Vnukblog

Nakon previše vremena bez ikakve tjelesne aktivnosti, s tim da par odlazaka na bordanje godišnje jedva mogu ubrojati u tjelesnu aktivnost - uspio sam sebi objasniti da je nužno pokrenuti se. I sad dolazi onaj dio koji mi je fascinantan.

Nekako, sjećam se kao da je bilo jučer - klinac koji je išao u teretanu iz totalno krivih razloga. Zbog toga što je ekipa išla, zbog toga što će biti lakše skupljati šljive (ne pitajte), zato što cure padaju na meso, itd. Sto i jedan mali glupi razlog koji su činili višegodišnji odlazak u teretanu više nego jednostavan i ono najbitnije - neupitan. Neki zlobnici (a vi ćete se prepoznati) će reći da sam jučer i bio klinac.

Kada gledam unazad, vidim da kondicioniranje ponašanja pojedinca, u ovom konkretnom slučaju - tinejđera - užasno ovisi o društvu odnosno o ljudima sa kojima se druži. Period u kojem tražiš sebe jer još ne znaš tko si i što si a najmanje kamo ideš najlakše je proći sa drugim takvim ljudima koji su na istom putu.

Kada razmišljam o svemu tome vidim mudrost iza izreke “Šta dijete zna šta je 100 kila, dijete uzme i nosi!”. Zapravo, to je fascinantna strana ljudske psihe - kada ne znaš kuda ideš i kako ćeš tamo stići samo putovanje do tamo apsolutno nije nikakav problem. Nekoliko godina poslije, kada znaš kuda ideš i kako ćeš tamo doći, odjednom na putovanju tamo iskrsne zilijun problema i prepreka koje treba riješiti.

U teretanu sam nekako prestao ići iz valjda najglupljeg mogućeg razloga - jer sam se našao. Da, upravo tako. I kada to napišem to mi toliko glupo zvuči da još uvijek ne vjerujem da je to istina. Kada sam shvatio svoju poziciju u životu, kuda želim ići i kako tamo doći - jednostavno nije više ostalo entuzijazma za teretanu. Sav entuzijazam se pretočio u, ajmo reći posao, utoliko da po dolasku u teretanu sam samo razmišljao o odlasku i poslu koji me čeka. To je jedan dio života koji bih rado potisnuo i zaboravio.

Sada mogu reći da sam našao neki balans između entuzijazma za poslom i želje/potrebe za teretanom. Čak mi ni traka za trčanje nije uspjela pokvariti novopronađeni osjećaj ravnoteže. Po prvom dolasku odmah sam se uhvatio trake za trčanje i u oko mi je upala “fitness test” funkcija. Ajmo. Trčkaranje 5 minuta na različitim stupnjevima opterećenja. I na kraju mi ispiše - very poor. Vjerojatno nema ocjenu you suck jer bi to već moglo uvrijediti nekoga. A siguran sam da je to moja ocjena.

Trackback URI | Comments RSS