Vnukblog

Jednostavno rečeno:

Zato što mi je gorak okus prošlih izbora još uvijek u ustima

Od ostalih razloga, prije svega bih naveo onaj da više ne želim biti vojnik u vojsci naivaca koji vjeruju da svojim glasom mogu nešto promijeniti. Sjetimo se samo prošlih izbora. HDZ je četiri godine radio sranja sa državom, varao, lagao i muljao narod, i kako je kažnjen – sa još četiri godine. Odlično, zar ne?

Isto vrijedi na lokalnoj razini. Uvijek će na vlasti biti političar koji nema sposobnosti za kvalitetan razvoj grada. Nikad na vlasti nećemo vidjeti ne-političara koji ima sposobnosti potrebne za razvoj grada. Jer najveća razlika između gradske vlasti i državne vlasti jest – za gradsku vlast nije potreban političar, za državnu je nužan.

Iako sam mislio da je cinik u meni umro (ili barem ostao bez glasa) ponovno se probudio sa ovim lokalnim izborima. Isto tako sam shvatio da je cinik najopasniji kada šuti i ništa ne govori. Na prošlim izborima sam vjerovao da će moj glas nešto promijeniti. Da će moj glas biti samo jedan u milijunima drugih koji vape za promjenom. I kako sam se razočarao, pitate se – jako.

HDZ se u ovoj lokalnoj kampanji u Zagrebu reklamirao sa “za Zagreb bez kumova”. Ispravnije bi bilo “za Zagreb bez njihovih kumova”. Nisu li “njihovi kumovi” dovoljno poslova odradili? Nije li sada vrijeme da “naši kumovi” dođu na red? Pa dajte i našim kumovima nešto.

Cinik u meni mi je rekao – nema smisla. Stvari oko tebe će se događati onako kako će se događati i na to ne možeš utjecati. Demokracija? Demokracija je vladavina većine nad manjinom, ili u Hrvatskom slučaju, vladavina debilne većine nad inteligentnom manjinom.

Ponekad mi je stvarno žao što nisam tipičan Hrvat. Pogotovo onda kad vidim da je HDZ dobio još jedan mandat. Onaj Hrvat koji ide pobožno u crkvu svake nedjelje. Onaj Hrvat koji sluša narodnjake i izlazi u folk klubove. Onaj Hrvat koji radi za četiri tisuće kuna i niti ne pokušava nešto promijeniti na bolje. Onaj Hrvat koji bježi od žene u birtiju i priča svojim dečkima kako je nesretan u braku ali se ne bi nikad razveo jer razvod onoga što je pred bogom sklopljeno ne postoji. Onaj Hrvat koji nema malog cinika u sebi. Onaj Hrvat koji glasa za HDZ.

Ne mogu ne povezati ovo sa konceptom sudbine – da će se stvari događati u vašem životu nekim prethodno zacrtanim rasporedom na koji vi ne možete apsolutno nikako utjecati. Izbori i politika su zapravo neka vrsta sudbine – događaju se u vašem životu i vi ne možete apsolutno nikako utjecati na njihove posljedice. Cinik u meni se javlja sa idejom kako preživjeti, a mislim da sam o tome već pisao:

Pick your battles

Drugim riječima, ako vam nešto nema smisla, nemojte u tome sudjelovati. Nemojte o tome razmišljati. Nemojte se zbog toga živcirati. Boljeg predmeta za to od trenutnih izbora stvarno ne mogu smisliti.

Ono što mene na kraju zaista zbunjuje – zašto cinik u meni razvija pragmatičan pristup?

Trackback URI | Comments RSS