Vnukblog

Jeste li odrasli na Transfomersima? Ako niste, onda vjerojatno ne možete shvatiti hype koji je dotični film podignuo.

Kao mali, gledao sam crtiće o dobrim robotima koji se mogu transformirati u vozila i tu su da nas zaštite od zločestih robota. Sjećam se da dok sam bio klinac, najbolji su mi bili Transformersi i Ninđa Kornjače (sa srpskim glasovima - Sekač i ekipa). Danas, kad vidim crtić Transformersa koji se vrti na Z1, ne mogu se načuditi kako to nije to. Sada imaju 3d efekte, pa svako malo je nešto kompjuterski renderirano. Nema više isključivo rukom crtanih crtića. Njihovo vrijeme je prošlo. Valjda je to ono nešto što obilježava generacije. Moju su obilježili rukom crtani Transformersi.

Što se samog filma tiče, moram pohvaliti kompletan trud uložen u ekranizaciju crtića. Očekivao sam nešto što će jadno nalikovati onom na čemu sam ja odrastao, ali doživio sam teleportaciju u vrijeme kad sam širom otvorenih očiju pratio svaki njihov nacrtani pokret. Da, podjetinjio sam - totalno. Toliko sam se uživio u film da sam bio tužan kad je bio gotov. Svaki review filma počinje tako nekako: sad sam u dvadesetima i odrastao sam na Transformersima i ovaj film je totalni zakon!.

Od svih stripovskih ekranizacija niti jedna me nije oduševila, vjerojatno zato što čekam da ekraniziraju Zagor-a, ili još bolje Dylan Dog-a. Što se crtića tiče, čudno mi je da još nisu filmski ekranizirali recimo Štrumpfove, Snorkijevce ili još bolje Bajum-Bajum-a (La Linea u orginalu, koji je valjda najpodcjenjeniji crtić svih vremena)

Moram priznati, puno je skepse bilo prisutno kad sam čuo da će snimati još jedan nastavak Umri muški iliti Die Hard. Skepse tipa joj pa neće valjda, ajme strašno itd. Ali kad sam pogledao Live Free or Die Hard, oduševljenju nije bilo kraja. I jedan od rijetkih filmova od kojih su uspjeli napraviti uspješnu kvadrologiju, i to naknadno.

Toliko kvalitetne akcije strpano u tako dobro pakiranje je nešto nevjerojatno. Zadnji film koji me ovako oduševio je bio The Matrix. Da, prvi dio. Mislim da veliki dio uspjeha filma čini upravo Bruce Willis, koji unatoč poodmaklim godinama nikako da prestane biti faca na ekranu. I da, film je toliko dobar da mi je krivo što sam ga gledao na divx-u a ne u kinu. Da, toliko dobar.

Uzmimo primjer iz ovog filma, kad naš omiljeni glavni lik sa policijskim autom skine helikoper koji ga čeka na izlasku iz tunela. Jebeni zakon. Zašto? Zato što je to naš Bruce. A da je to neki drugi lik napravio vjerojatno bi umjesto klicanja i zvuka oduševljenja mahali glavama u horizontali.

Film je zakon, i to jebeno ogromni zakon. Više nego topla preporuka svima za pogledati. I jedan od rijetkih filmova zbog kojih sam požalio što na IMDB-u nema ocjene veće od 10…

Next - Nicolas Cage sa svojom mutavom facicom savršen glumac za ovu ulogu. Film nije ništa posebno, ali je vrlo kvalitetan u toj neposebnosti. Svakako pogledati, sat i pol ugodne akcije.

Premonition - ne gledati ni za živu glavu. Sandra Bullock stvarno nema sreće sa odabirom filmova. Ovaj nema ni glave ni repa a kamoli kraja. Zaobići u širokom luku.

Snake Eyes - opet Cage. Ocjena na imdb-u nije baš neka, ali meni je film odličan. Svakako pogledati.

300 - mrak, zakon, strava, opet mrak i zakon još jednom. Tko nije gledao odmah pogledati. Ultrasuperturbo kvalitetna koljaža koju se ne smije propustiti. Mene oduševilo.

Bridge to Terabithia - odlično ako imaš manje od 10 godina, inače zaobići u širokom luku.

A history of violence - smeće na kvadrat. Viggo Mortensen i njegova mutava facica su valjda jedina konkurencija Cage-u i njegovoj mutavoj facici. A bogamu, ovdje je odlično odglumio mutavu facicu. Ne gledati, kraj je bezveze.

RV - ajme zakon. Robin Williams u filmu katastrofe. Komedija i pol koju se ne smije propustiti. Ali nikako.

