Vnukblog

Remek djelo. Drugačijeg opisa za ovaj film nema. Tarantino je još jednom pokazao kako je majstor nad majstorima. Ako moram film opisati još nekako, osim da je jebeno remek djelo, rekao bih da je film poput roller coastera. Jednostavno vas voza iz krajnjeg očaja, tišine, smijeha, spokoja, obračuna, ljubavi u druga stanja za koja ste nepripremljeni – jer ih ne očekujete.

Taratino je pokazao vrlo dobro zašto je majstor. Njega ne zanima da li je to korektno, uvredljivo, da li potvrđuje stereotip ili im se izruguje. U današnje vrijeme, stvarno je predivna promjena kad vidiš da još postoje redatelji koji mogu ne mariti za političku korektnost i tvrdoglave sile koje ju guraju. Zapravo kad malo bolje razmislim, film ne zrači toliko Tarantinovštinom koliko je recimo Kill Bill zračio. Na trenutke u pojedinim scenama, obliku kadra i nekim sitnim detaljima vidi se njegov potpis, ali za to morate dobro paziti da bi ste ih uočili. Mislim da film zaslužuje još jedno gledanje, da se svi ti detalji upiju kako spada.

IMDB ocjena za Inglorious Basterds je u trenutku pisanja ovog bloga 8.6 i čini mi se nekako malo.

Sigurno ste već nešto čuli o ovom filmu, a kad je već tako, morate ga pogledati, naravno ako još niste.

The Curious Case of Benjamin Button je priča pomalo nalik Forrest Gump-u, ali u najboljem mogućem smislu. Misao koja se provlači kroz cijeli film – You never know what’s coming for you – vrlo slična onoj iz Forrest Gump-a – Life is like a box of chocolates. You never know what you’re gonna get.

Film je životna priča gospodina Benjamina, koji tek kasnije u životu saznaje da se preziva Button. Rodio se u tijelu smežuranog starca koji je sa svakim danom bio sve mlađi, ali um mu je sazrijevao normalnim putem, tj. suprotno od tijela. Tijekom ovog filma shvatiš kako su rana mladost i kasna starost zapravo ista stvar, samo sa drugim predznakom. U svakom slučaju si u pelenama. Donekle si nesposoban za samostalan život i ovisiš o drugima. Zanimljivo je kako nikad ne razmišljaš o tome.

Da li razmišljate o starenju? Ja osobno, još uvijek nešto čekam. Tijelo mi se mijenja, to je nepobitna činjenica. Ali u glavi, još uvijek se osjećam kao dječak od nekih 14 godina koji jedva čeka da odraste, da bude sam svoj čovjek, da ne mora ići u školu, da može ići na posao itd. Da, takav sam bio kao dijete. Uvijek stariji od nego što sam trebao biti. Zato običavam reći da sam star u duši. I ponekad, u rijetkim trenutcima dokolice, uhvatim se kako razmišljam o tome kako će to biti super kad odrastem. Da, biti će super…

Film je odličan, u istoj kategoriji kao i Forrest Gump. Možda je najjednostavnije povući paralelu – ako vam je Forrest Gump bio dobar film, i Benjamin će vam biti dobar. Brad Pitt je napokon prihvatio ulogu u ozbiljnom filmu i pokazao da zna glumiti, i po meni, za ovu ulogu je zaslužio oskara.

Nastavite čitati na Vnukblogu:

Najgore što se ljudskom biću može dogoditi jest da postane žrtva vlastitih očekivanja bez da toga bude svjestan. Upravo je to ono što se dogodilo mnogima kad su novi Star Wars-i u pitanju.

Ako ne znate o čemu se radi, da pojasnim – novi Star Wars-i su crtić. Ali crtić u punom smislu te riječi. Idu na Cartoon Network-u kao 20 minutne epizode a ovaj dugometražni koji je u kinu je navlakuša da se ljudima uzmu pare i da se stvori hype.

