Vnukblog

Stara narodna poslovica kaže:

Ako si sa nekim zadovoljan, nemoj ga hvaliti.

Kako sam prije dva mjeseca se ogriješio upravo o dotičnu poslovicu, posljedice su me stigle. Naime, u postu Web hosting rekao sam kako sam zadovoljan sa hostingom kod Studio4web-a. Ovaj mjesec je vnukblog bio nedostupan nekoliko dana što je prelilo čašu. Prije toga uvijek su neke sitnice bile, ali doslovno sitnice. Ali kad sitnice eskaliraju, onda je vrijeme za ići dalje. Zanimljivo kako je bashir sa svojim webom također hostan kod njih, ali na drugom serveru, i nikakvih problema nije imao. Dakle, laički rečeno, kurčeva sreća.

Vnukblog sada čitate sa novog servera, koji je malo sporiji od prošlog (jer se nalazi u nekom slijepom crijevu Amerike), ali je zato moj i samo moj. Dosta stvari nije radilo kod prošlog hosta, koji zbog hosting softvera (cPanel) ne može baš pratiti napredak softvera. Sada kad je cijeli server samo moj, sve napokon radi onako kako ja želim.

Cijeli dan kontemplatiram šta i kako da napišem o sinoćnoj utakmici. Za početak, moram priznati da me je utakmica poprilično pogodila, odnosno pojela živaca jer nisam mogao negdje do dva u noći zaspati.

Moji vlastiti osjećaji u vezi ispadanja naše reprezentacije su mi fascinantni. Nisam razočaran, više tužan. Žao mi je igrača, apsolutno svih, ali Klasnića možda i najviše. Prirastao mi je srcu i nekako sam jako blizu tome da ga proglasim našim najboljim reprezentativcem, barem u mojim očima. Žao mi je Slavena, i to jako. Nije lako gledati nekoga tko je pokazao vlastitim ponašanjem da nije bahat, arogantan, nametljiv i prepotentan kako pati.

Bit će da je to ona famozna karizma. Današnji Jutarnji me iznenadio. Nema linča momčadi. Nema pribijanja izbornika na križ. Samo tuga i suosjećanje. Nismo izgubili jer smo bili lošija momčad, nego zato što je očito bog musliman i zato favorizira turke. Boljeg objašnjenja od tog kojeg je kolega Schokac dao - nema. Jedino tako se mogu objasniti njihovi čudesni oporavci u zadnjim sekundama utakmica i provlačenje u sljedeći krug natjecanja. Pretvaranje vode u vino je poput jeftinog trika našeg političara pred izbore kojeg nitko ne puši u odnosu na čudesne povratke turaka iz nepovoljnog rezultata.

Niti jedno prvenstvo dosad nije ovako solidariziralo Hrvate u nacionalnom ponosu. Možda je to zato što je cijela situacija u državi toliko loša da je ljudima očajno potrebno nešto dobro, nešto pozitivno što bi ih ujedinilo. A možda to objašnjava sve one silne zastavice na vozilima koje mi nikako nisu jasne. Da je dobro zbog nečega biti Hrvat. Zadnji put je to bilo 1991. Pa 2008.

Čini mi se da bi ti razlozi trebali češće dolaziti.

“Tekst” na Index-u počinje ovako:

OVO nije tekst o Slavenu Biliću. Ovo je tekst o slici Slavena Bilića koju su kreirali mediji

Moram priznati da me već dugo neki “tekst” nije uzrujao toliko da moram pisati post o tome. Koliko god ljudi pljuvali po Indexu kao trećerazrednom portalu ja sam uvijek imao mišljenje kako je Index - ok. Ali kad vidim za kakve izbljuvak tekstove netko dobiva pare onda mi stvarno pada mrak na oči. Uočite kako naglašavam riječ - tekst. U normalnom svijetu na takav članak Indexa bi bio samo jedan predugačak blog post na kojeg nitko ne bi obraćao pažnju. Ali kada vaše postove objavljuje jedan vrlo posjećen (prema mojim procjenama, naslovnicu Indexa dnevno u prosjeku otvori oko pola milijuna ljudi) portal, onda to dobiva na težini.

Izbornik nacionalne vrste Slaven Bilić je zadobio srca i simpatije većine nakon utakmice sa Makedonijom u Skopju gdje smo izgubili 2:0. Komentar izbornika je bio: jebiga, izgubili smo. U današnjem vremenu političari (i sve ostale nepolitične njuške u medijima) se doslovno gade ljudima jer im ili lažu u facu ili simboliziraju ono što prosječan Hrvat nikad neće imati. A onda dođe jedan nogometaš koji ne mulja ljude, govori jezikom ljudi, ne pravi znanost od toga što radi i ono valjda najbitnije - ne laže vam u facu.

