Vnukblog

Remek djelo. Drugačijeg opisa za ovaj film nema. Tarantino je još jednom pokazao kako je majstor nad majstorima. Ako moram film opisati još nekako, osim da je jebeno remek djelo, rekao bih da je film poput roller coastera. Jednostavno vas voza iz krajnjeg očaja, tišine, smijeha, spokoja, obračuna, ljubavi u druga stanja za koja ste nepripremljeni – jer ih ne očekujete.

Taratino je pokazao vrlo dobro zašto je majstor. Njega ne zanima da li je to korektno, uvredljivo, da li potvrđuje stereotip ili im se izruguje. U današnje vrijeme, stvarno je predivna promjena kad vidiš da još postoje redatelji koji mogu ne mariti za političku korektnost i tvrdoglave sile koje ju guraju. Zapravo kad malo bolje razmislim, film ne zrači toliko Tarantinovštinom koliko je recimo Kill Bill zračio. Na trenutke u pojedinim scenama, obliku kadra i nekim sitnim detaljima vidi se njegov potpis, ali za to morate dobro paziti da bi ste ih uočili. Mislim da film zaslužuje još jedno gledanje, da se svi ti detalji upiju kako spada.

IMDB ocjena za Inglorious Basterds je u trenutku pisanja ovog bloga 8.6 i čini mi se nekako malo.

Sigurno ste već nešto čuli o ovom filmu, a kad je već tako, morate ga pogledati, naravno ako još niste.

The Curious Case of Benjamin Button je priča pomalo nalik Forrest Gump-u, ali u najboljem mogućem smislu. Misao koja se provlači kroz cijeli film – You never know what’s coming for you – vrlo slična onoj iz Forrest Gump-a – Life is like a box of chocolates. You never know what you’re gonna get.

Film je životna priča gospodina Benjamina, koji tek kasnije u životu saznaje da se preziva Button. Rodio se u tijelu smežuranog starca koji je sa svakim danom bio sve mlađi, ali um mu je sazrijevao normalnim putem, tj. suprotno od tijela. Tijekom ovog filma shvatiš kako su rana mladost i kasna starost zapravo ista stvar, samo sa drugim predznakom. U svakom slučaju si u pelenama. Donekle si nesposoban za samostalan život i ovisiš o drugima. Zanimljivo je kako nikad ne razmišljaš o tome.

Da li razmišljate o starenju? Ja osobno, još uvijek nešto čekam. Tijelo mi se mijenja, to je nepobitna činjenica. Ali u glavi, još uvijek se osjećam kao dječak od nekih 14 godina koji jedva čeka da odraste, da bude sam svoj čovjek, da ne mora ići u školu, da može ići na posao itd. Da, takav sam bio kao dijete. Uvijek stariji od nego što sam trebao biti. Zato običavam reći da sam star u duši. I ponekad, u rijetkim trenutcima dokolice, uhvatim se kako razmišljam o tome kako će to biti super kad odrastem. Da, biti će super…

Film je odličan, u istoj kategoriji kao i Forrest Gump. Možda je najjednostavnije povući paralelu – ako vam je Forrest Gump bio dobar film, i Benjamin će vam biti dobar. Brad Pitt je napokon prihvatio ulogu u ozbiljnom filmu i pokazao da zna glumiti, i po meni, za ovu ulogu je zaslužio oskara.

Najgore što se ljudskom biću može dogoditi jest da postane žrtva vlastitih očekivanja bez da toga bude svjestan. Upravo je to ono što se dogodilo mnogima kad su novi Star Wars-i u pitanju.

Ako ne znate o čemu se radi, da pojasnim – novi Star Wars-i su crtić. Ali crtić u punom smislu te riječi. Idu na Cartoon Network-u kao 20 minutne epizode a ovaj dugometražni koji je u kinu je navlakuša da se ljudima uzmu pare i da se stvori hype.

Čitajući reviewe na IMDB-u pripremio sam se na najgore i ostavio apsolutno sva očekivanja doma. Kad je tip napisao “moj 14 godišnji sin mi je rekao da je to za djecu i da neće to ići gledati u kino pa sam otišao sam” shvatio sam o čemu se radi. A i svi ostali review-i nisu nešto bolji. A povremeno netko pita “dobro ljudi koji je vaš problem???”. Ja spadam u tu grupu ljudi.