čitajući reviewe na IMDB-u pripremio sam se na najgore i ostavio apsolutno sva očekivanja doma. Kad je tip napisao “moj 14 godišnji sin mi je rekao da je to za djecu i da neće to ići gledati u kino pa sam otišao sam” shvatio sam o čemu se radi. A i svi ostali review-i nisu nešto bolji. A povremeno netko pita “dobro ljudi koji je vaš problem???”. Ja spadam u tu grupu ljudi.

Naime, crtić vrvi sa humorom i zajebancijom, ali zaista. Da sve dosadašnje Star Wars-e skupite zajedno ne bi imali niti pola humora koji je ovdje prisutan. Crtić je nacrtan umjetnički umjesto realno – to znači da nisu pratili modu hiper-realnih likova koji su as-good-as-stvarni nego su se odlučili za umjetnički pristup. Po meni – hrabra odluka.

Ovako kad razmišljam o viđenome – nemam niti jednu zamjerku za prijaviti. A kad pogledate review-e na IMDB-u – katastrofa. Jedan je ljut što nisu bila slova na početku koja putuju kroz svemir već je glas sve to ispričao. Zamislite koji problem. Pa se isti taj buni da je radnja loše raspoređena kroz trajanje crtića. Po mome, sve je ok – nije u niti jednom trenutku bilo dosadno, dapače, čak je bio i neočekivani zaplet pred kraj. Isti taj je popljuvao stil crtanja jer su Star Wars-i uvijek bili cutting edge u animaciji i svemu ostalom. Da, 1977. Star Wars je bio cutting edge u svemu, ali nakon toga sve manje i manje.

Zamislite sve te, bez ustručavanja ću ih nazvati – jadnike, koji su došli u kino očekivajući novi nastavak najboljeg filmskog serijala svih vremena. Probajte zamisliti to razočarenje. Žalim ih, zaista ih žalim.

Sve u svemu mr. Lucas je napravio vrlo pametan potez sa ostavljanjem rupa u radnji koje se mogu popunjavati i nikad do kraja popuniti. Ovaj serijal, iako u crtanom obliku, je više nego dobrodošao u Star Wars obitelj.

Jeste li odrasli na Transfomersima? Ako niste, onda vjerojatno ne možete shvatiti hype koji je dotični film podignuo.

Kao mali, gledao sam crtiće o dobrim robotima koji se mogu transformirati u vozila i tu su da nas zaštite od zločestih robota. Sjećam se da dok sam bio klinac, najbolji su mi bili Transformersi i Ninđa Kornjače (sa srpskim glasovima – Sekač i ekipa). Danas, kad vidim crtić Transformersa koji se vrti na Z1, ne mogu se načuditi kako to nije to. Sada imaju 3d efekte, pa svako malo je nešto kompjuterski renderirano. Nema više isključivo rukom crtanih crtića. Njihovo vrijeme je prošlo. Valjda je to ono nešto što obilježava generacije. Moju su obilježili rukom crtani Transformersi.

Što se samog filma tiče, moram pohvaliti kompletan trud uložen u ekranizaciju crtića. Očekivao sam nešto što će jadno nalikovati onom na čemu sam ja odrastao, ali doživio sam teleportaciju u vrijeme kad sam širom otvorenih očiju pratio svaki njihov nacrtani pokret. Da, podjetinjio sam – totalno. Toliko sam se uživio u film da sam bio tužan kad je bio gotov. Svaki review filma počinje tako nekako: sad sam u dvadesetima i odrastao sam na Transformersima i ovaj film je totalni zakon!.

Od svih stripovskih ekranizacija niti jedna me nije oduševila, vjerojatno zato što čekam da ekraniziraju Zagor-a, ili još bolje Dylan Dog-a. Što se crtića tiče, čudno mi je da još nisu filmski ekranizirali recimo Štrumpfove, Snorkijevce ili još bolje Bajum-Bajum-a (La Linea u orginalu, koji je valjda najpodcjenjeniji crtić svih vremena)

Nastavite čitati na Vnukblogu:

Moram priznati, puno je skepse bilo prisutno kad sam čuo da će snimati još jedan nastavak Umri muški iliti Die Hard. Skepse tipa joj pa neće valjda, ajme strašno itd. Ali kad sam pogledao Live Free or Die Hard, oduševljenju nije bilo kraja. I jedan od rijetkih filmova od kojih su uspjeli napraviti uspješnu kvadrologiju, i to naknadno.

