Vnukblog

Prvo da nešto razjasnim. Ja nisam zadrti krkan koji se boji promjena. Mene uopće nije strah gubitka nacionalnog identiteta. Baš me briga da li će zabraniti kolinje, sir i vrhnje i tko zna šta još. Od samog čina ulaska u EU ja bih imao višestruke koristi jer kao poduzetnik bih puno lakše poslovao sa svojim partnerima na zapadu. Ali ipak, poriv da glasam protiv ulaska je naprosto presnažan da bih ga ignorirao.

Pa da probam objasniti zašto ću glasati protiv ulaska u EU. Kao prvo – mrkva i batina. Trenutno, sve reformekoje se provode u nas provode se zbog ulaska u EU. Da nam se ne maše sa članstvom pred nosom i lupa štapom po čelu već godinama da se ne reformiramo dovoljno. Samo ću napraviti malu digresiju i spomenuti da su Bugarsku i Rumunjsku primili u članstvo tog za nas vrlo ekskluzivnog kluba bez da su napravili r od reformi, a sada godinama nakon što su ih primili se bore sa istim tim reformama. Sada zamislite što će biti kada nas prime u EU, kada nestane mrkve i batine za promjene u Hrvatskoj. Za koga ćemo se onda reformirati? Za i zbog sebe samih? Mene je ozbiljno strah toga.

Drugo – posljednja prilika da se političkoj eliti pokaže da ne rade dobar posao. Zapravo, da rade nikakav posao. Zašto posljednja? Svake četiri godine nas bombardiraju porukama da se vlast nagrađuje/kažnjava na parlamentarnim izborima. Krivo. Na izborima se mijenja boja vlasti, a govno ostaje govno bilo ono crveno ili plavo. Posljednja prilika da se vlasti pošalje poruka ne radite dobro je referendum za pristupanje EU. Iako svi dobro znamo da će naši političari prije jesti svoje govno sa smiješkom nego li priznati da ne rade dobro, bojim se da nam je ovo posljednja nada.

Treće – pokazati kičmu. Iako je za to vjerojatno prekasno, demonstracija sile rijetko kada je uzalud. Narod ima moć, kada se ujedini i kada kaže ne, to ima glasan odjek. Tako glasan treba biti odjek referendumskog ne pristupanju EU sa jasnom porukom da nije problem proeuropska budućnost Hrvatske, već ljudi koji ju bahato u nju vode. Ako vam treba konkretan razlog za pokazivanje kičme EU birokraciji (i vlastitoj birokraciji) evo vam:

Bivši američki ambasador u Hrvatskoj Peter Galbraith smatra da građani Hrvatske trebaju biti ponosni što je njihova zemlja postala solidna, moderna država u kojoj se poštuje zakon, što po njemu svjedoče i činjenice da su hrvatske vlasti predale ICTY-u transkripte sastanka na Brijunima, koji su teško optuživali njihove učesnike, te Den Haagu izručile svoje generale.

“Hrvatska je učinila nešto što je bez presedana u međunarodnim odnosima. Izručila je međunarodnom sudu optužene za ratne zločine, svoje generale koji su bili pobjednici u ratu. Generalima se obično sudi, ako se uopšte sudi, nakon ratova u kojima je njihova strana izgubila. Nikad se do sada nije dogodilo da se sudi pobjednicima. Ja znam da su takve odluke bolne, ali ova, hrvatska, pokazuje da Hrvatska želi poštivati zakon”, kazao je Galbraith.

Sjedinjene Države, po njegovim riječima, u sličnim okolnostima “vjerovatno ne bi postupile kao Hrvatska”.

Izvor vijesti: http://www.24sata.info/vijesti/svijet/61578-Judith-Armatta-Haska-presuda-hrvatskim-generalima-nije-osuda-zemlje-ili-naroda.html#ixzz1K3sLKO00

Suradnja sa Haškim tribunalom pomoću koje su nas maltretirali kao školski nasilnik na igralištu slabiju djecu godinama a nakon svega što smo napravili umjesto da nam bude od pomoći godinama je bila nezadovoljavajuća i problematična, te nam je otežavala ulazak u EU. Znam da stvari nisu tako crno bijele, ali ako mi netko kaže da je suradnja nezadovoljavajuća, ja bih istog treba povukao sve ljude sa te suradnje i rekao – javiti ćemo vam se za šest mjeseci, ako uopće. Kad je već nešto nezadovoljavajuće, onda neka bude nezadovoljavajuće kako spada. Žalosno ali istinito, svi te više cijene ako si sposoban pokazati zube kad za to dođe vrijeme. Ali kao što sam napisao na početku, za to je vjerojatno prekasno.

četvrto – ne želim Jadranki Kosor pružiti to zadovoljstvo. Osoba koja nas sramoti kako vani a još više unutar države nije zaslužila tu privilegiju da nas uvede u novo razdoblje Hrvatske budućnosti. Kako ju ja vidim, ona simbolizira sve što ne valja u ovoj državi – da se osoba bez kvalifikacija, bez znanja stranog jezika i ono najvažnije bez imalo srama da bi imala posljedice od ta dva nedostatka nađe na tako važnom mjestu kao što je premijer države. Ovo bez imalo srama je još i najveći problem ljudi u ovoj državi. Neka se ja samo dokopam fotelje pa ćemo dalje lako.

Ne volim pisati o politici jer se samo uzrujam, ali ova tema me interno uzrujava već danima i jednostavno je morala izaći van.

Pošto ove godine neću moći gledati Eurosong jer ću biti na arbajtu moram napraviti overview malo ranije. Kako je nemoguće sada recenzirati pjesme koje će ući u finale, samo ću od svih kandidata izdvojiti one koje su pobudile moju pažnju.

Kao prvo, izdvajam predstavnike Latvije – Musiqq – Angel in disguise.

Najbolja stvar Eurosonga otkako ga ja pratim, sa fenomenalnim muškim vokalom kojem predviđam odličnu karijeru ako se bude držao engleskog pjevnog područja. Prvi put da sam čuo neku Eurosong pjesmu koja mi je totalno, ali totalno sjela u uho. Ako se mene pita, Eurosong 2012 ide u Latviju.

Drugo, meni najveće iznenađenje ikada su naši susjedi Slovenci kojima predviđam ogroman uspjeh ako ne i pobjedu na ovogodišnjem Eurosongu. Maja Keuc sa pjesmom No One je moj veliki favorit, prvenstveno zbog odličnog ala Anastacia vokala. Fascinantno je kako ista ta pjesma na slovenskom na ništa ne liči, vjerojatno jer je Maja učila pjevati na engleskom, pa joj je i boja glasa totalno drugačija. Uglavnom, ako Slovenci pobijede na Eurosongu sljedeće godine idem na finale u Ljubljanu

Od ostalih sudionika, naši su po meni na dnu. Prvi pokušaj otkrivanja eurodance izričaja u 2011 nije uspio, tako da nam neće pomoći ni to što ćemo nastupiti sa pjesmom na engleskom jeziku. Naši susjedi imaju stvar sa refrenom zbog kojeg sam se skoro upišao od smijeha – istog trena vredim kao hiljadu žena, njemu sam lepa i jaka ko stena.

Od novosti treba istaknuti da se nakon jako dugo vremena Talijani vraćaju na Eurosong, ali sudeći po pjesmuljku kojeg su izabrali na San Remu opet će se naduriti i bojkotirati Eurosong barem dvadeset godina, ako ne i više.

Nastavite čitati na Vnukblogu: