Vnukblog

Parafraza onomad vrlo dobre kampanje za Kraševu Torticu je ovdje pun pogodak. Da vam u slici pokažem koliko je Torchlight zakon, najbolje da kliknete na slikicu ispod – da vidite što se meni dogodilo kad sam ga instalirao. Skoro

Torchlight je Diablo klon koji to ne skriva ni najmanje. Gameplay je skoro pa identičan onome na čemu je Diablo 2 stao sa nekim izmjenama koje su uspjele još unaprijediti cijelu priču. Jedan od komentara koje sam pročitao jest da je “Torchilight više Diablo 3 nego što će on sam to biti”. Apsolutno se slažem.

Ako ne vjerujete reviewima drugih – vjerujte mom. Igra je zakon. Jednostavno i nepretenciozno vas uvuče u svoj svijet iz kojeg jednostavno ne želite izaći. Baš kako je onomad to Diablo 2 radio.

A kada čujete da Torchlight košta $19.95 i da je cijela igra download od cca 500 MB – jednostavno reći svaka čast. Možete skinuti igru koja vam daje trial od dva sata. Ako se u ta dva sata ne uvučete u taj čarobni svijet i mirne duše ju deinstalirate, svaka čast. Ja nisam uspio i odao sam počast ekipi iz Runic games u vidu tih pišljivih dvadeset dolara. Svaka čast još jednom.

Nekidan sam instalirao Operu. Da, to je onaj treći web browser koji se kod mene nikad nije primio. Još prve verzije koju sam vidio, nešto mi je uvijek bilo čudno. Da li je problem u sučelju koje nije windows standard već izmišljaju svoju toplu vodu – ne znam. Jer ipak, to je ono što gledaš cijelo vrijeme.

Razlog zbog kojeg sam se prvotno zaljubio u Firefox, onomad kad je izašao, je bilo sučelje. Jednostavno i konzistentno sučelje windows aplikacije. U operi ovaj gradient meni mi nikako ne leži a u footeru kao da živi njegov mali brat koji nije zaslužio niti jednu stavku za kliknuti.

Ovo što Opera ima bi se trebalo zvati – skin – koji bi se trebao moći postaviti i na defaultni windows-like, ali toga nema. Zapravo, imati neki skin po defaultu je nešto što si samo rijetke aplikacije mogu dopustiti, poput WinAmp-a. Kad smo već kod teme skinanja aplikacija, ne mogu da ne iznesem jedan biser mudrosti koji pluta bespućima interneta već jako dugo, a vrlo je prikladan za ovu temu:

Whenever developers (or management for that matter) think that skinning an application is a good idea, their computer speakers should generate some sort of penis-shaped sound wave and plunge it repeatedly into their skulls until they achieve enlightenment.

Operi moram priznati da većinu stranica učitava vidno brže od Firefoxa, ali opet, donosi svoje html i css mušice na stol, a to niti jedan internet korisnik ne bi trebao trpiti. Dovoljno je što kao developer moram proliti litre znoja dok Internet Explorer i Firefox prikažu istu stvar, ali to sve ugroziti da bi ispalo kako treba u browseru kojeg koristi, barem kod nas, manje od 3% korisnika interneta, dok je kod naših istočnih susjeda Srba situacija malo povoljnija u korist Opere – oko 5%.

Da nije Opera toliko beskorisna, dokazuje Opera Mini – daleko najbolji browser za mobitele koji je stvarno divljenja vrijedan. Razlog mojoj instalaciji Opere na PC jest Opera Link – sinkronizacija između Opere na PC-u i Opere Mini na mobitelu. Ili drugim riječima – čista lijenost. Naravno da je lakše instalirati Operu na PC, importati bookmarke iz Firefoxa i pomoću Opera Linka ih prebaciti na mobitel nego ih ukucavati jedan po jedan na mobitelu. Sick, zar ne?

Inače, da koristim Operu full time, za što nažalost nema nikakvih šansi, na mobitelu bih imao čak Speed Dial (brzi izbornik), Notes (bilješke) i sve što sam ukucao kao url u Operu na PC. Moram skinuti kapu, ali zaista, i čestitati ekipi iz Opere na ovoj ideji, ali i realizaciji. Stvar jednostavno radi. Bez problema.