Toliko kvalitetne akcije strpano u tako dobro pakiranje je nešto nevjerojatno. Zadnji film koji me ovako oduševio je bio The Matrix. Da, prvi dio. Mislim da veliki dio uspjeha filma čini upravo Bruce Willis, koji unatoč poodmaklim godinama nikako da prestane biti faca na ekranu. I da, film je toliko dobar da mi je krivo što sam ga gledao na divx-u a ne u kinu. Da, toliko dobar.

Uzmimo primjer iz ovog filma, kad naš omiljeni glavni lik sa policijskim autom skine helikoper koji ga čeka na izlasku iz tunela. Jebeni zakon. Zašto? Zato što je to naš Bruce. A da je to neki drugi lik napravio vjerojatno bi umjesto klicanja i zvuka oduševljenja mahali glavama u horizontali.

Film je zakon, i to jebeno ogromni zakon. Više nego topla preporuka svima za pogledati. I jedan od rijetkih filmova zbog kojih sam požalio što na IMDB-u nema ocjene veće od 10…

Next – Nicolas Cage sa svojom mutavom facicom savršen glumac za ovu ulogu. Film nije ništa posebno, ali je vrlo kvalitetan u toj neposebnosti. Svakako pogledati, sat i pol ugodne akcije.

Premonition – ne gledati ni za živu glavu. Sandra Bullock stvarno nema sreće sa odabirom filmova. Ovaj nema ni glave ni repa a kamoli kraja. Zaobići u širokom luku.

Snake Eyes – opet Cage. Ocjena na imdb-u nije baš neka, ali meni je film odličan. Svakako pogledati.

300 – mrak, zakon, strava, opet mrak i zakon još jednom. Tko nije gledao odmah pogledati. Ultrasuperturbo kvalitetna koljaža koju se ne smije propustiti. Mene oduševilo.

Bridge to Terabithia – odlično ako imaš manje od 10 godina, inače zaobići u širokom luku.

A history of violence – smeće na kvadrat. Viggo Mortensen i njegova mutava facica su valjda jedina konkurencija Cage-u i njegovoj mutavoj facici. A bogamu, ovdje je odlično odglumio mutavu facicu. Ne gledati, kraj je bezveze.

RV – ajme zakon. Robin Williams u filmu katastrofe. Komedija i pol koju se ne smije propustiti. Ali nikako.

Stranger than fiction – čudno. Kvalitetno ali čudno. Pogledati.

Man of the year – film koji je zapravo jedan veliki standup nastup Robina Williamsa. Ako vas koncept standup komedije zanima svakako pogledati.

Deja Vu – Vrlo dobro. Denzel Washington i vremenski paradoksi. Odlična napeta akcija. Svakako pogledati.

Sa malim zakašnjenjem evo i review-a filma Babel. Ono po čemu je ovaj review poseban jest to što sam dobio dvije karte na nagradnoj igri Index.hr-a. Ono po čemu je još posebniji jest to što je bila ponoćna premijera u Cinestaru. Za neupućene, to znači da film počinje u 23:59. Malo jest problematično gledati dramu koja traje nešto preko dva sata u tim satima, ali nekako smo izdržali. Naglašavam nekako. Kino je bilo poluprazno, te sam imao dojam kako smo samo “mi index-ovci” nazočni na projekciji.

