Archive for April, 2008

Apr 20 2008

Exit strategy #2

Published by under Male mudrosti,Poduzetništvo

Priznajem da nisam planirao pisati drugi dio posta o Exit strategy-u, ali komentar koji sam pročitao na tom postu je pokazao da sam ostavio prostora nedoumici, pa onda bolje da pojasnim. Isprva sam krenuo pisati odgovor na komentar ali kad sam vidio da je taj odgovor veličine omanjeg posta, zašto ga ne napisati. Hvala nebesima što postoje ljudi koji se ne slažu sa mnom (neki zlobnici koji me poznaju će sada pomisliti da to uopće nije teško) jer tako nastaje zdrava diskusija. I postovi na vnukblogu.

Komentar kojeg je Zoran ostavio jest:

Ne bi se složio sa ovom teorijom jer za posao treba velika upornost najlakše je odustati.

Slažem se da je potrebna velika upornost, ali netko nije pažljivo čitao. Odustajanje je teška riječ, ali da li to znači da ju ne smijemo uopće koristiti jer zaziremo od nje same? Ljudi, zapamtite:

Sticks and stone may break my bones, but words can never hurt me.

Jasno je da bez velike upornosti nećemo nigdje stići, u poslu pogotovo, ali dokle? Gurati 20 godina, životariti i preživljavati te onda jedno nedjeljno kišno popodne zaključiti da ipak ne ide? Upropastiti si pola života i onda odustati? Poanta postavljanja breaking point-a jest točka u kojoj odustajemo, ali u pozitivnom smislu, da nas spasi od nas samih. Jasno da je nekim ljudima jednostavnije zabiti rogove u nešto i gurati svom snagom. To je dobra metoda, koju mnogi primjenjuju ali tu nastaju dva problema. Prvi je da dok snaga gura glava ne može intervenirati. Drugi je nastajanje comfort zone, koja će nas prije ili kasnije umrtviti i kroz vrijeme nam još više umanjiti šanse za uspjeh.

Gledano sa druge strane, ako nemamo postavljena mjerila za (ne)uspjeh, kako ćemo prepoznati u kojem smjeru naš posao ide. Napreduje ili nazaduje? Uspoređivati ćemo GFI od danas i prije pet godina? I vidjeti da smo dvije godine napredovali, dvije nazadovali i zadnju smo stagnirali. Efektivno, kuda smo stigli? Na isto mjesto odakle smo krenuli, samo sa pet godina života manje. Pet godina koje nam nitko ne može vratiti i nadomjestiti.

Zato treba imati exit stragtegy, breaking points i puno strpljenja za uspjeti u poslu. Upornost je ono kako će drugi to nazvati kad pričaju o vama. Vi ne smijete to tako zvati, zbog sebe samih.

U životu (a poslu pogotovo, pošto je posao samo mali podskup života) treba bit spreman na sve, pa tako i na odustajanje, ma koliko god nam to ružno zvučalo.

Za kraj, u mom omiljenom crtiću Hoodwinked ima super pjesmica o tome kako uvijek treba biti spreman na sve. Ako niste svakako pogledajte.

Nastavite čitati na Vnukblogu:

RBA
Savršen vlastiti posao? Ne postoji. Ali ...
Usporedba tarifa poslovnih banaka

4 responses so far

Apr 19 2008

Web hosting

Published by under IT

Neki dan sam shvatio da u svojih preko nekoliko godina freelancer bloganja (kako to što ja radim jimbo zove) nisam pisao niti jednom o prijeko potrebnoj komponenti bez koje nema bloga. Radi se o hostingu kojeg morate negdje zakupiti da bi ste hostali svoj blog.

Danas, hvala bogu, danas imate izbora na pretek. Sve naravno ovisi o vašim financijama koje imate na raspolaganju (i koje ste voljni izdvojiti za vaš blog). Istaknuti ću što se isplati, a što ne, isto tako gdje da ne idete jer je podrška katastrofalna.

Prije dosta godina, kad je vnukblog još počinjao na smiješnom 64k linku (vaš adsl danas je minimalno 2048k) kabelskog interneta u Utrinama izbor baš i nije bio neki. Tako je vnukblog prvo bio hostan kod Tramota. Podrška je bila pristojna, sve se rješavalo u roku odmah ili tu negdje te sam dvije godine bio vrlo zadovoljan. Ali, proklet kakav jesam, tražio sam dalje i našao Studio4web koji nudi sve što i Tramot ali u pola cijene. I nakon dvije godine suradnje (sad ćemo uskoro u treću) sam prezadovoljan.

