamni spot takva i stranica. Katastrofalna.

Cijeli dan kontemplatiram šta i kako da napišem o sinoćnoj utakmici. Za početak, moram priznati da me je utakmica poprilično pogodila, odnosno pojela živaca jer nisam mogao negdje do dva u noći zaspati.

Moji vlastiti osjećaji u vezi ispadanja naše reprezentacije su mi fascinantni. Nisam razočaran, više tužan. Žao mi je igrača, apsolutno svih, ali Klasnića možda i najviše. Prirastao mi je srcu i nekako sam jako blizu tome da ga proglasim našim najboljim reprezentativcem, barem u mojim očima. Žao mi je Slavena, i to jako. Nije lako gledati nekoga tko je pokazao vlastitim ponašanjem da nije bahat, arogantan, nametljiv i prepotentan kako pati.

Bit će da je to ona famozna karizma. Današnji Jutarnji me iznenadio. Nema linča momčadi. Nema pribijanja izbornika na križ. Samo tuga i suosjećanje. Nismo izgubili jer smo bili lošija momčad, nego zato što je očito bog musliman i zato favorizira turke. Boljeg objašnjenja od tog kojeg je kolega Schokac dao – nema. Jedino tako se mogu objasniti njihovi čudesni oporavci u zadnjim sekundama utakmica i provlačenje u sljedeći krug natjecanja. Pretvaranje vode u vino je poput jeftinog trika našeg političara pred izbore kojeg nitko ne puši u odnosu na čudesne povratke turaka iz nepovoljnog rezultata.

Niti jedno prvenstvo dosad nije ovako solidariziralo Hrvate u nacionalnom ponosu. Možda je to zato što je cijela situacija u državi toliko loša da je ljudima očajno potrebno nešto dobro, nešto pozitivno što bi ih ujedinilo. A možda to objašnjava sve one silne zastavice na vozilima koje mi nikako nisu jasne. Da je dobro zbog nečega biti Hrvat. Zadnji put je to bilo 1991. Pa 2008.

Čini mi se da bi ti razlozi trebali češće dolaziti.

Naslov je takav samo zato da ne koristim opet isti – Finale Eurosonga. Pijanstva naravno nije bilo, barem ne za vrijeme manifestacije, a poslije – tko zna. Kiča je naravno bilo, i to u izobilju. Ipak je to gay event godine.

Ove godine moje najveće zamjerke idu organizaciji koja je imala apsolutno najgoru kvalitetu slike do sad. Jasno mi je da je Srbija po pitanju toga još u kamenom dobu, ali s druge strane, sami smo si krivi jer smo pokupovali high-end lcd televizore da možemo pratiti Europsko prvenstvo u što kvalitetnijoj slici. Tako sad vidimo koliko je zapravo loša kvaliteta slike naših televizija.

Ovako, prijenos Eurosong-a sam bio prisiljen gledati na analognom signalu (umjesto na DVB-T) jer je bilo pretužno gledati piksele veličine Rubikove kocke. Na analognom signalu se fino zamuti slika pa je ajde gledljivo.

Što se pjesama tiče, najveći šok mi je bila Grčka sa svojom Britney Spears wannabe pjevačicom koju bi vratio u popravni dom za troubled youth iz kojeg je pobjegla. Zapravo, nije pjesma šok, nego činjenica da su dobili pun k bodova za taj pop užas.

U kategoriji pjesama koje nisu niti konkurirale za najveći šok jest Španjolska sa novom wannabe Macarenom. Mislim da bi UN trebao donijeti rezoluciju da se to više ne smije raditi. I onda osnovati instituciju koja će paziti na provođenje te rezolucije. Nešto kao ICTY, ali samo za muziku.

Srbi su ove godine u svojoj predstavnici imali mišung valjda svega dosad napravljenoga na prostorima ex-yu, što je nakon poprilično originalne pjesme koja im je prošle godine donijela pobjedu – razočaranje.

Ono što me fascinira jest kult Eurodance/Eurodisco muzike koji je još uvijek live and kicking u mnogim državama. Kod nas na svu sreću nije bilo stanice pa se taj vlak nije mogao zaustaviti. Pojedinci su prihvatili taj trend (ne, nemojte se prisjećati koji su to pojedinci, nije vrijedno) ali na svu sreću to je prošlo i daleko iza nas.