Nevjerojatno je kako ti se malo govno uvuče pod kožu. Zadnji pet tjedana mog života bilježilo je doggy-daycare, ili rent-a-dog kako ga je moja supruga nazvala. Vlasnici su zapalili za Australiju a meni ostao ker. Tijekom dana je volontirao kod mene u firmi, radeći ono što volonteri i rade – ništa, za što naravno nije ni bio plaćen. Glumio je i gumenu patkicu.

Teorija gumene patkice
Kada te nešto muči, problem kojeg ne uspijevaš riješiti, dovoljno je da ga objasniš nekome. Taj netko ne mora biti osoba, dapače – može biti i žuta gumena patkica koja sjedi kraj monitora. Nakon što ga objasniš – rješenje problema će se samo pokazati.

Nakon radnog vremena bio je pas kao i svaki drugi. I radio ono što i drugi psi rade. Malo spavao, malo jeo, malo išao u šetnju. Ali ono u čemu je bio najbolji – uvlačenju pod kožu. Šupak mali.

Stara narodna poslovica kaže:

Ako si sa nekim zadovoljan, nemoj ga hvaliti.

Kako sam prije dva mjeseca se ogriješio upravo o dotičnu poslovicu, posljedice su me stigle. Naime, u postu Web hosting rekao sam kako sam zadovoljan sa hostingom kod Studio4web-a. Ovaj mjesec je vnukblog bio nedostupan nekoliko dana što je prelilo čašu. Prije toga uvijek su neke sitnice bile, ali doslovno sitnice. Ali kad sitnice eskaliraju, onda je vrijeme za ići dalje. Zanimljivo kako je bashir sa svojim webom također hostan kod njih, ali na drugom serveru, i nikakvih problema nije imao. Dakle, laički rečeno, kurčeva sreća.

Vnukblog sada čitate sa novog servera, koji je malo sporiji od prošlog (jer se nalazi u nekom slijepom crijevu Amerike), ali je zato moj i samo moj. Dosta stvari nije radilo kod prošlog hosta, koji zbog hosting softvera (cPanel) ne može baš pratiti napredak softvera. Sada kad je cijeli server samo moj, sve napokon radi onako kako ja želim.

Nastavite čitati na Vnukblogu:

Nakon nekoliko godina vjernosti SonyEricsson-u i mnogobrojnih modela (A1018, T18, Z600, T68, T65, T20, T230, K700, T290, Z710) napustio sam SE klan. Odluka je pala da mobitel mora imati QWERTY tipkovnicu. a kako je jedini SE model koji zadovoljava taj uvjet (P1i) posvemašnji krš, odluka je pala na Nokiju E61i. Blackberry-i su mi preplastični i više mi djeluju kao igračke nego kao ozbiljni telefoni.

Moram priznati da napuštanje akvarija (SE softver) i isplovljavanje u divlje otvoreno more (S60 softver za kojeg nema šta ne postoji za instalirati) ne teče baš glatko. Zapravo, ne mogu se prestati pitati: ako je softver u mobitelu zapravo platforma za aplikacije, da li to znači da platforma ne mora pružiti osnovnu funkcionalnost mobitela?

Konkretan primjer, vrlo banalan: recurrent alarm. Dakle onaj koji postavite da zvoni od ponedjeljka do petka u 08:00 jer morate na posao. S60 u verziji koja je trenutno aktualna to ne podržava. Ono što drugi proizvođači mobitela, pa čak i šugavih mobitela kao što su Samsungovi to podržavaju već godinama. Naravno, postoji 101 aplikacija koju možete skinuti (da ne koristim teške riječi kao što je “kupiti”) i eto vam recurrent alarm. Ali to nije nikad isto kao da je integralni dio mobitela. Recimo ako ste slučajno izašli iz alarm aplikacije umjesto da ste joj rekli hide – pogađate, alarm nije zvonio jer aplikacija nije pokrenuta.

