Vnukblog

Massive Attack dolazi u Zagreb!!! Meni jedan od dražih bendova, usudio bih se reći i kultni, u rangu sa Faithless-om koji mi je all-time-favorite. Ako niste znali, Dom sportova, 6.11.2009, cijena prava sitnica, 220 kn.

Netko će reći da je to puno, netko će reći da je ok. Ja ću reći da je vrlo ok jer ne moram putovati do Ljubljane ili Beča da bi ih vidio. A za Faithless bih putovao i dalje.

Tako sam, naravno naivno, odlučio kupiti e-karte preko www.ticketpro.hr. Organizator koncerta je (naravno) Lupapromotion – kao i svih ostalih koncerata u nas koji nešto vrijede. I tako se ja naivno i ništa ne sluteći registriram na Ticketpro da kupim karte. Odaberem dvije karte, stavim u košaricu, idem na checkout i kad ja tamo a ono međutim.

Provizija za e-ticket iznosi 15 kn. Da, dobro ste pročitali. 15 kn. Ne, ne znam da li je to provizija po ulaznici ili za obje ulaznice. Da pokušam pojasniti. Ticketpro je ekskluzivni distributer karata. Nitko ne prodaje te karte osim njih, što znači da tih 220 kn za kartu kupljenu na webu ide njima. Ne moraju davati proviziju prodajnom mjestu kao obično. Iako mi sve smrdi da tih 15 kn ide genijima koji su im napravili webshop. Zašto genijima? Zato što im je web za kurac, što su zorno dokazali kad je bila navala za u2 ulaznice. U redu, prihvaćam da vam se sustav raspao kad je bila prva runda ulaznica, to se može svakome dogoditi, ali za drugu rundu N dana kasnije nema opravdanja.

Daklem, vratimo se nazad na tih 15 kn. Ne dam. Znate koliko jako ne dam tih 15 kn? Toliko jako da bih rađe sjeo u auto, vozio po najjačoj zagrebačkoj gužvi u prometu do prvog prodajnog mjesta, platio parking, kupio kartu na prodajnom mjestu i onda opet po najjačoj gužvi vozio nazad. Ne dam 15kn za PDF koji se printa sa weba. Ne dam. Rađe ću potrošiti više od tih 15 kn da dođem do karata nego da njima ide tih 15 kn. Stvar principa, ništa drugo. Ako ti netko već izlazi u susret i želi kupiti kartu na tvom web shopu, ti tako štediš na proviziji prodajnom mjestu, pa onda se nemoj ponašati kao najgora prokletinja i cijediti još par kuna od kupca.

Tko je proklet ostane bez svega.
Stara Vnukova poslovica.

Spinalonga je jedno od klasičnih turističkih odredišta na Kreti gdje ćete sresti hrpe turista. Ipak, zahvaljujući malo zabačenijoj lokaciji nećete doživjeti gužve poput onih na Knossosu.

Tvrđava smještena u predivnom zaljevu, postala je otok zahvaljujući Veneciji koji su iskopali vezu tog malog otoka sa velikim otokom pokraj – da bude učinkovitija kao tvrđava. Nakon što su prošle sve te vojne potrebe za Spinalongu postala je kolonija za gubavce. Da stvar bude još bolja, među gubavce je i sirotinja išla živjeti jer uvjeti nisu uopće bili loši, a sama Spinalonga je bila prva građevina u tom dijelu Europe koja je imala struju zahvaljujući Englezima koji su donirali dizelski generator. Samo da dobijete dojam koliko je ovo nedavna povijest, posljednji stanovnik Spinalonge – svećenik – je napustio otok 1962. godine.

Spinalonga je definitivno mjesto na koje se isplati otići. Same ruševine tvrđave nisu nešto vau, ali zato okoliš u kojem je sve to smješteno nešto prekrasno.

Prije nego što krenete na slike, samo bih napomenuo da boje nisu frizirane u post-processingu. Ovo je kako ih moj Canon EOS 450D vidi, a ja moram priznati da su začuđujuće blizu stvarnoj boji.

Remek djelo. Drugačijeg opisa za ovaj film nema. Tarantino je još jednom pokazao kako je majstor nad majstorima. Ako moram film opisati još nekako, osim da je jebeno remek djelo, rekao bih da je film poput roller coastera. Jednostavno vas voza iz krajnjeg očaja, tišine, smijeha, spokoja, obračuna, ljubavi u druga stanja za koja ste nepripremljeni – jer ih ne očekujete.