Stranger than fiction - čudno. Kvalitetno ali čudno. Pogledati.

Man of the year - film koji je zapravo jedan veliki standup nastup Robina Williamsa. Ako vas koncept standup komedije zanima svakako pogledati.

Deja Vu - Vrlo dobro. Denzel Washington i vremenski paradoksi. Odlična napeta akcija. Svakako pogledati.

Sa malim zakašnjenjem evo i review-a filma Babel. Ono po čemu je ovaj review poseban jest to što sam dobio dvije karte na nagradnoj igri Index.hr-a. Ono po čemu je još posebniji jest to što je bila ponoćna premijera u Cinestaru. Za neupućene, to znači da film počinje u 23:59. Malo jest problematično gledati dramu koja traje nešto preko dva sata u tim satima, ali nekako smo izdržali. Naglašavam nekako. Kino je bilo poluprazno, te sam imao dojam kako smo samo “mi index-ovci” nazočni na projekciji.

Film je zanimljiv, iako je još jedan u nizu N priča vrti svoju priču a sve su nekako povezane. Zadnji tog tipa koji me oduševio je bio Syriana. Ovaj je donio još jedan zaplet u taj koncept, tj. kako se priče isprepliću nisu uvijek u istom vremenskom slijedu, tako da je gledatelj skoro pola filma u zabludi oko nekih događanja u filmu. Brad Pitt je savršeno odglumio ulogu, te je pokazao kako je itekako sazrio kao glumac. Također pohvale idu producentu kao i direktoru fotografije - ima dosta kadrova Maroka i Alžira koji su kao izvađeni iz nekog putopisa, ali zato daju savršenu sliku krajolika gledatelju, te doživljaj svih događanja uzdižu na potpuno novu razinu.

Opis jednom riječju bio bi - težak. Svakako nije za gledati u sitne noćne sate, ali za ubiti nedjelju popodne kao stvoren.

Nakon dugo vremena, bio sam u posjeti kazalištu, ili preciznije satiričkom kazalištu Kerempuh. Ono što mene pati pri odlasku u kazalište jest određeni switch koji treba napraviti. Dakle prebaciti si u glavi da ne gledaš domaću tv seriju, da ne gledaš domaći film u kinu, već da gledaš performance glumaca uživo. Kada se to prebacivanje obavi, onda je sve super.

Gledali smo “Ništa nas ne smije iznenaditi” (link) by Ante Tomić. Priča o jednoj karauli na granici sa Albanijom gdje se naravno ništa nikad ne događa - ali ne i unutar karaule. Peripetije i zavrzlame uslijede a sve skupa je vrlo gledljivo i vrlo lagana zabava. Radnja actually ima i neke stvari share-ane sa višestruko nagrađivanim filmom Karaula (link), a pošto je jedan od scenarista dotični nam Ante, to i ne čudi previše.

Predstavu svakako pogledati, a pogotovo ako već dugo (ili nikad) niste bili u kazalištu. Vrijedi.

A kad smo već u tom ex-yu tonu, imam ekskluzivnu fotografiju sa snimanja filma o lovu na Karađića - Spring break in Bosnia (link). Pošto je dotični sniman i u okolici Zagreba, evo što su majstori ostavili za sobom.

Ajme koje sranje od filma. IMDB. Onako, baš sranje. Al ako ništa drugo, titl je bio dobar. I to je jedino što je valjalo u cijelom filmu. Za one koji nisu upućeni, knjiga je najveća teorija zavjere o crkvi od ne znam čega. Film, naravski, je ekranizacija dotične knjige, pošto je nemoguće da knjiga napravi takvu pompu, a da ne dođe do filma. Ipak su pare u pitanju.

Izuzmemo li glumce koji glume kao da imaju pištolj prislonjen uz glavu i da neće biti uopće plaćeni za to, ostaje tako neuvjerljiva teorija zavjere, koju ni mala djeca u vrtiću ne bi popušila. Samo da se razjasnimo, Vuk i tri praščića su uvjerljivija priča sa konkretnijom poantom od ovoga. Poanta prva: naj se zajebavati kad gradiš kuću. Poanta druga: vuk je zao. I to je to. A poanta ovdje? Ajme.

Ali ne, idemo ipak nazad na teroiju zavjere. Ruku na srce, ali ta cijela priča o religiji i svemu vezano uz je poprilično labava. I crkva je toga svjesna. Zato je potrebno redovito ispiranje mozgova nedjeljom (kad je mozak najodmorniji) da se ta labava priča održi. Sve je puno rupa, i samo je potrebna jedna malo bujnija mašta sa natprosječnom dozom paranoje i eto ti remek djelo kao ovo.