Pošto se bavim tim poslom (recimo), razumijem njihove developere – zašto ugrađivati stvari u osnovni softver kad se može nadograditi. Ali sa korisničke strane, to znači da svatko mora prvo pronaći aplikaciju koja mu odgovara za to, skinuti, instalirati, isprobati, ponoviti ako ne odgovara, ako odgovara vjerojatno ju mora i dodatno platiti. Na kraju – ispada da kad ste kupili mobitel koji u trgovini kod nas trenutno košta 4k kn još morate potrošiti cca 1000 kn da nadogradite sve što je ofrlje napravljeno u osnovnom softveru. Adresar recimo ima očajno sučelje – dok pronađete kontakt koji želite nazvati (čak i sa Bluetooth slušalicom na uhu) ćete se vrlo vjerojatno slupati u prometu. Osim ako niste potrošili $50 na softver koji će vam dati normalno sučelje za adresar.

Navikavanje će potrajati još neko vrijeme, pogotovo jer sam zadnji mobitel (Z710) kupio jer sam se zaljubio u njega – i to je valjda jedini mobitel koji sam kupio zbog toga, i to odmah čim se pojavio u oglasniku. I sad dok ovo pišem gledam ga kako stoji na stolu i nekako mi nedostaje.

Srećom, supruga ima SonyEricsson S500 koji nas budi ujutro. I tu nema mjesta nedoumici hoće li zvoniti ujutro.

Nastavite čitati na Vnukblogu:

Jedna moderna:

Bože oslobodi nas gladi i Samsung printera.

Da – toliko su loši. Ne mogu se oteti dojmu da ih uopće ne isprobaju prije nego ih pošalju u distribuciju. Zadnjih par dana sam se družio (i nažalost još uvijek se družim) sa čak tri modela, tako da imam solidnu podlogu za ovo što pišem, za razliku od inače kad samo prigovaram bezveze.

Samsung ML-2250 – low end BW printer za kućnu uporabu. Nemam nekih velikih zamjerki osim što driver ruši Office (i 2003 i 2007) nakon nekoliko printanja. Od dva primjerka (nova novcata) koje sam dobio, jedan je imao neispravne valjke i bubanj. Deklariranih 20 ppm ali subjektivni dojam je nešto sporiji. Da se i moćni HP boji ovog printera, možete vidjeti ovdje – usporedba HP-ovog modela LaserJet 1160 koji je ekvivalentan ML-2250 i naravno uzdizanje HP-a u nebesa. Naravno, to im uopće nije bilo teško za napraviti kad je Samsung toliko loš. HP LaserJet 1160 je cca 1900kn a Samsung ML-2250 je cca 1200kn, toner za HP LJ1160 489kn (2500 stranica) odnosno 912kn (6000 stranica), toner za ML-2250 700kn (5000 stranica). Koliko para toliko muzike u punom smislu riječi.

Samsung ML-3050DN – nije high end ali nije bome ni low end printer. Ugrađen mrežni priključak i duplexing te deklariranih 28 ppm ga svrstavaju u tzv business skupinu. Ali ovaj je pun zabave. Naime, osim što driver isto ruši Office (ali ipak rijeđe nego ML-2250), ruši se i njegov softver u printeru. Pošaljete mu nešto na ispis, i umjesto da printa samo šuti. Kad bacite pogled na ekrančić vidite da se njegov interni software srušio (!!!). Resetirate ga i printa ono što ste mu zadali kao da se ništa nije dogodilo. Puno sam printera imao i vidio u životu, ali ovo nikada.

Samsung CLP-550N – color laser printer namijenjen nepoznatom tržištu. Ali zaista. Prespor je čak i za kućnu uporabu, kamoli poslovnu. Kvaliteta otiska ovisi jako o papiru ali i o stupnju zagrijanosti printera. Ako mu zadate puno stranica (gdje puno znači više od 10 odjednom) boja se ne hvata za papir kako treba već otpada u komadima. Ciči, škripi, i dok krene uopće sa ispisom treba mu sto gladnih godina. Crno bijeli ispis je deklariran na 20 ppm ali teško je reći da li ispunjava tu normu.

Ono što vrijedi za sve Samsung drivere jest da rade probleme u Terminal Services radu, što znači da na ozbiljnu poslovnu uporabu možete zaboraviti.