Film je zanimljiv, iako je još jedan u nizu N priča vrti svoju priču a sve su nekako povezane. Zadnji tog tipa koji me oduševio je bio Syriana. Ovaj je donio još jedan zaplet u taj koncept, tj. kako se priče isprepliću nisu uvijek u istom vremenskom slijedu, tako da je gledatelj skoro pola filma u zabludi oko nekih događanja u filmu. Brad Pitt je savršeno odglumio ulogu, te je pokazao kako je itekako sazrio kao glumac. Također pohvale idu producentu kao i direktoru fotografije – ima dosta kadrova Maroka i Alžira koji su kao izvađeni iz nekog putopisa, ali zato daju savršenu sliku krajolika gledatelju, te doživljaj svih događanja uzdižu na potpuno novu razinu.

Opis jednom riječju bio bi – težak. Svakako nije za gledati u sitne noćne sate, ali za ubiti nedjelju popodne kao stvoren.

Nakon dugo vremena, bio sam u posjeti kazalištu, ili preciznije satiričkom kazalištu Kerempuh. Ono što mene pati pri odlasku u kazalište jest određeni switch koji treba napraviti. Dakle prebaciti si u glavi da ne gledaš domaću tv seriju, da ne gledaš domaći film u kinu, već da gledaš performance glumaca uživo. Kada se to prebacivanje obavi, onda je sve super.

Gledali smo “Ništa nas ne smije iznenaditi” (link) by Ante Tomić. Priča o jednoj karauli na granici sa Albanijom gdje se naravno ništa nikad ne događa – ali ne i unutar karaule. Peripetije i zavrzlame uslijede a sve skupa je vrlo gledljivo i vrlo lagana zabava. Radnja actually ima i neke stvari share-ane sa višestruko nagrađivanim filmom Karaula (link), a pošto je jedan od scenarista dotični nam Ante, to i ne čudi previše.

Predstavu svakako pogledati, a pogotovo ako već dugo (ili nikad) niste bili u kazalištu. Vrijedi.

A kad smo već u tom ex-yu tonu, imam ekskluzivnu fotografiju sa snimanja filma o lovu na Karađića – Spring break in Bosnia (link). Pošto je dotični sniman i u okolici Zagreba, evo što su majstori ostavili za sobom.

Ajme koje sranje od filma. IMDB. Onako, baš sranje. Al ako ništa drugo, titl je bio dobar. I to je jedino što je valjalo u cijelom filmu. Za one koji nisu upućeni, knjiga je najveća teorija zavjere o crkvi od ne znam čega. Film, naravski, je ekranizacija dotične knjige, pošto je nemoguće da knjiga napravi takvu pompu, a da ne dođe do filma. Ipak su pare u pitanju.

Izuzmemo li glumce koji glume kao da imaju pištolj prislonjen uz glavu i da neće biti uopće plaćeni za to, ostaje tako neuvjerljiva teorija zavjere, koju ni mala djeca u vrtiću ne bi popušila. Samo da se razjasnimo, Vuk i tri praščića su uvjerljivija priča sa konkretnijom poantom od ovoga. Poanta prva: naj se zajebavati kad gradiš kuću. Poanta druga: vuk je zao. I to je to. A poanta ovdje? Ajme.

Ali ne, idemo ipak nazad na teroiju zavjere. Ruku na srce, ali ta cijela priča o religiji i svemu vezano uz je poprilično labava. I crkva je toga svjesna. Zato je potrebno redovito ispiranje mozgova nedjeljom (kad je mozak najodmorniji) da se ta labava priča održi. Sve je puno rupa, i samo je potrebna jedna malo bujnija mašta sa natprosječnom dozom paranoje i eto ti remek djelo kao ovo.

Crkva koja poziva na bojkot filma? Ajme. Pošto gledam crkvu kao najveću političku stranku/korporaciju, konkretan bojkot ocjenjujem kao vrlo, ali vrlo loš PR. U realnom svijetu, netko bi dobio otkaz. Mislim da je crkveni izraz ekskomunikacija (ili griješim) a to se ne dobiva jednom lošom PR objavom za javnost.