Poskupljenje struje neće osjetiti oni koji malo troše

Ivo Sanader, 10.06.2008

U vremenu kada ljudi žive sve teže i teže pa poskupljenje struje sjedne ko šaka u oko, premijer sa svojom izjavom ne uspijeva zamuljati nikome oči, čak ni najprosječnijem Hrvatu. I onda se pojavi jedan Slaven čija je direktnost naprosto osvježavajuća.

Činjenica je da su se SVI mediji u Hrvata malo zanijeli sa veličanjem Bilićevog lika i djela, ali u ovim vremenima kad je sve, da prostite, u kurcu - to je ono što naciji treba. Ali ne! Tu se našao jedan “komentator” (nažalost, Index ga promovira u komentatora, inače bi bio samo bloger za kojeg, ponavljam, nikog ne bi bilo briga) bez kojega bi smo bili izgubljeni. Ovo sve me podsjeća na “car je gol” priču kad samo klinac viče da je car gol, a tu ulogu u našim medijima je na sebe preuzeo Index.

U svom “tekstu” autor vuče paralelu između Đikića i Bilića odnosno kako se od Đikića (iako je postigao nešto značajno) mediji ne prave Mesiju kao što je to slučaj sa Slavenom. Ovo bi mogla postati nova uzrečica koja će zamijeniti “uspredbu krušaka i jabuka”. Nogomet svi razumiju, a pogotovo prosječan Hrvat - ipak smo mi nacija izbornika. Molekularnu biologiju razumije jako mali postotak Hrvata, pa zato se nitko ni ne trudi veličati njegov lik i djelo (barem ne na nivou Slavena Bilića). Naposlijetku, prosječan Hrvat neće vjerovati u lijek protiv raka dok netko iz njegove obitelji (bliže ili šire, nevažno) ne bude izliječen sa dotičnim. A i onda će njegov izumitelj biti zadnja stvar koje će se netko sjetiti.

Zašto se ne gradi kult ličnosti dr. Đikića? Najjednostavnije rečeno - nema karizmu. Slaven Bilić doslovno zrači. Ima ono nešto na što se ljudi (a mediji pogotovo) zalijepe ko moljci na ljepljivu traku u ormaru.

Sad mi je napokon jasan “incident” kad se Bilić obrecnuo na Index-ovu novinarku tijekom presice sa “Index? Kod vas je sve negativno!”.

Stari slogan vemila je bio centar vrhunskih tehnologija, koji bih lakše parafrazirao u centar vrhunskih debila, ali kad su ga promijenili onda je ispao ovakav.

Ono što je trebao biti relativno jednostavan zadatak - kupiti najjeftiniju sobnu tv antenu, ispostavilo se da je nemoguća misija. Malo sam čitao po news-ima i došao do informacije da vemil ima vulgaris Quadro sobnu antenu za nekih 90tak kuna.

Došao sam tamo, malo razgledao, našao dotičnu antenu i zaputio se prema blagajni. Dotična blagajnica okrene kutiji na sve moguće stranice i zaključi da nema šifre pa da ju ne može ukucati u blagajnu. Zanimljivo, ali ja sam bio uvjeren da barkod tome služi. Ali nema veze. Nakon par minuta kopanja po papirima, slijedi dijalog između blagajnice (B) i mene:

B: Nema na skladištu.
Ja: I? (antena stoji na pultu između nas dvoje)
B: Količina je nula. Nema na skladištu. Sigurno ste uzeli zadnju sa police.
Ja: Nisam, još su dvije na polici. I šta sad?
B: Pa ne mogu vam prodati. Nema na skladištu.
Ja: Vi to ozbiljno?
B: Pa da, program mi ne dozvoljava da vam prodam to jer je količina na skladištu nula (okreće ekran prema meni da vidim poruku koju joj je program izbacio).
Ja: Vi mora da se šalite (tužno pogledavam antenu koja stoji ispred mene).
B: (već uzrujana) Ne! Ne mogu vam to prodati jer nema na skladištu.
Ja: I ne možete nikoga nazvati da to provjeri/ispravi?
B: Sada ne (bila je subota, pred kraj radnog vremena).
Ja: Mhm. (spremam pare u novčanik i odlazim).