Utjeha u svemu ovome jest da sva tri navedena modela nisu više aktualni, odnosno nema ih na Samsungovim stranicama uopće. Doduše, ML-2250 se još uvijek može kupiti u trgovinama kod nas, tako da je to najnoviji model od tri ovdje navedena. Ono što je dotični pokazao je više nego razočaravajuće.

Nastavite čitati na Vnukblogu:

Neki dan sam shvatio da u svojih preko nekoliko godina freelancer bloganja (kako to što ja radim jimbo zove) nisam pisao niti jednom o prijeko potrebnoj komponenti bez koje nema bloga. Radi se o hostingu kojeg morate negdje zakupiti da bi ste hostali svoj blog.

Danas, hvala bogu, danas imate izbora na pretek. Sve naravno ovisi o vašim financijama koje imate na raspolaganju (i koje ste voljni izdvojiti za vaš blog). Istaknuti ću što se isplati, a što ne, isto tako gdje da ne idete jer je podrška katastrofalna.

Prije dosta godina, kad je vnukblog još počinjao na smiješnom 64k linku (vaš adsl danas je minimalno 2048k) kabelskog interneta u Utrinama izbor baš i nije bio neki. Tako je vnukblog prvo bio hostan kod Tramota. Podrška je bila pristojna, sve se rješavalo u roku odmah ili tu negdje te sam dvije godine bio vrlo zadovoljan. Ali, proklet kakav jesam, tražio sam dalje i našao Studio4web koji nudi sve što i Tramot ali u pola cijene. I nakon dvije godine suradnje (sad ćemo uskoro u treću) sam prezadovoljan.

Isto tako, ako vas netko pita da mu napravite neku stranicu, hosting za 90 kuna godišnje je više nego povoljan a za većinu i više nego dovoljan. Kad sam već spomenuo da ću vam reći kuda da ne idete; jedna riječ – Avalon. Izbjegavati u širokom luku. Ne samo da su skupi (skuplji od svih u omjeru uloženo/dobiveno) nego im je support katastrofa neviđenih razmjera.

Ako pogledate cijene koje vam nudi Studio4Web vidjeti ćete da možete biti freelance bloger već od 90kn godišnje + 70kn za domenu (com, net ili org). Dakle, ako vam blog.hr ili neki treći ide na živce sada znate da alternativa stvarno nije skupa. Naravno da kad ste sam svoj gazda više vam nije sve servirano na pladnju te je potrebno malo zasukati rukave i instalirati platformu za bloganje (WordPress (na kojoj je vnukblog i toplo preporučam), MovableType, ili nešto treće), ali ja sam čvrsti zagovornik toga (freelancer bloganja) i odgovorno tvrdim da se uloženo višestruko vraća. A za obaviti dotično potrebno je samo predznanje googlanja i sposobnost praćenja uputa.

Nastavite čitati na Vnukblogu:

Možda ste primijetili kako su fotografije na vnukblogu dobile na kvaliteti. A vjerojatno niste. Stari HP Photosmart R707 je odradio svoje i otišao u zasluženu mirovinu. Još uvijek radi, ali ne pretjerano. Nakon 4 godine i skoro 4000 slika nećemo mu zamjeriti.

Nezahvalno mjesto njegovog nasljednika osvojio je Canon IXUS Wireless.

Mali kompakt, 5 megapiksela, 3x optički zoom i ono najgeekovskije – wifi b. Ako puno slikate u jednom te istom prostoru, iliti doma, uredu, itd – onda će vam ovo biti genijalno. Upalite digitalac i spojite ga na postojeću kućnu wireless mrežu – svaka slika koju okinete automatski putuje na računalo i prikazuje se na ekranu. Isto tako možete prebaciti slike sa kartice na računalo preko wifi mreže (ako ste ljenkasti vaditi karticu iz aparata odnosno spajati digitalac usb kabelom). Ja ga nisam uspio spojiti na linksysa koji održava kućnu internet wireless mrežu na g standardu. Istina, nisam se ni previše trudio – pošto imam jedan d-link access point na b standardu jednostavnije je bilo izvući njega iz prašine neka još malo radi.

