Vnukblog

Odgovornost je vrlo teška riječ. Rijetko se koristi, a kada ju vidim u uporabi obično je ili u nekoj negaciji, kao “nedostatak odgovornosti” ili “odricanje od odgovornosti” ili “bježanje od odgovornosti”. Ukratko, ne pamtim zadnji put kad sam čuo da se odgovornost koristi u pozitivnom kontektstu.

Odgovornost koja je zapravo pozitivna stvar, odlika kojoj bi svi trebali težiti, ispada nekakav bauk. Zašto? Zato što je odgovornost rezultat navigacije moralnog kompasa svakog pojedinca. A pošto živimo u državi u kojoj živimo, moralni kompas je sjeban većini te kao takav navigira u raznim smjerovima – rijetko onom pravom.

Odakle ova priča o odgovornosti? Kako je pašanac odselio u Beč tako sam više vremena proveo u Austriji, proučavajući njihove načine i metode društvenog utređenja. Ako se pitate koja je najveća razlika koju primjećujem između Austrije i Hrvatske? Pogodili ste – odgovornost.

Da svaki pojedinac shvaća odgovornost za svoje postupke i prihvaća odgovornost za njih Hrvatska bi bila puno kvaltetnije uređena i sličnija Austriji. Ovako, tamo teče med i mlijeko u tubi, a kod nas teče korupcija pomaganje rođacima, lopovluk i nepotizam.

Za to, kao i za dosta drugih stvari koje ne valjaju u ovoj državi krivim rat, ali nije on toliko zaslužan koliko idiotski planovi ljudi tad na vlasti. U ne tako rijetkim trenutcima kada odlutam mislima dok čekam zeleno na semaforu uhvatim se kako razmišljam o tome – kako bi naša država izgledala da nije dopušteno bogaćenje odabranih 90-tih, da je privatizacija provedena kako treba (ili da nije uopće provedena), da su lopovi adekvatno kažnjeni umjesto da su sad na vodećim pozicijama, da su na vlast postavljeni sposobni ljudi sa jasnim ciljevima… mislim da ste shvatili.

Da je baba muško zvala bi se Duško

pristojna verzija jedne stare narodne poslovice

Moram prestati razmišljati o odgovornosti i naučiti kako biti neodgovoran…

Trackback URI | Comments RSS