Kad malo bolje promislim, Eurosong je u stvari edukativna emisija. Glasovanje je zapravo demografsko, populističko-politički kviz. Igra pogađanja čija dijaspora je najjača u nekoj državi, tko žali za odcjepljenjem od koje države pa se ulizuju glasovima, itd – jer to je najveće glasačko tijelo. Kada nacionalni ponos proradi pred malim ekranima, teško je suzdržati se od glasovanja. Pa kao što i sami znamo – najveći i najponosniji Hrvati žive u dijaspori. A dok se još malo ne raštrkamo po zemljama Europe, teško da ćemo doći do nekog značajnijeg plasmana na manifestaciji ovog tipa.

Još jedan Eurosong je iza nas, još jedan poslovično jadan plasman naših predstavnika. A nagodinu sve ispočetka.

Ili kako je od milja ja zovem – nova evolucija.

Neki dan sam uhvatio na našoj državnoj dalekovidnici prilog o tome kako NovaTV i RTL pljačkaju narod emisijama Nova Lova i Kunolovac. U prilogu su prikazali babu iz pripizdića donjeg koja se hvali kako je točno 30 puta (!!!) nazvala, a na telefonskom računu su joj naplatili 120 poziva. Naravno da u tih 30 poziva nije dobila vezu. Nakon toga prikažu tipa sa zamućenim licem (i moje bi bilo zamućeno da se spasim sramote) koji isto priča tužnu priču o tome kako su ga oderali. Pred kraj reportaže pokažu g. Markotu, direktora tvrtke Markottel (koja je inače dobavljač HRT-a za sve njihove telefonske potrebe kad treba uzeti pare ljudima glasovanjem i sl) koji je u mojim krugovima poznat kao čovjek koji je svojevremeno otvorio 060 broj, reklamirao ga kao erotski hotline u novinama, i puštao vjerske isječke svim bolesnicima koji zovu takve brojeve. Dotični mudro zaključi kako je tržište telekomunikacijskih usluga nesređeno i kako tu nitko ne vodi reda o ničemu. Šlag na kraju priloga – autorica reportaže iznosi podatak kako je Nizozemska zabranila emisije tog tipa.

Izuzmemo li činjenicu da je HRT velikodušno pružio (svojem dobavljaču) Markottelu medijski prostor da pljuje po konkurenciji koja mlati ogromnu paru na stvarima koje su njima ispod časti (dakle da iz čiste ljubomore seru po drugima), tu ima svašta zanimljivo.

Opće poznata činjenica jest da je medicina zaustavila evoluciju u obliku kojem je djelovala milijunima godina. Pošto svi znamo da samo mjena stalna jest, dotična je našla nove metode djelovanja. Osnovna metoda djelovanja evolucije milijunima godina bilo je da slabi ne mogu preživjeti. Nešto će im već doći glave, ili okoliš ili jači organizam. Tako će ostati samo snažni organizmi koji će svojim razmnožavanjem uzrokovati napredovanje svoje vrste.

Danas, zahvaljujući medicini, (skoro) svi preživljavaju, neovisno o slabostima. Ali, evolucija danas radi puno suptilnijim metodama. Danas, jači organizam će uzeti pare slabijem organizmu. Ili da preciziram, inteligentniji će uzeti pare neinteligentnom. Nažalost, tu dolazi načelo Idiokracije, odnosno da će manje inteligentni zavladati svijetom jer se brže razmnožavaju. Gledano sa druge strane – idiokracija znači da će sa vremenom biti sve više ovaca za šišanje, pardon, uzimanje para u emisijama gore navedenog tipa.

Ali pošto će vladati (ili već vlada) idiokracija se mora pobrinuti za svoje, pa tako u visoko razvijenim zemljama, aka gore spomenuta Nizozemska, se brine za svoje idiote zabranjivanjem emisija tog tipa.

Ali pošto samo mjena stalna jest, evolucija će naći novi način da više inteligentni uzmu pare manje inteligentnima.