Crkva koja poziva na bojkot filma? Ajme. Pošto gledam crkvu kao najveću političku stranku/korporaciju, konkretan bojkot ocjenjujem kao vrlo, ali vrlo loš PR. U realnom svijetu, netko bi dobio otkaz. Mislim da je crkveni izraz ekskomunikacija (ili griješim) a to se ne dobiva jednom lošom PR objavom za javnost.

Ja nisam vjernik, iako sam tako odgojen, jer mi je cijela ta priča šuplja. Ali čak i meni, ovako šuplja priča mi ne može poljuljati ama baš ništa, pa čak ni vjeru koju nemam. Bojkot koji je crkva odaslala svojim ovčicama govori samo jedno - da je prosječan vjernik zapravo ovca bez mozga, ako crkva smatra da ovaj film/knjiga može uzdrmati nečiju vjeru. A i da uzdrma, what? Jedan čovjek manje na misi, jedan čovjek manje koji plaća crkvene namete. Zar je do toga došlo? Da se crkva mora bojati za svoje prihode?

Teška vremena su stigla, a strah me kako izgledaju grafovi prihoda u crkvi. Oni to zovu “kriza vjere”, svaka druga firma to zove malo drukčije …

Pa, ne mogu reći da sam oduševljen. Da je zabavno, bome jest. Da ima dobrih fora, bome ima. Ali nešto fali. A teško je reći što. Ajmo redom. Radnja kao takva je donekle jednostavnija nego u prvom dijelu, jer su odnosi među likovima jednostavniji. Zna se tko je tko i tko je šta, nitko nema skrivenih motiva i poriva. Što će reći, nema one doze napetosti koja je bila prisutna u prvom dijelu. I nažalost, nedostatak te kompleksnosti između likova nisu nadoknadili na adekvatan način. Dijaloga između likova ima puno više nego u prvom dijelu, a to se (barem po meni) pokazala kao neadekvatna zamjena za napetost iz prvog dijela.

Sad kad razmišljam o tome što sam vidio sinoć, stječem neki dojam da je kompletna radnja, pa, nabacana. Teško je to opisati. Ima puno uleta u radnju koje nemaju neke veze sa dotičnom, već djeluju kao da su tu samo da popune vrijeme. Isto kao i Scrat, koji ima puno veću minutažu u drugom dijelu, ali to opet izgleda kao da je silom nagurano unutra. Mogli su komotno napraviti poseban crtić od 45 ili koliko već minuta o tome kako Scrat ganja žir od materijala kojeg su zagurali u ovaj nastavak, a ovo zagurali, pa skoro kao lopatom.

Prvi dio je bolji, iako mi se pojam kvalitetniji trpa ovdje više nego bolji. Ocjene na IMDB-u idu u prilog prvom dijelu (7.3 naspram 7), ali još je rano, pošto prvi dio trenutno ima oko pet puta više glasova. Kao i inače i uvijek, vrijeme će pokazati.

Sam doživljaj kina je bio ok, gužva u cinestaru je bila poprilična, do te mjere da nisam dobio parking u garaži. Možda i bi da sam imao volje čekati. Ono što je za svaku pokudu jest titl. Možda je problem u meni, zato što u zadnjih šest mjeseci gledam puno serija na tvu bez prijevoda, kojih još nema kod nas, pa sam se naviknuo na koncept slušanja bez čitanja. Ali zadnjih par filmova koje sam gledao u kinu, a ni ovaj Ice Age nije iznimka. U nekoliko prilika titl nije imao nikakve veze sa rečenicom koja je izgovorena, te ostavlja dojam da je prevoditelj radio prijevod preko kurca gledajući meksičku sapunicu i riješavajući križaljku u isto vrijeme.

Isto tako, čini mi se da je na uzletu hrvatizacija prijevoda - kada se engleski pojmovi (i fore) koji u našem podneblju ništa ne znače prevode tako da se dobije analogija onome što je u filmu. Ako postoji neki bolji izraz za taj jezični zločin molio bih da me netko ispravi. Ajme užasa.

Kad sam već kod gorespomenutog užasa, najgori primjer sam vidio (naravno) kod braće srba. Radilo se posljednjem iz Star Trek serijala Nemesis, kojeg sam gledao na DiVX-u a prijevod je bio fantastičan. Glavni negativac drži glavnog pozitivca zarobljenog (tako nekako valjda, davno je to bilo) i priča mu priču o kapetanu Ahabu i Moby Dick-u, a (šaljivđija) od prevoditelja piše o tome kako “kasno kraljević Marko na Kosovo stiže”.