Vnukblog

Sjećate li se posta o kozmičkoj pravdi? Ako ste zaboravili, pročitajte ga ponovno da ovaj nastavak ima kontekst.

Sad kad gledam koliko davno seže ova priča o kozmičkoj pravdi, nevjerojatno mi je da je ona uopće stigla. Priča počinje negdje početkom 2004. godine. Damn, prije više od 4 godine. Stvarno davno.

Početkom 2004-te se dogodilo nešto što najbolje u mom životu (samo što to tada nisam znao naravno) - dobio sam otkaz iz omege, mjesta kojeg ne bih preporučio ni najgorem neprijatelju kao poželjnu firmu za otići raditi. Nekih dva mjeseca sam tražio posao, a jedna od firmi gdje sam došao na razgovor bila je i firma X. Došao sam na razgovor koji se nekako pretvorio u psihotest (koje inače mrzim iz dna duše) i testiranje na licu mjesta. Cijeli prostor je smrdio kao jedna ogromna pepeljara i uz to vrlo mračna. Volio bih da se sjećam više detalja ali to je bilo stvarno davno. Posjeli su me pred kompjuter da nešto nakucam, što nisam nikad radio, u jeziku u kojem nisam nikad radio. Nakon sat vremena muke i jada, nekako sam to skucao i pokupio se doma potišten i jadan. Ono što smatram najvećim prekršajem jedne firme u odnosu sa ljudima jest - nejavljanje. Jedno je kad zaspamaš sa životopisom trideset firmi pa se dvije trećine njih ne javi, ali kad si bio kod njih, pričao s njima, upoznao ljude, jebavao mačku mater na testiranju i onda ti se uopće ne jave, to je big no-no. Prekršaj #1 od firme X. Tada (naravno) nije mi bilo ni na kraju pameti da će ih biti još.

Mjesec dana poslije dobio sam posao i sve je bilo super dok jedan kolega iz firme nije otišao, a na moja leđa je bačena aplikacija koju je on radio. Detalji nisu bitni, samo ću reći da je aplikacija vrlo kompleksna. Aplikacija je bila rađena za firmu Y, posredstvom firme X. Da, putevi su nam se presjekli. Tip kod kojeg sam bio na razgovoru/psihotestu je sad bio nešto tipa project manager za tu aplikaciju. Da skratim dvije godine jebavanja s njima, tip mi je nekoliko puta jašio po grbači bez nekog razloga, lagao firmi Y da oni rade novu verziju i da je ovo samo privremeno rješenje itd. A najbolje od svega, dao je izjavu (na sreću ne meni u lice) da kako ja mogu biti na godišnjem (tada je to bilo bordanje u Italiji) dok ima hitnih stvari za raditi u firmi Y. Ukratko - Prekršaj #2 od firme X. Tijekom tog navlačenja, već sam ih mrzio iz dna duše i dublje.

Iz dotične situacije naučio sam jedno - i kada radiš nešto preko kurca, sa klijentom (end-userom) uvijek sve fino i sa smiješkom. Nije on kriv što je sve u relaciji iznad njega i tebe u apsolutnom kaosu. I nikad ne znaš kad će ti se lijepo ponašanje vratiti.

Jedan od razloga za odlazak iz prošle firme (ne najveći, ali velik) je bio da skinem sa sebe teret tog održavanja i natezanja sa firmom X. Sad na teren stupa gospođa kozmička pravda. Nekoliko mjeseci nakon mog odlaska, zove me taj tip iz firme X i pita me da li bi ja bio zainteresiran za daljnje održavanje te aplikacije za firmu Y. Ako da, da snimim situaciju i pošaljem mu ponudu. U tom trenutku nitko nije bio sretniji od mene. Ali stvarno - nitko. Prilike za paljenje mostova su rijetke, i treba ih kvalitetno iskoristiti.

Paljenje mostova
eng. Burning bridges, aka Point of no return
Točka nakon koje pojedinac ili skupina mora nastaviti sa trenutnim radnjama jer bi povratak bio preskup ili čak opasan.

Znam da mnogi nisu zagovornici metodologije paljenja mostova, ali ja ju naprosto obožavam. Vjerojatno ostatak od bahatog i arogantnog u meni. Zadovoljština dobivena dotičnom se ne može mjeriti sa apsolutno ničime, čak ni sa ekonomskom dobiti izraženoj u tvrdoj valuti.

U ovom slučaju, paljenje mostova izgleda ovako - zapapriti ponudu što je realno više moguće, ako pristane super ako ne još bolje most je spaljen i više me nikada neće zvati.

Napisao sam mu ponudu na nekih 150k kn, što je jedno pet puta više od onoga što je on očekivao. Namjerno, samo da vidim kako će mu oči iskočiti kad bude čitao ponudu. Zahvaljujući tom iznosu, dobio sam scenu koju neću nikada izbrisati iz glave. Ali nikada. Sjeo sam ispred njega i pružio mu ponudu. Dvije stranice, na zadnjoj piše ukupan iznos (vrlo slična situacija onoj u postu Novi smjer, samo što je ovdje namjerno tako). On krene čitati, naravno na prvoj stranici je previše teksta pa ju letimično preleti, okrene na drugu, pogled mu se zalijepi za cifru i oči mu iskoče. Prvi put. Ja nešto trkeljam bezveze i uživam kao nikad do sad. Vraća se nazad na prvu stranicu, opet ju letimično preleti, okrene na drugu i opet mu oči iskoče. Drugi put. Damn kako je osveta slatka. I kao da mu to nije bilo dosta, detaljno čita prvu stranicu, okreće na drugu i još jednom mi pruža neopisivu zadovoljštinu pogleda na njegove okice koje žele napustiti očne duplje i zalijepiti se za ogromnu cifru. Treći put. Gospođa kozmička pravda me stvarno voli kad mi pruža ovakvu zadovoljštinu.

Kreće cjenkanje:

TIP: Jel ti znaš da ja za trećinu ovog iznosa mogu kupiti tu aplikaciju od bilo koga na tržištu?
JA: Znam, i nitko sretniji od mene da to NAPOKON i napravite.

Zatim na fine načine pokušava spustiti cijenu, i ja pristanem na cca 15% od cijene sata. Sastanak završava time da mora vidjeti sa svojim nadređenima pa će mi se javiti.

Čak i oni najnepronicljivji čitatelji su valjda već pogodili - firma X se nije javila. Stvarno su najbolji u tome. Nisam vidio puno firmi, ali od svih koje sam vidio, ovi se najbolje ne javljaju od svih.

Most je spaljen, prilika dobivena od gospođe kozmičke pravde je uspješno iskorištena. Taj dan sam stvarno bio sretan. Sretan jer protekih dvije godine nije bilo uzalud. Sretan jer sam vidio okice kako iskaču od šoka tri puta.

Što se mene tiče case closed, ali kozmička pravda još nije zadovoljna. Pogodili ste, priča ide dalje…

Trackback URI | Comments RSS