Taratino je pokazao vrlo dobro zašto je majstor. Njega ne zanima da li je to korektno, uvredljivo, da li potvrđuje stereotip ili im se izruguje. U današnje vrijeme, stvarno je predivna promjena kad vidiš da još postoje redatelji koji mogu ne mariti za političku korektnost i tvrdoglave sile koje ju guraju. Zapravo kad malo bolje razmislim, film ne zrači toliko Tarantinovštinom koliko je recimo Kill Bill zračio. Na trenutke u pojedinim scenama, obliku kadra i nekim sitnim detaljima vidi se njegov potpis, ali za to morate dobro paziti da bi ste ih uočili. Mislim da film zaslužuje još jedno gledanje, da se svi ti detalji upiju kako spada.

IMDB ocjena za Inglorious Basterds je u trenutku pisanja ovog bloga 8.6 i čini mi se nekako malo.

Elafonisi je plaža na koju vas turistička agencija neće voditi. Razlog je jednostavan – cestovna katarza koju morate proću odvraća normalne turiste tako da ostaju samo oni nenormalni. Toliko je zabačena da čak nema ni stranicu na wikipediji. Spominje se, na popisu plaža te regije i to je to. Ali dragi moji – katarza koju morate proći dok dođete jebeno vrijedi. Ne vjerujete mi? Pogledajte kako to izgleda na Google Earth za početak.

Elafonisi kako ga Google Earth vidi

Ako ste u Iraklionu/Hersonnisu, do tamo će vam trebati nešto preko pet sati vožnje. Preporučam stajanje i razgledavanje Chanie, nakon koje imate još skoro dva sata katarzične ceste, planinskih prijevoja, jednotračnog tunela i inih serpentina do plaže. Ali zato, kad dođete tamo, i kročite na taj pijesak, shvatite da se svaki kilometar isplatio.

Ja takav pijesak u životu nisam vidio. Nije muljast, i ne muti vodu. Kada hodate kroz plićak, što je cijela plaža, pijesak koji podignete odmah se spušta na dno. Najdublji dijelovi imaju vodu do pasa, dok je većina plaže sa vodom do koljena. I da stvar bude još bizarnija, u takvom plićaku ima ribe. Voda je odvratno ugodna, ne pretopla, ne prehladna. Šta da kažem, dašak Kariba u Europi.

Pošto je plaža okružena koraljnim grebenom, dotični se mrve već stotinama godina te pijesku daju crveknasto/ružičasti sjaj koji je nešto nevjerojatno. Da stvar bude još bolja, vodi i pijesak su toliko čisti da ugrožena vrsta morske kornjače Caretta Caretta dolazi tu položiti svoja jaja.

Moram priznati, od svega viđenog i doživljenog, moram priznati da mi je najdraže bilo vidjeti (i osjetiti) dašak radikalno drugačijeg turizma. Pod radikalno svrstavam ono kad te konobar ne gleda sa mržnjom jer si mu došao u vrijeme kad baš nema gostiju pa može odmorit malo, kad te ne žele oderati u restoranu ko zadnju budalu, kad ti ne podvaljuju splačine ili jednom riječju – kad te tretiraju ko čovjeka. Ovo zadnje mislim doslovno.

Da se odmah malo ogradim, postoje velike razlike kod nas i nepobitna činjenica jest da što više idete južnije da je situacija gora. Istra i Kvarner su još u redu, ali čim nogom kročiš u Dalmaciju, bog ti pomogao.

Kreta spada pod Grčku, što je nekima bila vijest, jer im se na karti čini poprilično daleko, pa su zaključili da je sigurno samostalna. Najbolji način za doći je naravno avionom, ali ni brod nije isključen. Možete iz Trsta doći na Kretu za samo 3-4 dana. Ako vam se ne žuri – savršeno. Izrazito brdovit otok, unatoč tome što su vrlo nisko na Mediteranu (gledano na ekvator) imaju brdo koje je pod snijegom sve do početka srpnja. Nekih 260 kilometara dužine, na najužem dijelu svega 15 kilometara širine. Vjeruje se da je Kreta dom Grčkim bogovima, kao Zeusu – cijelu sapunicu o njegovom ocu Kronosu koji je jeo svoju djecu da ga ne bi zbacila za prijestolja možete pronaći ako si date malo truda i proguglate.