Isto tako, ako vas netko pita da mu napravite neku stranicu, hosting za 90 kuna godišnje je više nego povoljan a za većinu i više nego dovoljan. Kad sam već spomenuo da ću vam reći kuda da ne idete; jedna riječ – Avalon. Izbjegavati u širokom luku. Ne samo da su skupi (skuplji od svih u omjeru uloženo/dobiveno) nego im je support katastrofa neviđenih razmjera.

Ako pogledate cijene koje vam nudi Studio4Web vidjeti ćete da možete biti freelance bloger već od 90kn godišnje + 70kn za domenu (com, net ili org). Dakle, ako vam blog.hr ili neki treći ide na živce sada znate da alternativa stvarno nije skupa. Naravno da kad ste sam svoj gazda više vam nije sve servirano na pladnju te je potrebno malo zasukati rukave i instalirati platformu za bloganje (WordPress (na kojoj je vnukblog i toplo preporučam), MovableType, ili nešto treće), ali ja sam čvrsti zagovornik toga (freelancer bloganja) i odgovorno tvrdim da se uloženo višestruko vraća. A za obaviti dotično potrebno je samo predznanje googlanja i sposobnost praćenja uputa.

Nastavite čitati na Vnukblogu:

Ne blogam
Eurosong
Zlo zvano Kindle

3 responses so far

Apr 08 2008

Djetinjstvo…

Published by under Trabunjanja

Ne znam zašto, ali u zadnje vrijeme me progone slike i osjećaji iz djetinjstva. Preciznije, samo me opali mentalna slika i svi osjećaji vezani za nju.

Dok stojim na semaforu zelenog vala kod HNK samo mi se pojavi slika mene kao klinca u Zagrebu kako sjedim u tramvaju koji stoji na semaforu i velikim očima gledam na masivnu zgradu HNK. Slika traje djelić sekunde, ali taj djelić sekunde kao da sam se vratio dvadeset godina u prošlost.

Druga slika koja me progoni jest ona u kojoj stojim na Glavnom kolodvoru u Zagrebu i čekam tramvaj sa roditeljima. Naime, pošto smo uvijek išli kod rodbine koja je živjela na Prilazu Gjure Deželića na črnomercu, tako da smo uvijek čekali tramvaje broj 6 ili 2. Sjećam se kao da je bilo jučer da mi je šestica bila zilijun puta draža jer je išla preko Trga, a tamo se imalo svašta za vidjeti, dok je dvojka bila dosadna i uvijek je smrdila više od šestice. Ali ono čega se najviše sjećam, ono što me najviše kopkalo – što je na desnoj strani? Pošto smo uvijek išli na črnomerec, odnosno lijevo (gledano leđima okrenuto prema zgradi kolodvora) strašna mi je bila misterija što je na onu “drugu” stranu. Nećete vjerovati, ali taj misterij sam riješio tek kad sam došao živjeti u Zagreb. Ali i dalje me ponekad opere isti taj osjećaj misterije i tajnovitosti – što je na toj strani?

4 responses so far

Apr 02 2008

Zagreb Auto Show

Published by under Trabunjanja

Zagreb Auto Show je meni jedna vrlo draga manifestacija. Prije svega zato što volim razgledavati aute i dobiti konkretno mišljenje o novim modelima. To se naravno može napraviti i obilaskom auto salona ali za to sam više nego lijen. I zato mi je baš super kad se svi tako skupe na jednom mjestu i za dva sata obiđeš sve što te zanima.

Tako smo moj pašanac i ja obišli Zagreb Auto Show 2008. Sve skupa lijepo izgleda, štandovi izlagača su svaki put sve ukusnije uređeni i na tome svaka čast. Također smo se ludo zabavili provodeći Pašanac Auto Test.

Pašanac Auto Test po definiciji jest:

  • primjenjiv samo na aute srednje klase (veličinom, ne cijenom i ciljanim tržištem)
  • savršen za popuniti vrijeme provedeno u razgledavanju jer je zabavan
  • služi za testiranje prostranosti nama svima najbliže – srednje klase

Za provođenje Pašanac Auto Testa potrebni su vam dva pašanca (iako bi i bilo koji čovjek mogao poslužiti ali za rezultate takvog testa ne mogu jamčiti). Pašanac i ja smo zajedno dosta visoki – on ima 192cm i jajastu glavu a ja 182cm i veliku guzicu. Dream team za sve osim za košarku. Ipak možemo vrlo dobro testirati koliko zapravo ima mjesta u autu. Pašanac sjedne na vozačko mjesto i namjesti sjedalo da mu odgovara, a ja (pokušam) sjesti iza njega. Prostranost je bodovana od 0 do 5. Rezultati koji su (barem mene) iznenadili slijede.

Krećem od najlošijih prema najboljima.

