Vnukblog

Već pomalo tradicionalna (barem za mene) revizija prošlih godinu dana na 12.08. ove godine je ko drek u punču, barem što se bloga tiče. Praktično nepostojeće bloganje u zadnjih šest mjeseci mogu najlakše pripisati stanju u državi, odnosno zbog ove situacije.

Zbog ove situacije, malo pišam u komšijinoj kući… zbog ove situacije.
Ðorđe Balašević, Live u Sava Centru

Proteklih krizom, odnosno situacijom obilježenih godinu dana najlakše se može sažeti u “na zapadu ništa novo”. Od velikih promjena jedino vrijedno spomena jest da sam postao tetak. Zasad to nije neka velika i značajna promjena, ali će sa godinama postati velika i odgovorna uloga kojoj ću nadam se biti dorastao.

Alfa 159 je doživjela dva sudara, oba puta je na svu sreću najebao samo zadnji branik. Kako ona sad ima već godinu i pol, moram priznati da počinjem primjećivati kako nestaje onaj filing novog auta, i tu ne mislim na miris. Teško mi je to opisati riječima, ali promjena je ipak tu. Alfa 145 je već fino u pubertet zašla sa svojih 15 godina starosti ali i dalje vozi bez pogovora.

Panta rei
Sve se mijenja
Stara grčka poslovica

Što još? Ove godine po prvi put moram priznati da sam ostvario sve materijalne ciljeve koje sam imao zacrtane (auto, stan, i to) i da se sad osjećam pomalo izgubljeno. Imam neke ciljeve koje pokušavam ostvariti ali sredstva i vremenski period su mi totalna nepoznanica. Već par mjeseci se osjećam kao da sam u tunelu iz kojeg se ne vidi svjetlo, al bogami se ne vide niti one strelice koje vam pokazuju koliko još ima do izlaza. Valjda je to normalno kada su ti ciljevi neopipljivi. U tunelu si i nema druge nego da nastaviš naprijed.

Da ne zaboravim i tu sitnicu u ovogodišnjem ljetopisu – poklon od HEP-a za rođendan, bez struje sam bio do cca 15h. Da sam pročitao još jednog Dylan Doga imao bih noćne more zasigurno. Sreća pa je struja došla…

Tijekom svojih putešesvija po Beču stvarno sam svega vidio. Ali kad te nešto čeka dva mjeseca pa kako bi mogao odoliti. Tako sam prilikom svog prvog posjeta Naschmarktu uočio dotičnu šestoricu, ali sam samo rekao cool i produžio dalje. No kad sam nakon dva mjeseca opet sreo tu šestoricu, znao sam da se radi o susretu za kojeg se sudbina pobrinula. Selekcija azijskih piva za koju se malo tko može pohvaliti da je probao od sada i u mom frižideru, and without further ado, ponosno predstavljam:

Sa lijeva na desno:

• OB – Oriental Brewery

Južna Koreja

• Lion

Šri Lanka

• Saigon Export

Vijetnam

• Chang

Tajland

• Beerlao

Laos

• Tsingtao

Kina

OB – Oriental Brewery

Jako ukusno pivo, na etiketi se hvale sa “clean aftertaste” što mogu i potvrditi. Okus i težina se najbliže mogu opisati kao Corona. Ako volite Coronu, onda će vam ovo pivo biti odlično. Naravno, ako se zateknete u Južnoj Koreji.

Lion – Lion Brewery Ceylon

Ovakvu kombinaciju još nisam na niti jednom pivu vidio – lagani i pitki lager sa jakim aftertasteom kojeg se ne bi posramila niti puno teža piva. Zanimljiva kombinacija u svakom slučaju. Ako se zateknete na Šri Lanki svakako probati.

Saigon Export

Prosječno kvalitetno pivo koji ničime ne odskače. Osjeti se da su malo jače zapekli smjesu ali osim toga, sve standardno.

Chang

Na Tajlandu je pivo jakog okusa. Moram priznati da mi je sumnjivo kako idem po listi koju sam gore zadao tako je svako pivo jačeg okusa od prethodnog Baš me zanima kakvo će biti sljedeće.

Beerlao

Niz se ipak nastavlja. Lagani pils jakog okusa. Fascinantno.

Tsingtao

Za kraj Tsingtao se pokazao kao iznimno lagano i pitko pivo. Ne pamtim zadnji put kad je tri deci pive nestalo tako brzo. Ako imate sreće, Tsingtao možete (ponekad) naći i u kineskim restoranima.