Što se kvalitete fotografija tiče, vidljiva je jedna ogromna razlika između hp-a i canona. Hp koristi AdaptiveLighting tehnologiju pomoću koje pokušava što vjernije dočarati boje. Naravno da to uvijek ne uspijeva ali mali se trudi. Canon je pribjegao puno jednostavnijim trikovima – polarizaciji. Ovo primjetite kad slikate nebo – jednostavno je “više plavo” nego što bi trebalo biti. Ja polarizaciju osobno preferiram jer je predvidljivija od ostalih trica i kučina kojima proizvođači pribjegavaju.

Ako ste u kupovini novog digitalca, toplo preporučam Canon IXUS seriju – nisu skupi, idu na SD kartice koje su poprilično jeftine i imaju svoju bateriju (iako vulgaris punjive baterije imaju svojih prednosti ali ja jednostavno preferiram ovo rješenje).

Da imam para na bacanje sad bih kupio Canon PowerShot G9 – kompaktna mrcina za plašiti djecu. Veliko ali ne SLR-veliko.

Nastavite čitati na Vnukblogu:

Napredniji poznavatelji auto industrije vjerojatno su prepoznali audi-jev slogan u naslovu posta. Ali ovaj post neće biti o audi-ju, pa čak ni o automobilima. Ovaj post će biti o tome kako tehnologija napreduje, odnosno – kako su danas moguće stvari koje su prije par godina bile više nego sci-fi.

Za početak – jedan pozdrav sa macintosha, ili da budem precizniji – iz Safari-ja:

Bez brige, nisam poludio i potrošio astronomsku svotu love na Macintosha. Zahvaljujući napretku kroz tehniku ili bolje reći, nazadovanju nekih, danas možete vrtiti MacOS na svakom novijem PC-računalu. Dapače, ako se potrudite možete ga vriti u virtualnoj mašini, preciznije VMWare vritualnoj mašini.

Spomenuo sam nazadovanje nekih, jer je Apple prešao na FreeBSD da bi jednostavnije napravio prijelaz na x86 platformu. A dotični je poznat po tome da se može upogoniti na skoro svemu. Tako da ako imate Core2Duo/AMD64X2 procesor te noviju ati/nvidia grafiku, možete probati kako to izgleda. VMWare instalacija je još najjednostavnija, ali donosi i neka ograničenja. Ukoliko imate HDD viška, možete se poigrati sa pravom instalacijom, pa će end result biti najsličniji pravom mac-u.

Sam MacOS “Tiger” možete skinuti na torrentima, kao i alfa/beta verziju njegovog nasljednika “Leopard” (što zasad ne preporučam). Upute za instalaciju mogu se vrlo lagano naći putem googla, i ono najbitnije – samo je potrebno pozorno ih pratiti.

Nastavite čitati na Vnukblogu:

Ako ste živjeli u podrumu bez ikakve veze sa internetom, onda vjerojatno ne znate da postoji puno bolji, brži, ugodniji i sigurniji browser za naš omiljeni Internet od Internet Explorera koji dolazi sa Windowsima. Prije svega bolji utoliko što prati tehnologije za razliku od IE-a kojeg je vrijeme pregazilo.

Microsoft je ovo shvatio (valjda) na vrijeme te se bacio na izradu nove verzije Explorera koja će valjda donijeti nešto novo po pitanju sigurnosti. Ta nova verzija je sad gotova (7) te je spremna za download svim zainteresiranim strankama. Što je ok, zar ne?

E pa nije. Naime, Microsoft je velikodušno odlučio da će IE7 biti dostupan kao Windows update i to sa statusom High priority. U prijevodu – ako su vam Automatic Updates uključeni i konfigurirani da sami skidaju i instaliraju High priority update, IE7 će vam se sam skinuti i instalirati na računalo. Baš su velikodušni, nema šta.

I da jebe lud zbunjenog doživljaj bude potpun, Microsoft je objavio IE7 Blocker Toolkit koji vam omogućava da zabranite instalaciju IE7 kroz Automatic Updates na svoje računalo.