Jedna tvrtka koja živi od maloprodaje krajnjim kupcima si ne smije dopustiti da ne može prodati nešto jer u aplikaciji nije dozvoljeno negativno stanje skladišta. Nemojte me krivo shvatiti - ne kažem da se ne može dogoditi da nešto na polici nije uvedeno u aplikaciju (iako mogu dobiti kaznu za to ako im inspekcija tako nešto pronađe), ali da si jedna tvrtka koja živi od maloprodaje to ne smije dopustiti. Ili još gore, ne smije si dopustiti sramotu da kupac ne može kupiti nešto samo zato što Ivica iz skladišta nije unio primku (ili međuskladišnicu ili maloprodajnu kalkulaciju ili nešto treće jer postoji preko nekoliko načina kako se roba može prepisati iz skladišta u maloprodaju) u aplikaciju.

Kada sam pokretao tvrtku, odnosno u vremenu između otkaza sa zadnjeg radnog mjesta i otvaranja tvrtke, imao sam i planove i ciljeve i načine kako ću ostvariti te ciljeve itd. Ono što bi braća ameri rekli - the whole works.

Danas, kada gledam unazad ne mogu da se ne čudim i ne smijem sam sebi. Svi planovi su propali a sve ideje koje sam imao su doživjele crash&burn ogromnih razmjera. Sve ono što sam mislio da je bitno, zapravo uopće nije bitno, ali ni najmanje. I da stvari budu još gore, da sam nastavio gurati te planove sad bih vrlo vjerojatno bio u ogromnim dugovima i bio bih prisiljen uzeti GOOD (Get Out Of Debt) job.

Pošto je 01.06.2008. bio moj prvi breaking point koji je sada zaista i prošao, mogu reći da sam došao do jednog vrlo bitnog zaključka.

Vrijeme. Vrijeme je vaš najbolji prijatelj. Vrijeme će riješiti sve probleme ili će ih učiniti nebitnima.
Time is on your side.

Sjetite se što vas je mučilo prije recimo deset godina. Koji su bili vaši problemi tada? I jesu li još uvijek?

Vrijeme će vam pokazati da li je vaš plan dobar. Vrijeme će vam donijeti nove kupce i riješiti vaš starih koji nisu više bitni. Što vi trebate napraviti da bi ovo ispalo idilično kako i izgleda? Osigurati prihode kroz vrijeme.

Kada to napišem ovako, zvuči šuplje. Uvjeravam vas da je u mojoj glavi to puno bolje zvučalo. Nemojte mi vjerovati na riječ. Svi savjeti koje ćete pročitati u vezi posla i financija, što vlastitih što poslovnih - su iznimno jednostavni. Ono što vi trebate - proizvesti svoju interpretaciju dotičnih savjeta. Savjet koji niste dobro promislili ne smijete nikako primijeniti.

Već sam ovo sigurno napisao u nekom od prethodnih postova u kategoriji Poduzeništvo - ali promislite još jednom. Nije li to najsavršeniji poslovni plan? Ako vam je zaista svejedno da li će vaš plan uspjeti ili ne (jer će vrijeme pokazati jeste li slučajno pogodili dobar plan) jer prihodi koje imate neovisno od vašeg plana će vam omogućiti da progurate kroz - što? Vrijeme.

Odgovor je uvijek vrijeme.

Vaša je samo odluka da li će vrijeme raditi za vas ili protiv vas.

… kurva o poštenju. Moram priznati da mi ta stara narodna poslovica nikad nije bila pretjerano jasna, ali meni dobro zvuči. Onako moćno. Za razliku od onih koje g. Sijerković baca kao iz rukava na nedjeljnoj prognozi vremena.

Već sam pisao o tome kako je evolucija pronašla način kako se riješiti manje inteligentnih pojedinaca tako što će ih ekonomski oslabiti kroz emisije za šišanje ovaca kao što su Nova Lova. Jedan način koji je poprilično stariji od ovoga jest kurva koja je HIV pozitivna.

Ako niste pratili medije zadnjih tjedan dana, u Osijeku je pala madam sa par djelatnica a za jednu se ispostavilo da je HIV pozitivna. Krasno, zar ne?

Gdje je tu evolucija, pitate se?

Da bi jebao kurvu, trebaš biti idiot.
Da bi jebao kurvu bez kondoma, trebaš biti posebna vrsta idiota.

A za takve će se pobrinuti gospođa evolucija i ne treba ih žaliti. Treba žaliti one kojima su dotični iz posebne vrste prenijeli virus HIV-a.