Vnukblog

Od toliko pjesama o stanovitom proizvođaču vozila, teško je odabrati onu koja najbolje opisuje dotičnu.

Hladno Pivo - Moralne Dileme Vlasnika Bmw-a

Tri sata popodne pokazuje moj Rolex
Na semaforu stojim, a pored mene bus
Kao u zoološkom vrtu gledam izumiruću vrstu
Izgužvana lica zure mi u bemburu

Sa Ray-Banom na nosu žalim frustriranu masu
Njihov me pogled baca u bad
Zato okrećem glavu na drugu, ljepšu stranu
Jer duša mi ne podnosi tužne prirode

Sutra sam već u crkvi na malom pranju savjesti
Jer moje veze sežu ravno do neba
U navali humanosti pomoliću se za sve njih
A nakon toga slijedi tečaj tenisa

Ne mogu ih gledati više uključujem air-condition
Polako da me vide pice iz busa
Konačno spas, zeleno je dodajem gas i nestajem
A gomila me gleda kao zločinca

Penzići novi i penzići polovni
Doživotne zrtve javnog prijevoza
Blesave od znojenja u kutiji
Jos samo dva radna vijeka do fićeka

Gomila plazi po bljuzgavoj stazi
I s gađenjem gleda metak što prolazi

Nekako se ipak odlučujem za ovu od Hladnog Piva - jer ipak imati love za bmw znači imati love općenito u životu. I takav auto se kupuje kad nećeš previše razmišljati o tome koliko košta servis i jesu li zamjenski rezervni dijelovi jeftiniji od orginalnih. I to je stvarno jedan World of Fascination…

A kako izgleda taj World of Fascination u njihovoj režiji moći ćete doznati u ovom dvodijelnom blogu.

Iskaznica koju vidite gore je samo dokaz koliko oni to ozbiljno shvaćaju. Slika više neće biti jer nisam ponio digitalac, iz meni nepoznatih razloga. Sve je počelo prijavom na njihovom webu prije nekih tjedan dana. I zaboravio sam skroz na to - sve dok nije zazvonio telefon prije nekih dva tjedna. Vrlo ugodan ženski glasić zove iz BMW-a da potvrdi moju prijavu i da odaberem vozilo za test vožnju. Biram termin u subotu, 12.5. u 14h. Biram 120d. Negdje sredinom ovog tjedna dolazi pozivnica(!) poštom sa svim podacima. Bome lijepo.

Nakon dolaska na lokaciju, prijava na šalteru, vozačka, izjava o odgovornosti koju naravno nisam pročitao do kraja, uglavnom sve standardno. Uređen je nekakav lounge bar sa ugodnom muzikicom, catering by Hemmingway, cugica i klopica sve đaba. Čekamo nekih pola sata, uglavnom - odmaramo i chillamo.

Apropo pjesme Hladnog piva - da, bilo je svega. I ćelavih majmuna sa zlatnim lancem od pola kile oko vrata, i tipova koji su vidno u krizi srednjih godina, i tipova koji su još u pubertetu i imaju sponzorušu kraj sebe, i četveročlanih obitelji. Stvarno šaroliki mix ljudi.

Ide obavijest preko razglasa da se grupa okupi oko hostese. Obavještavaju nas da ćemo prvo ići na poligon da malo isprobamo handling vozila. Ovo me ugodno iznenadilo jer se nisam nadao tome - očekivao sam krugić po autoputu i to je to. Ali oni su tu nešto drugo zamislili. Osam vozila je bilo na raspolaganju, i poligon od kojih petstotinjak metara napravljen od čunjeva.

Pa da nekim krenem redom:
116i - ne ide. Ali stvarno ne ide. Nikuda. Najmanji i najslabiji model. Neka vas ne zbuni ono 16 u nazivu modela - pod haubom je 1.8 litreni motor jer 1.6 ga vjerojatno nije uspijevao pomaknuti s mjesta.
130i - vrlo, ali vrlo pristojno. Auto po mom ukusu. Mali, kratki i nabijeni snagom. Čupa asfalt sa ceste. Brutalno.
320d - taman za penzionere.
320i - pristojan, ali ništa posebno. Motor za penzionere.
330i -brutalan, ali ne paše mi zbog dužine. Jednostavno nisam naviknut na tu dužinu auta i ponašanje koje proizlazi iz nje. Nu više sam ja tu kriv pošto sam naviknut na kraći auto.
330d - brutalan.
530d i 535d - krave od auta. Sjedala rađena za debelu njemačku guzicu i ne drže ama baš nikako. Ali nikako. Ja sam se keglao po sjedalu na sve strane. I to još oba sa M paketom opreme. Što u prijevodu znači da imaš ooogroman auto i smiješno mali volan. Ali guba stvar je bila tzv “heads-up” display - ispisuje trenutnu brzinu na šajbi laserom i to tako da samo vozač vidi. E to je zakon.

Ono što nije bilo zakon u cijeloj toj priči jest što su sva vozila osim 116i bili su sa sekvencijalnim mjenjačem što je politika BMW-a za ovakve hepeninge - ljudi mogu manje divljati i auti će duže trajati u tom programu koji putuje posvuda. Tako da ćelava glava sa zlatnim lancom ne uspije pokidati mjenjač i kvačilo na petsto metara staze.

Toliko za part one, uskoro part two - panoramska vožnja odabranog vozila Zagrebom. Prava stvar…

Trackback URI | Comments RSS