Sigurno ste, ako živite u Zagrebu, barem jednom čuli da netko kaže kako je Zagreb zapravo Beč u malom. Zapravo, to ste mogli čuti i ako ne živite u Zagrebu. Ergo, uvodna rečenica i nema nekog smisla.
Spomenuo sam to zato što sljedeći put kad čujete da to netko kaže, slobodno mu pljunite u lice/nagazite na nogu svom snagom/lupite šamarom/ozljedite na bilo koji način. Dotična izjava ne može biti dalje od stvarnog stanja stvari. Da pojasnim, vizualizirajte Donji grad u Zagrebu. Onaj dio omeđen Trgom, Željezničkim kolodvorom, Frankopanskom na zapadu i Draškovićevom na istoku. Sad taj komadić umnožite sto puta, utrostručite slobodan prostor između zgrada, kao i prometnice, svaki komadić zelene površine povećajte bar deset puta i dobili ste centar Beča. A kada vidite to sve uživo – tek onda shvatite kako bilo kakva usporedba Beča i Zagreba jednostavno ne stoji. Neki će reći da sve zgrade isto izgledaju. Da, umanjene i puno jadnije. Broj oronulih i zapuštenih fasada koje sam u tri dana vidio u Beču mogu nabrojati na prste jedne ruke, dok u Donjem gradu jedino što postoji jesu zapuštene fasade sa castingom za Night of the living dead koji nikako da odabere glumce.
No, pustimo domaći jad i fokusirajmo se na jedinu pravu metropolu u ovom dijelu Europe. Autom, normalne vožnje i normalnog vremena prelaska slovenske granice treba vam četiri sata. U Beču zaista imate što za vidjeti i posjetiti, a u ovom postu ću se fokusirati na advent u Beču.
Advent je vrlo vjerojatno najbolje vrijeme za posjetiti Beč. Cijeli grad je okićen i to je nešto prelijepo. Svaki malo veći trg ima svoj božićni sajam. Na dotičnim, osim što možete pojesti zilijun vrsta kobasica, raznih peciva, gigantskih krafni itd, možete i kupiti razne proizvode. I gle čuda, nema kineskog junk-a. Možda je Bandić napokon nešto dobro prekopirao od Beča? Moguće. Ono što me najviše fasciniralo jest sloga – na svih tih 12 sajmova, sva topla pića se toče u identične šalice. Plave su boje i simboliziraju Advent u Beču 2008. Prilikom kupovine napitka plaćate kauciju od 2,5€ koju, ukoliko ne želite zadržati šalicu za uspomenu, dobivate nazad na bilo kojem štandu.
Znam da vam to sigurno zvuči kao sci-fi, ali pokušajte tako nešto zamisliti u Zagrebu. Prvi dio nije težak za zamisliti – božićni sajam sa drvenim kućicama na Trgu, Cvjetnom trgu, kod HNK, na kolodvoru, i tako na još par lokacija širom grada. Dva mjeseca prije nego što advent počne, Bandić na tiskovnoj konferenciji ponosno objavljuje kako će ove godine, Zagreb ponuditi nešto tradicionalno, novo i originalno po uzoru na Beč! Da, nema plastičnih jefitlen čaša već prave šalice sa motivom Zagreba koje će svatko moći ponijeti kući za uspomenu na divno vrijeme provedeno u Zagrebu, najljepšoj metropoli jugoistočne europe, da baš ne kaže Balkana.
Sljedeći dan, Index.hr objavljuje ekskluzivnu vijest – natječaj za nabavu 50,000 šalica na javnom natječaju dobio je kum od Bandićevog smetlara koji je oženjen sestrom od Bandićevog poštara. Skandal! Korupcija! I to po cijeni koja je tri puta veća od prvog sljedećeg ponuđača. Za dva dana se javljaju obrtnici koji su uzeli štandove u zakup – gradski ured za žnja i blja koji to sve organizira ih reketari jer moraju platiti šalicu deset kuna, isto koliko je i propisana kaucija za svaku na štandu. Tako da osim što moraju izvaliti pare unaprijed, moraju paziti na njih i na njima neće zaraditi ni kune. Nakon što je kamera neke od televizija napokon uhvatila brzonogog Bandića, dotični je rekao da tu nema ništa sporno, da je sve transparentno i po zakonu i da neka pustimo institucije rade svoj posao.
Šalu na stranu, šanse da se gore opisani scenario dogodi su velike, i vjerojatno nije smiješan – upravo zbog toga. Advent u Beču je nešto što jednostavno morate doživjeti, barem jednom. A što se mene tiče, ne bih imao ništa protiv da to postane redoviti godišnji doživljaj. U nastavku par slika koje ne mogu dočarati doživljaj Adventa u Beču.
Sad kad smo riješili ulične ukrase i razne dekoracije, red je za par slika sa božićnog sajma.
(4.43 out of 5)
(3.86 out of 5)