Naime, crtić vrvi sa humorom i zajebancijom, ali zaista. Da sve dosadašnje Star Wars-e skupite zajedno ne bi imali niti pola humora koji je ovdje prisutan. Crtić je nacrtan umjetnički umjesto realno – to znači da nisu pratili modu hiper-realnih likova koji su as-good-as-stvarni nego su se odlučili za umjetnički pristup. Po meni – hrabra odluka.

Ovako kad razmišljam o viđenome – nemam niti jednu zamjerku za prijaviti. A kad pogledate review-e na IMDB-u – katastrofa. Jedan je ljut što nisu bila slova na početku koja putuju kroz svemir već je glas sve to ispričao. Zamislite koji problem. Pa se isti taj buni da je radnja loše raspoređena kroz trajanje crtića. Po mome, sve je ok – nije u niti jednom trenutku bilo dosadno, dapače, čak je bio i neočekivani zaplet pred kraj. Isti taj je popljuvao stil crtanja jer su Star Wars-i uvijek bili cutting edge u animaciji i svemu ostalom. Da, 1977. Star Wars je bio cutting edge u svemu, ali nakon toga sve manje i manje.

Zamislite sve te, bez ustručavanja ću ih nazvati – jadnike, koji su došli u kino očekivajući novi nastavak najboljeg filmskog serijala svih vremena. Probajte zamisliti to razočarenje. Žalim ih, zaista ih žalim.

Sve u svemu mr. Lucas je napravio vrlo pametan potez sa ostavljanjem rupa u radnji koje se mogu popunjavati i nikad do kraja popuniti. Ovaj serijal, iako u crtanom obliku, je više nego dobrodošao u Star Wars obitelj.

Jeste li odrasli na Transfomersima? Ako niste, onda vjerojatno ne možete shvatiti hype koji je dotični film podignuo.

Kao mali, gledao sam crtiće o dobrim robotima koji se mogu transformirati u vozila i tu su da nas zaštite od zločestih robota. Sjećam se da dok sam bio klinac, najbolji su mi bili Transformersi i Ninđa Kornjače (sa srpskim glasovima – Sekač i ekipa). Danas, kad vidim crtić Transformersa koji se vrti na Z1, ne mogu se načuditi kako to nije to. Sada imaju 3d efekte, pa svako malo je nešto kompjuterski renderirano. Nema više isključivo rukom crtanih crtića. Njihovo vrijeme je prošlo. Valjda je to ono nešto što obilježava generacije. Moju su obilježili rukom crtani Transformersi.

Što se samog filma tiče, moram pohvaliti kompletan trud uložen u ekranizaciju crtića. Očekivao sam nešto što će jadno nalikovati onom na čemu sam ja odrastao, ali doživio sam teleportaciju u vrijeme kad sam širom otvorenih očiju pratio svaki njihov nacrtani pokret. Da, podjetinjio sam – totalno. Toliko sam se uživio u film da sam bio tužan kad je bio gotov. Svaki review filma počinje tako nekako: sad sam u dvadesetima i odrastao sam na Transformersima i ovaj film je totalni zakon!.

Od svih stripovskih ekranizacija niti jedna me nije oduševila, vjerojatno zato što čekam da ekraniziraju Zagor-a, ili još bolje Dylan Dog-a. Što se crtića tiče, čudno mi je da još nisu filmski ekranizirali recimo Štrumpfove, Snorkijevce ili još bolje Bajum-Bajum-a (La Linea u orginalu, koji je valjda najpodcjenjeniji crtić svih vremena)

Moram priznati, puno je skepse bilo prisutno kad sam čuo da će snimati još jedan nastavak Umri muški iliti Die Hard. Skepse tipa joj pa neće valjda, ajme strašno itd. Ali kad sam pogledao Live Free or Die Hard, oduševljenju nije bilo kraja. I jedan od rijetkih filmova od kojih su uspjeli napraviti uspješnu kvadrologiju, i to naknadno.

