Vnukblog

Dignuo novu verziju Wordpress-a i pojeo mi post. A u listi fičura jedna od prvih stvari na popisu jest autosave feature - da više nikada ne izgubite post. Nevjerojatno ali istinito - niti jedan post mi nije propao dok nisam ovaj upgrade napravio. Go figure…

Za meme mi ipak treba nešto vremena, a ovih dana vremena stvarno niotkuda.

Danas je Alfa navršila svojih 100k kilometara i doživjela svoj prvi umfall. Jedno nedovoljno oprezno prestrojavanje i eto pizdarije. Nije neka šteta ali je ipak šteta koju moram platiti. Sreća pa je čovjek kojeg sam lupio bio normalan pa smo se sve dogovorili bez policije.

Ako ima netko da čita ovaj blog, i ne zna koji auto vozim (što mi je nevjerovatno ali dobro, moguće je), odgovor je Alfa Romeo 145, 1.6 boxer iz ‘95-te. U analima ovog bloga poznata kao VnukCar 2.0.

Ne tako davno bio je post o tome kako me zaskočilo u uličici kraj zgrade. Nije dugo prošlo kad, evo opet. Idem jutros na posao, taman što sam sjeo u auto, izlazi tip iz zgrade i maše. Dolazi do prozora, i na onom hardcore dubrovačkom naglasku mi ispriča kako je nedavno kupio istu takvu i izrešeta me nizom pitanja o autu, pa i pitanjem jel se kvari makina. Auf. Sad si to vizualizirajte na onom hardcore dubrovačkom naglasku. Vjerovatno sam mu nešto i krivo odgovorio, zato što ga nisam razumio baš najbolje.

Na povratku s posla, vidim stoji Alfa 145 pred zgradom, na probnim tablicama. 1.4 twin spark motor. Sudeći po dizajnu unutrašnjosti, godišta minimalno ‘97. Toliko o tome kupio sam istu takvu.

Došao sam do nekoliko zaključaka čemu takav iznenadan porast popularnosti dotičnog vozila. Prvo bi bilo da je većina takvih na tržištu sad ušlo u desetu godinu starosti, te im je cijena pala do iznosa prihvatljivih većem broju ljudi. Kraći pogled na oglasnik kaže da je cijena manje/više ista kao i prije godinu dana kada sam provjeravao. Dakle, može ali i ne mora biti. Drugo, series of unrelated events. Da se nekom kozmičkom providnošću ljudi sad više pale na Alfu koja im je u dosegu kupovne moći. Yeah right. I nekako se uvijek uspiju sresti samnom. Aha. I treće, auto ima svoj neki šarm koji ne blijedi nakon toliko godina i nekoliko nasljednika. Iako neki zli jezici sa kojima radim (neću imenovati ali znaju tko su) su moju kupovinu 145ice popratili pitanjem od svih alfi ti si baš morao kupiti najružniju.

Alfa Romeo kao marka načelno privlači ekscentrike, ljude koji su drukčiji, koji o autu razmišljaju srcem a ne razumom i to si mogu priuštiti.

današnji dapače koji je bio poprilično šugav, ali je na moju sreću imao uzlaznu putanju. nešto prije sedam idem po curu na posao, sjedam u auto, stavljam radio i krećem. kad li ono, dotrčava neki tip, maše ručicama, nešto hoće. spuštam prozor, bok bok, joj strava da sam te uhvatio, znaš, planiram se riješiti kadeta i uzeti si 145icu, pa daj mi reci kakav je auto, na šta paziti itd… ja sam se oduševio, ali ono totalno… čovjek je odlučio apgrejdat se na pravo auto, što je brate mnogo pohvalno… i ono što me još više oduševilo… kaže gledam auto tu već par mjeseci i nikako da vidim tko ga vozi da ga priupitam koju o autu… hehe, lijepo sam sve ispričao čovjeku, jer mi je popravio dan, ali ono, totalno mi je popravio dan… jedva čekam da još malo zatopli da se mogu voziti sa spuštenim prozorom i uživati u boxer zvuku, onako kako treba… al će potrošnja da mi skoči, već vidim …