Ja nisam vjernik, iako sam tako odgojen, jer mi je cijela ta priča šuplja. Ali čak i meni, ovako šuplja priča mi ne može poljuljati ama baš ništa, pa čak ni vjeru koju nemam. Bojkot koji je crkva odaslala svojim ovčicama govori samo jedno – da je prosječan vjernik zapravo ovca bez mozga, ako crkva smatra da ovaj film/knjiga može uzdrmati nečiju vjeru. A i da uzdrma, what? Jedan čovjek manje na misi, jedan čovjek manje koji plaća crkvene namete. Zar je do toga došlo? Da se crkva mora bojati za svoje prihode?

Teška vremena su stigla, a strah me kako izgledaju grafovi prihoda u crkvi. Oni to zovu “kriza vjere”, svaka druga firma to zove malo drukčije …

Pa, ne mogu reći da sam oduševljen. Da je zabavno, bome jest. Da ima dobrih fora, bome ima. Ali nešto fali. A teško je reći što. Ajmo redom. Radnja kao takva je donekle jednostavnija nego u prvom dijelu, jer su odnosi među likovima jednostavniji. Zna se tko je tko i tko je šta, nitko nema skrivenih motiva i poriva. Što će reći, nema one doze napetosti koja je bila prisutna u prvom dijelu. I nažalost, nedostatak te kompleksnosti između likova nisu nadoknadili na adekvatan način. Dijaloga između likova ima puno više nego u prvom dijelu, a to se (barem po meni) pokazala kao neadekvatna zamjena za napetost iz prvog dijela.

Sad kad razmišljam o tome što sam vidio sinoć, stječem neki dojam da je kompletna radnja, pa, nabacana. Teško je to opisati. Ima puno uleta u radnju koje nemaju neke veze sa dotičnom, već djeluju kao da su tu samo da popune vrijeme. Isto kao i Scrat, koji ima puno veću minutažu u drugom dijelu, ali to opet izgleda kao da je silom nagurano unutra. Mogli su komotno napraviti poseban crtić od 45 ili koliko već minuta o tome kako Scrat ganja žir od materijala kojeg su zagurali u ovaj nastavak, a ovo zagurali, pa skoro kao lopatom.

Prvi dio je bolji, iako mi se pojam kvalitetniji trpa ovdje više nego bolji. Ocjene na IMDB-u idu u prilog prvom dijelu (7.3 naspram 7), ali još je rano, pošto prvi dio trenutno ima oko pet puta više glasova. Kao i inače i uvijek, vrijeme će pokazati.

Sam doživljaj kina je bio ok, gužva u cinestaru je bila poprilična, do te mjere da nisam dobio parking u garaži. Možda i bi da sam imao volje čekati. Ono što je za svaku pokudu jest titl. Možda je problem u meni, zato što u zadnjih šest mjeseci gledam puno serija na tvu bez prijevoda, kojih još nema kod nas, pa sam se naviknuo na koncept slušanja bez čitanja. Ali zadnjih par filmova koje sam gledao u kinu, a ni ovaj Ice Age nije iznimka. U nekoliko prilika titl nije imao nikakve veze sa rečenicom koja je izgovorena, te ostavlja dojam da je prevoditelj radio prijevod preko kurca gledajući meksičku sapunicu i riješavajući križaljku u isto vrijeme.

Isto tako, čini mi se da je na uzletu hrvatizacija prijevoda - kada se engleski pojmovi (i fore) koji u našem podneblju ništa ne znače prevode tako da se dobije analogija onome što je u filmu. Ako postoji neki bolji izraz za taj jezični zločin molio bih da me netko ispravi. Ajme užasa.

Kad sam već kod gorespomenutog užasa, najgori primjer sam vidio (naravno) kod braće srba. Radilo se posljednjem iz Star Trek serijala Nemesis, kojeg sam gledao na DiVX-u a prijevod je bio fantastičan. Glavni negativac drži glavnog pozitivca zarobljenog (tako nekako valjda, davno je to bilo) i priča mu priču o kapetanu Ahabu i Moby Dick-u, a (šaljivđija) od prevoditelja piše o tome kako “kasno kraljević Marko na Kosovo stiže”.