Vnukblog

Ili drukčije:

Ja dajem mito u bijeloj koverti – to nije korupcija

Moram priznati da sam se šokirao kad sam vidio novu kampanju naše vlade za suzbijanje korupcije: Korupcija – to nisam ja. Imaju čak i službeni web.

Ova akcija je više nego smiješna. Jedino što je tužno su ozbiljna i ljutita lica Kosorice, Karamarka i drugih. Kao da je korupcija nešto što postoji od jučer i treba je satrti u korijenu prije nego što se kao najgori korov proširi svim porama našeg društva.

Zamislimo da SVI počnu prijavljivati korupciju. Ali SVI. Ova država bi stala. I propala deset minuta kasnije. Ništa se ne bi moglo napraviti. I ništa se više nikad ne bi napravilo. A, ako država i ne bi propala, došlo bi do drugog problema – tko bi radio na silnim šalterima, gradskim uredima, ministarstvima i inim javnim ustanovama koje su odgovorne za koješta? Nemojte se zavaravati – nakon što bi naš revni USKOK i državno odvjetništvo strpali korumpirane službenike u zatvor, nove ljude bi iste te javne ustanove zaposlile preko poznanstava i rodbinskih veza. I što je postignuto? Nekoliko bombastičnih naslova u novinama, par pobjedonosnih floskula političara, izvješća o antikoruptivnim akcijama za EU itd. Dakle, opet sve po starom.

Kad vidim ovakve akcije, pitam se da li oni koji ih pokreću (iniciraju) uopće žive u ovoj državi?

Od prvog dana ove naše nezavisne države, korupcija je integrirana u društvo na najdubljoj razini. Sjetimo se Tuđmana i njegovog plana 500 bogatih obitelji koje će upravljati ovom državom. Da ste tad pitali Kosoricu što misli o korupciji i da li je taj plan dovoljno kvalitetna implementacija korupcije – vjerojatno ne bi ste ni dočekali odgovor jer bi vas pojeo mrak. Bolji dokaz da je ova država, začeta na, osim Domovinskom ratu, i na korupciji – nemam. I sad to odjednom više nije u redu i tako više ne može. Što se promijenilo? Pristupni put Europskoj uniji? Ne. Svi su navukli svježu masku licemjerja i sad se prave da prije se 18 godina ništa nije dogodilo. A Jadranka Kosor pogotovo. Dok se mi Hrvati ne riješimo tog licemjerja, neće nikad biti ni pomaka po pitanju korupcije.

Prije neke dvije-tri godine, dok još ni ja ni on nismo imali svoju firmu, frend mi se žalio kako bez pravih veza i poznanstava ne možeš dobiti pošten posao (za firmu, ne zaposlenje). Pod pošten naravno čitajte ministarstva i državne firme, ukratko – one koje imaju puno para. Tad sam mu rekao, i stojim iza toga dan danas:

Ako igraš igru, nemaš pravo prigovarati na pravila igre jer ih svojim sudjelovanjem – prihvaćaš

Naravno, odstupanje od izjave, odnosno – prigovaranje – je jednostavno rečeno: licemjerje. Ukratko, plati onog kojeg treba platiti, uzmi pare onom kojem možeš i tako dalje.

Ako pogledate na službenoj stranici antikorupcijske kampanje definiciju što je korupcija, vidjet ćete da nema precizne definicije. Osobno, najbolja mi je – Korupcija je zlouporaba javnih ovlasti za privatnu korist. Pitao bih sad što znači javna ovlast, ali dobro, neću cjepidlačiti.

Ta korupcija javnih službenika mi je najzabavnija od svih. Ipak, oni rade za državu. Ja to vidim kao djecu koja rade pizdarije a roditelji im neće ništa reći (iz tko zna kojeg razloga), i onda se roditelji puno djece okupe u kampanju “Javite ako vidite da naša djeca rade pizdarije”, ili “Pizdarija – to nisam ja, ali znam čije dijete jest”. Da li vam to ima ikakvog smisla?

Sa druge strane, prijavljivanje korupcije u Hrvatskoj može se bez problema tumačiti kao ekstremni sport. Život vam je dosadan i jednoličan? Zarađujete dovoljno i zadovoljni ste sa radnim mjestom? Želite probati nešto novo? Heroin i ostali narkotici vas ne uništavaju dovoljno brzo? Jebete kurve bez kondoma i nikako da se zarazite nečime? Od sad postoji novi i najučinkovitiji način da si sjebete život – PRIJAVITE KORUPCIJU. Vaš dosadni i monotoni život će postati pravo bojno polje za preživljavanje. Šikanirati će vas sa svih strana, ostat ćete bez posla, plaćanje režija će postati umjetnost a vi pravi virtuoz. Ali to još nije sve, završiti ćete u zatvoru na barem mjesec dana pošto državu boli za vašu predanu borbu protiv korupcije jer se time griješite o N zakona, a Hrvatska je barem država u kojoj se zakoni poštuju. I to još nije sve – jer ako požurite i još danas prijavite korupciju u tvrtki gdje trenutno radite (preferably državnoj i po mogućnosti što većoj) dobiti ćete otkaz brže nego da nabavite kozu i silujete je na sastanku nadzornog odbora, te onda nudite redom sve članove istog tog odbora tko želi jedan krug.

Sad zamislimo, u ovo krizno vrijeme kad je proračun pun rupa poput madraca na kojem spava dikobraz, kako zakrpati proračun pomoću korupcije. Da, dobro ste pročitali. Ako je već došlo do priljeva sredstava u privatnu korist – to može značiti samo jedno: da ta sredstva treba oporezovati.

Kako bi to izgledalo u praksi? Javne službenike bi stavio na minimalac, tek toliko da imaju plaćeno zdravstveno i mirovinsko. Za sve što uspiju naplatiti od građana bi plaćali (barem) 22% poreza. Sposobniji službenici će obaviti više posla, više zaraditi i platiti više poreza. Što je država time postigla? Prvo, smanjila je izdavanja za plaće javnih službenika. Drugo, učinkovitost svih javnih službenika će se povećati višestruko, išao bih tako daleko i da kažem eksponencijalno. Treće, država će zaraditi na porezu od sredstava uplaćenih direktno službeniku za potrebe korupcije.

Možda sam pretjerao, ali uvođenje dinamičnih pravila slobodnog tržišta u igru koju inače igraju mrki medvjedi u hibernaciji mi zvuči kao utopija. Zamislite javnog službenika koji će dati sve od sebe i polomiti se od posla da vam napravi ono što vam treba, što prije i što kvalitetnije jer će za to biti plaćen. Oni sposobniji (čitaj spretniji) će imati veću cijenu, što je u redu, jer su to osobine slobodnog tržišta.

Mogu na ovu temu još dugo i široko, ali nema smisla. Nadam se da ste se barem malo uživili u mojoj utopiji. Za kraj najprikladnija moguća pjesma na ovu temu:

Trackback URI | Comments RSS