Doista, moram priznati da vas taj mističan osjećaj prati skoro od prvog trenutka kad kročite na otok. Zaista, toliko opipljive mitologije ćete rijetko gdje naći na jednom mjestu. Prvi naseljenici – Minoanci čije ostatke i iskopine ćete većinom gledati su bili izrazito napredna nacija. Zahvaljujući svojem položaju su bili izrazito trgovačka nacija, koja se nije bojala nikoga, iz razloga što su bili svjesni svoje geografske pozicije – zbog toga na otoku nije postojala niti jedna vojna utvrda dok Venecija nije kupila (sad glavni grad) Iraklion za svoje trgovinske poslove. Minoanski proizvodi kao i roba koja je prolazila preko njih (veza između bliskog istoka i kontinentalne Europe) bili su prisutni posvuda. Pronađeni su predmeti za koje je dokazano da su Minoanskog podrijetla u Velikoj Britaniji i Skandinavskim zemljama. Minoanci su bili vrlo napredno trgovačko carstvo koje jednostavno nije imalo sreće. Njihov kraj još uvijek nije točno objašnjen niti stavljem u točno vrijeme. Postoji nekoliko teorija ali sve su upravo to – teorije. Jedna od meni zanimljivijh jest da je vulkanska erupcija (od koje je nastao Santorini) prekrila cijelu Kretu pepelom i da je bila mini nuklearna zima od cca stotinjak godina – zbog koje je flora i fauna pocrkala pa je stanovništvo zbrisalo. Toplo preporučam članak na Wikipediji koji sam maloprije linkao da saznate više.

Kreta danas je vrlo moderna tvorevina, sa poviješću koja je protkana kroz apsolutno sve. Najbolji primjer za to je Chania koja je do 1971. bila glavni grad Krete. Sada je Chania duhovno središte stanovništva svih religija. Tako ćete na vrlo maloj udaljenosti naći sve religiozne građevine, od sinagoge do džamije.

Dojam Grčke kao države danas je vrlo zanimljiv. Prvo što se nameće jest to da se država ne nameće stanovništvu. Tako se na jumbo plakatima reklamiraju cigarete (sa cijenom), pušenje je dopušteno u birtijama i restoranima, policija na cesti je praktično nepostojeća. Prometna kultura je na zavidno niskoj razini. Traka na cesti ima onoliko koliko ima mjesta. Od vas se očekuje da se maknete na zaustavnu traku da bi ste propustili onog koji je brži od vas, tako da se pretjecanja bez problema rade i kad je dupla puna linija. Svi se utrkuju, pa i autobusi. Tako nije rijetkost da autobus blica svira trubi jebemačkumater dok pretječe cijelu kolonu, tri minute poslije stane na stanicu, pet minuta kasnije evo njega opet – pretječe cijelu kolonu. Ceste su im relativno dobre, dok se držite glavnih prometnica. Naravno da do svih odredišta nema glavne ceste, tako da ćete se nagledati svega i svačega. A sve to, gle čuda, usporkos činjenici da su u Europskoj uniji. Čovjek kad to vidi ne može se oteti dojmu da trebamo manje lizati europski šupak i više se brinuti o sebi.

Hrana košta isto kao i kod nas pa možda i malo jeftinije. Pdv na hranu im je 9% što je stvarno super. Cijene u restoranima su niže nego kod nas. Nemojte me krivo shvatiti, možete naći restoran u kojem će vas oderati 30€ za predjelo, ali postoji pregršt mjesta gdje možete dvije osobe nahraniti (glavno jelo, salata i cuga) za ispod 30€ i to u prvom redu do mora sa pogledom za koji vrijedi ubiti.

Rent-a-car je definitivno najbolji način za obilazak, pa i najjeftiniji ako vas je barem dvoje. Za dosta mjesta koje se isplati vidjeti nema organiziranih izleta jer su iza sedam gora i sedam dola (4+ sati vožnje od Irakliona, koji je točno na sredini Krete). Ako se pitate koja je cijena rent-a-car-a u visokoj sezoni – Seat Ibiza na pet dana sa full kasko osiguranjem i gorivom za 1500 kilometara – 320€.

U tih šest dana koliko smo bili tamo vidjeli smo zaista svašta. Ne bi bilo u redu da sve strpam u jedan post pa ću napisati po jedan post za sve što se isplati vidjeti.