Archive for November, 2008

Nov 23 2008

Cooliris

Published by vnuk under Trabunjanja

Da je Firefox najbolji browser ne treba posebno naglašavati. Jedna od stvari koja ga čini najboljim su Add-ons kojih stvarno ima i omogućuju vam da svoj Firefox prilagodite vašim potrebama. Iako bih komotno mogao napraviti jedan post o svim addon-ovima bez kojih ne mogu živjeti, to će malo pričekati.

Ovo je post o jednom add-onu koji me oduševio. Cooliris je tzv slideshow dodatak koji vam od sajta napravi 3D picture wall na kojem onda pregledavate slike. Evo kako to izgleda na vašem omiljenom fotoblogu:

Da, Cooliris me toliko oduševio da sam si dao truda i omogućio pregled slika na mom foto blogu. Ako mislite da je tu kraj, grdno se varate. Picasa, Flickr, Fotki, Blogspot i još mnogi drugi imaju podršku za Cooliris, tako da tek kad instalirate taj add-on - iznenađenja počinju.

9 responses so far

Nov 15 2008

Interliber 2008

Published by vnuk under Trabunjanja

Jedna od korisnijih manifestacija na Zagrebačkom Velesajmu, i to iz više razloga. Osim što omogućuje ljudima da za dio cijene popune rupe u kućnim bibliotekama, također pomaže nakladnicima koji većinu godine životare i gomilaju knjige da se riješe zaliha i krenu u realizaciju novih naslova.

Ovogodišnji Interliber je bio, po mojoj procjeni i prikupljenim informacijama, dosta uspješniji od prošloga, što znači da je knjiga definitivno in. To je novinarska poštapalica koju nerado ovdje koristim, ali što je tu je - prikladna je. Mislim da plašenje ljudi sa nadolazećom ultra super turbo mega krizom nad krizama rezultira time da se ljudi vraćaju nazad ka onome što im je blisko - knjizi. Knjiga poslušno sjedi na polici i čeka dok ne nađeš vremena za nju. Ne zanovijeta i ne ljuti se ako ne obraćaš pažnju na nju - ona zna da će jednog dana doći na red. I upravo ta bezvremenska strpljivost knjige jest ono što ju čini besmrtnom. Prodaja može rasti ili stagnirati - jer to je zakon ekonomije. A ekonomija je samo jedan mali dio onoga o čemu knjige pišu.

Od viđenog na Interliberu izdvojiti ću neke detalje. Prvo, naj cool mrak guba igračka svih vremena. Lego kocke su nula naspram ovoga. Ovo samo dokazuje kako ono što je najstarije je uvjerljivo i najbolje. Evo u par slika pa ću objasniti o čemu se radi.

Dakle, cigle su prave pečene cigle. Vezivni materijal je modificirani malter koji se može otopiti u vodi. Tako da ako ste nešto zajebali uronite sve u vodu i krećete od početka. Apsolutni zakon, i što je, barem meni najbolje od svega - nije Made in China nego Spain. Svaka čast na ideji i realizaciji.

Drugo, ono što je apsolutno najpoznatiji zaštitni znak Interlibera - gužva. Nije problem što je gužva na štandovima, to je relativno normalno i očekivano. Problem su preuski prolazi između štandova a krda djece koja su tu po naređenju samo pogoršavaju cijelu stvar.

Treće, štand od knjižara.hr, vjerojatno jedine takve knjižare u nas, posvećene ljudima kao što sam ja. Izbor je bio neloš, a cijene prihvatljive. Shema sa popustima isto vrlo povoljna. Vjerojatno se ne bih ni obrecnuo na njih da nisam vidio ovaj komplet:

Da pojasnim za one koji nisu u tim vodama. Ovo što vidite na slici se u narodu popularno zove govno u punču. Ljudima kojima trebaju i zanimaju ih četiri plave knjige definitivno im ne treba i ne zanima ih crvena knjiga. I obrnuto vrijedi, naravno. Ovo se dogodi kada ljudi u marketingu/prodaji slažu komplete a da nemaju pojma o tematici već samo o stanju na skladištu.

5 responses so far

Nov 06 2008

Svi smo mi Dorian Gray

Published by vnuk under Trabunjanja

Sa naslovom ne želim reći da smo svi gay, već da svi imamo jednu sliku koja stari umjesto nas. Naravno, pričam o “onoj” slici na bilo kojem dokumentu. Uzmite osobnu, vozačku ili putovnicu. Dobro, možda ipak ne onu na putovnici jer su na njoj boje i kontrast toliko unakaženi da se ne može razaznati da li imate 8 ili 88 godina.

Uzmimo osobnu - ona je dobar primjer. Crno-bijela, onako vuče malo na art, te je kao takva savršena za analogiju sa književnim remek djelom The picture of Dorian Gray. Sjećam se da sam, kao klinac, jedva čekao da dobijem svoju osobnu, jer to ipak neki dokaz dobi i zrelosti. Barem sam tada tako mislio. Također se iz tog vremena onomad sjećam kako sam maltretirao roditelje da idu samnom po osobnu od prvog dana kad sam bio dovoljno star za dotičnu. Čak ni stajanje u smrdljivom hodniku Milovićke od ranog jutra nije bila prepreka. Samo da dobijem taj dokument koji će svima napokon reći koliko sam star.

Tad sam se čudom čudio tko je taj klinac na slici. Uvijek sam se osjećao starije i zrelije nego što je slika na dokumentu to tvrdila. Kvragu, osjećao sam se starije i zrelije od vlastitog odraza u ogledalu, čak i u real-time prikazu.

I tako sljedeće četiri osobne. Najnovija koju sam izvadio - stvar se okrenula. Tko je taj oronuli starac na slici kraj mog imena i prezimena? Sigurno su krivu sliku stavili, pa nisam tako star. A ni oronuo. Iako ima dana kad se tako osjećam. Tako sam i ja posao Dorian Gray - slika je ostarila, a ostariti će samo još više, a ja sam ostao mlad i ostat ću mlad, ovaj trenutak sad, zaboravi na vrijeme …

Ostat ću mlad ovaj trenutak sad
Neka bude vječnost
Zagrli me i svi drugovi su tu
Zaboravi na vrijeme

4 responses so far