Toliko kvalitetne akcije strpano u tako dobro pakiranje je nešto nevjerojatno. Zadnji film koji me ovako oduševio je bio The Matrix. Da, prvi dio. Mislim da veliki dio uspjeha filma čini upravo Bruce Willis, koji unatoč poodmaklim godinama nikako da prestane biti faca na ekranu. I da, film je toliko dobar da mi je krivo što sam ga gledao na divx-u a ne u kinu. Da, toliko dobar.

Uzmimo primjer iz ovog filma, kad naš omiljeni glavni lik sa policijskim autom skine helikoper koji ga čeka na izlasku iz tunela. Jebeni zakon. Zašto? Zato što je to naš Bruce. A da je to neki drugi lik napravio vjerojatno bi umjesto klicanja i zvuka oduševljenja mahali glavama u horizontali.

Film je zakon, i to jebeno ogromni zakon. Više nego topla preporuka svima za pogledati. I jedan od rijetkih filmova zbog kojih sam požalio što na IMDB-u nema ocjene veće od 10…

Next – Nicolas Cage sa svojom mutavom facicom savršen glumac za ovu ulogu. Film nije ništa posebno, ali je vrlo kvalitetan u toj neposebnosti. Svakako pogledati, sat i pol ugodne akcije.

Premonition – ne gledati ni za živu glavu. Sandra Bullock stvarno nema sreće sa odabirom filmova. Ovaj nema ni glave ni repa a kamoli kraja. Zaobići u širokom luku.

Snake Eyes – opet Cage. Ocjena na imdb-u nije baš neka, ali meni je film odličan. Svakako pogledati.

300 – mrak, zakon, strava, opet mrak i zakon još jednom. Tko nije gledao odmah pogledati. Ultrasuperturbo kvalitetna koljaža koju se ne smije propustiti. Mene oduševilo.

Bridge to Terabithia – odlično ako imaš manje od 10 godina, inače zaobići u širokom luku.

A history of violence – smeće na kvadrat. Viggo Mortensen i njegova mutava facica su valjda jedina konkurencija Cage-u i njegovoj mutavoj facici. A bogamu, ovdje je odlično odglumio mutavu facicu. Ne gledati, kraj je bezveze.

RV – ajme zakon. Robin Williams u filmu katastrofe. Komedija i pol koju se ne smije propustiti. Ali nikako.

Stranger than fiction – čudno. Kvalitetno ali čudno. Pogledati.

Man of the year – film koji je zapravo jedan veliki standup nastup Robina Williamsa. Ako vas koncept standup komedije zanima svakako pogledati.

Deja Vu – Vrlo dobro. Denzel Washington i vremenski paradoksi. Odlična napeta akcija. Svakako pogledati.

Sa malim zakašnjenjem evo i review-a filma Babel. Ono po čemu je ovaj review poseban jest to što sam dobio dvije karte na nagradnoj igri Index.hr-a. Ono po čemu je još posebniji jest to što je bila ponoćna premijera u Cinestaru. Za neupućene, to znači da film počinje u 23:59. Malo jest problematično gledati dramu koja traje nešto preko dva sata u tim satima, ali nekako smo izdržali. Naglašavam nekako. Kino je bilo poluprazno, te sam imao dojam kako smo samo “mi index-ovci” nazočni na projekciji.

Film je zanimljiv, iako je još jedan u nizu N priča vrti svoju priču a sve su nekako povezane. Zadnji tog tipa koji me oduševio je bio Syriana. Ovaj je donio još jedan zaplet u taj koncept, tj. kako se priče isprepliću nisu uvijek u istom vremenskom slijedu, tako da je gledatelj skoro pola filma u zabludi oko nekih događanja u filmu. Brad Pitt je savršeno odglumio ulogu, te je pokazao kako je itekako sazrio kao glumac. Također pohvale idu producentu kao i direktoru fotografije – ima dosta kadrova Maroka i Alžira koji su kao izvađeni iz nekog putopisa, ali zato daju savršenu sliku krajolika gledatelju, te doživljaj svih događanja uzdižu na potpuno novu razinu.

Opis jednom riječju bio bi – težak. Svakako nije za gledati u sitne noćne sate, ali za ubiti nedjelju popodne kao stvoren.