FIAT Bravo 2Image from WikipediaNovi Fiat Bravo je jedno veliko razočarenje. Osim što iznutra jako, ali jako lijepo izgleda, nema ništa pozitivno o njemu. Dizajn je išao na ušturb apsolutno svega, od upotrebljivosti do komfora. Mjesta iza vozača nema čak ni kad se ja namjestim, tako da PAT nije ni proveden. 0 bodova na PAT testu.

Toyota Auris – meni je osobno ružna, kao i većina Toyota. Nikad se nisu osobno rukovali sa gospodinom Dizajnom i pozvali ga u svoje pogone. Interijer djeluje kvalitetno, kako vizualno tako i na dodir. Na PAT testu nije prošla. Kad se pašanac namjestio moja koljena su mu bila zabijena u leđa, što je vrlo bolno iskustvo za oboje. 0 bodova na PAT testu.

Citroën C4 – meni osobno dizajn nije probavljiv zato što imam dojam da se na silu trude imati cutting edge dizajn. Nu, kako svaka roba svog kupca ima, tako je i nakaradno vozilo poput C4 našlo svoje kupce. Iznutra mi je teško dati neku ocjenu interijera jer je sve bilo u onoj odvratnoj “bijela kava” boji koju ne mogu probaviti i da hoću. Na PAT testu nije prošao iz istih razloga kao i Auris, a razlika je utoliko bolnija što C4 ima tvrdu podlogu na vozačevom sjedalu. 0 bodova na PAT testu.

Opel Astra H/CImage from WikipediaOpel Astra – kvaliteta interijera razočarava. Plastika na unutrašnjosti vrata je na istoj razini kao na Astri prije 15 godina. Prostor odostraga skoro da zadovoljava. Kad se pašanac namjestio koljena mi jesu dodirivala sjedalo ali nisu bila nabijena u sjedalo. 1 bod na PAT testu.

Peugeot 308 frontImage from WikipediaPeugeot 308 – iako nisam fan francuske auto industrije moram pohvaliti novu 308-icu. Interijer je najkvalitetniji koji sam ja vidio na nekom francuskom autu. Na dodir sve ostavlja dojam kao da ste u automobilu više klase. Zamjerka jednom modelu u kojem smo sjedili jest to što volan nije bio podesiv, ali nikako. Osobno me začuđuje da takav model uopće postoji u današnje vrijeme. Kad smo sjeli u drugi primjerak na štandu i proveli PAT test rezultati su bili pristojni. Odostraga sam imao razumnu količinu mjesta za noge u relativno udubnoj poziciji. 3 boda na PAT testu.

Hyundai I30 je prvo od tri oduševljenja na ovogodišnjem Auto Show-u. Kvaliteta interijera je daleko iznad Accenta, čak su i dizajn uspjeli usmjeriti u općenitom prihvatljivom smjeru. Na PAT testu je oduševio. Nakon što se pašanac namjestio ja sam imao mjesta da lamatam nogama veselo u svim smjerovima. Ugodno iznenađenje. 4 boda na PAT testu.

Kia cee’d je drugo i valjda najveće iznenađenje. Oku ugodan dizajn, kvaliteta materijala bolja od I30. A tek PAT test. Ja nisam mogao vjerovati svojim očima. Nakon što se pašanac namjestio (što je bio jedan zubac manje od zadnjeg) ja sam imao mjesta da otvorim mali stolić i slažem pasijans na njemu. Nevjerojatno nešto. Kad malo bolje promislim, još uvijek ne mogu vjerovati koliko mjesta ima u tom autu. A tek kad se uzmu povoljna cijena i ogromna garancija lako se dolazi do PAT best buy titule ovogodišnjeg Zagreb Auto Show-a. 5 bodova na PAT testu.

Titulu najprostranijeg automobila i apsolutni pobjednik ovogodišnjeg PAT testa jest Honda Civic. Pri tome mislim na onaj model koji izgleda kao mali svemirski brod. I sad još zamislite si da je taj auto poput crne rupe u svemiru. Iznutra je puno veći nego izvana. Prilikom ulaska na stražnje sjedalo sam skoro lupio glavom zbog koso rezanog krova i tad još više nisam očekivao prostranu unutrašnjost. Ali kad ono. Nakon što sam doslovno upao u sjedalo, nisam mogao vjerovati koliko ima mjesta. Još sam mislio da je sigurno vozačko sjedalo pomaknuto skroz naprijed, pa da zato. Ali kad se pašanac smjestio i nije skoro uopće imao potrebu pomaknuti sjedalo prema nazad – bilo je jasno da imamo apsolutnog pobjednika ovogodišnjeg PAT testa. Svaka čast Hondi! 5+ bodova na PAT testu.

Nastavite čitati na Vnukblogu:

Top Gear Polar Special
Parada pijanstva i kiča 2008
Tko o čemu...

6 responses so far