Vnukblog

Zanimljiv naslov, čak i meni. Možda naslov nešto i o meni govori.

Kod mene u kvartu ima jedan lik koji je malo zaostao. Ne znam što mu je točno, ali vidiš da mu nisu baš sve na broju. Malo ga vidiš, pa ga nema mjesecima, pa zaustavlja aute na cesti da bi pričao s njima i tako. Mene je par puta uhvatio kako ulazim u auto. Sve zna o njemu. I super mu je. A ako je taj vikend Ferrari pobijedio u Formuli 1 - eto teme. Ipak, Enzo Ferrari je nekoć radio za Alfu, dakle Alfa je Ferrari u malom. Eh, da bar. Moram priznati da me iznenadio sa poznavanjem automoto povijesti. Jednostavno, detalj koji ne očekuješ, pogotovo od njega.

I nisam kvartovskom “čudaku” i njegovoj strasti prema Alfi pridavao prevelike važnosti, ali jučer se dogodilo nešto što me natjeralo da se zamislim. Vršio sam istovar hrpe hardvera iz auta - preko nekoliko ups-ova, nekoliko računala i to je potrajalo. I svaki put kako sam izašao na ulicu - Nova Ves - do auta po stvari, tip je bio sve bliže i bliže. Nešto kao ninja cat:

No dobro. Istovario sam sve, izašao po papire, a on stoji kraj moje Alfe i mjerka. U ruci mu klip pečenog kukuruza i vidiš da mu nisu baš sva zrna na broju. Ja uzimam papire u slow motionu jer mi nije jasno što se događa - a on uspoređuje. Nisam ni skužio da sam stao iza Mini-ja identične boje kao moja Alfa - šumsko zelena tamna. I gleda on tako Alfu, gleda Mini, pa opet Alfu i tako jedno pola minute tijekom kojih ja kao tražim papire u autu. Na kraju, tip promrmlja sebi u bradu: “Ma Alfa. Definitivno Alfa. Ljepša. Svakako.”

There are some things in life that make you go hmm…

Trackback URI | Comments RSS