Vnukblog

Pljusak neki dan u Zagrebu nije prošao bez posljedica u našem malom djeliću raja. Moram priznati da je ovo moje prvo iskustvo sa poplavom u stanu i da kakve su bile okolnosti – sve je moglo biti i puno gore.

Tih četrdesetak litara po kvadratnom metru koji se spustilo za kojih dvadesetak minuta je bilo too much to handle za kanalizacijski sustav na koji je zgrada spojena, te se voda počela dizati do nivoa da je počela izlaziti kroz sifon u kupaoni van.

Sam početak poplave je bio skoro ko u filmovima. Zvoni mi prva susjeda na vrata i pita jel i kod mene poplava. Ja kažem da nije, jer zaista nije. U to se okrenem i shvatim da je tepih u hodinku na kojem stojim do pola već mokar, otvorim vrata od kupaone, a ono gejzir u rodu sa onima na Islandu veselo bljućka vodu van.

Prvi pokušaji bacanja vode van nisu se pokazali efikasnima, pa sam krenuo u akciju minimiziranje štete. Pogasio sve osigurače koji nisu zaduženi za rasvjetu. Dizanje na stol/krevet svega što je na podu. Procjena do kuda voda može doći ovim tempom. Kada sam to sve obavio, postavio mini barikade za vodu od tepiha koje su tu više da uspore nadiranje vode u ostatak stana, vratio sam se na ručno izbacivanje vode iz kupaone van.

Negdje u to vrijeme, susjedi je došla mama od svojih 70tak godina da joj pomogne (!!!) i na stubištu se poskliznula i pala. Naravno, bio sam okružen nejakom ženskom čeljadi starije dobne skupine pa možete slobodno pogoditi tko ju je unio u stan. Zato i dva dana poslije plaćam danak u vidu jebene križobolje koja je tek pod lijekovima podnošljiva. Ajde, bar joj ništa nije bilo, samo se natukla.

Nakon što je voda prestala nadirati i supruga je stigla sa posla pa smo se bacili na brisanje parketa, deložiranje vodom natopljenih tepiha van na cijeđenje itd. Nekih tri sata nakon što je sve to počelo smo stan vratili u normalu.

Da stvar bude još gora, to jutro u teretani sam odlučio potegnuti malo dužu dionicu na traci za trčanje, oko sat vremena na finom usponu. Jer ionako neću vidjeti teretanu to ponedjeljka, pa ajde. Nakon što je sve to bilo gotovo koljena su mi gorila, leđa su vrištala za nekim položajem osim stajaćeg jer ovako više nije moglo.

Da rezimiram sebi, a i drugima za zlu ne trebalo u budućnosti:

• onaj koji je dobar i pomaže drugima – najebe
• tepisi na parketu možda jesu zlo, ali da ih nije bilo, morao bih spašavati cijeli stan a ne samo dio od vode
• ako živite u podrumskom/suterenskom stanu, obavezno razmislite o trajnom/polutrajnom zatvaranju sifona da vam se ovo ne može dogoditi

Trackback URI | Comments RSS