Nov 06 2008
Svi smo mi Dorian Gray
Sa naslovom ne želim reći da smo svi gay, već da svi imamo jednu sliku koja stari umjesto nas. Naravno, pričam o “onoj” slici na bilo kojem dokumentu. Uzmite osobnu, vozačku ili putovnicu. Dobro, možda ipak ne onu na putovnici jer su na njoj boje i kontrast toliko unakaženi da se ne može razaznati da li imate 8 ili 88 godina.
Uzmimo osobnu - ona je dobar primjer. Crno-bijela, onako vuče malo na art, te je kao takva savršena za analogiju sa književnim remek djelom The picture of Dorian Gray. Sjećam se da sam, kao klinac, jedva čekao da dobijem svoju osobnu, jer to ipak neki dokaz dobi i zrelosti. Barem sam tada tako mislio. Također se iz tog vremena onomad sjećam kako sam maltretirao roditelje da idu samnom po osobnu od prvog dana kad sam bio dovoljno star za dotičnu. Čak ni stajanje u smrdljivom hodniku Milovićke od ranog jutra nije bila prepreka. Samo da dobijem taj dokument koji će svima napokon reći koliko sam star.
Tad sam se čudom čudio tko je taj klinac na slici. Uvijek sam se osjećao starije i zrelije nego što je slika na dokumentu to tvrdila. Kvragu, osjećao sam se starije i zrelije od vlastitog odraza u ogledalu, čak i u real-time prikazu.
I tako sljedeće četiri osobne. Najnovija koju sam izvadio - stvar se okrenula. Tko je taj oronuli starac na slici kraj mog imena i prezimena? Sigurno su krivu sliku stavili, pa nisam tako star. A ni oronuo. Iako ima dana kad se tako osjećam. Tako sam i ja posao Dorian Gray - slika je ostarila, a ostariti će samo još više, a ja sam ostao mlad i ostat ću mlad, ovaj trenutak sad, zaboravi na vrijeme …
Ostat ću mlad ovaj trenutak sad
Neka bude vječnost
Zagrli me i svi drugovi su tu
Zaboravi na vrijeme


‘đe me nađe’ .. kako mi paše ovaj post
odličan post. meni čak ni slike na stare nego se nepoznata persona na njima pojavljuje.
ovo je tako dobro
kad napisem knjigu - pisat ces predgovor:)