Vnukblog

Ovim postom započinjem novi smjer kojim će vnukblog ići od sad pa ubuduće; postovi kojima ću pokušati spriječiti druge da rade iste greške koje sam ja napravio i njihove posljedice iskusio na vlastitoj koži. Kategoriju postova nazvah “Male mudrosti”, jer mislim da je to najbolji opis - stvari koje svi znamo i svi smo ih svjesni ali kad ih treba primijeniti naravno, nigdje ih nema. Od ljudske psihe, obrazaca ponašanja do malih trikova kojima si možete olakšati život. I garantiram vam, da ćete za vrijeme čitanja klimati glavom u afirmativnom smislu, i na kraju se zamisliti - Pa da! Zašto to nisam prije tako gledao?

Silom prilika i odluka koje sam donio, stavio sam se u poziciju da moram stvarno svašta raditi. Jedna od tih stvari, o kojima apsolutno ništa ne znam, a prisiljen sam ju raditi jest marketing. Konkretan proizvod. Jedinstven na tržištu. Nekoć sam bio uvjeren da je to najbolja stvar na svijetu - biti prvi u nečemu. Sad više nisam tako siguran. Tijekom mog (relativno kratkog) radnog vijeka, nagledao sam se marketinških materijala za sve i svašta, što bi naš narod rekao, od igle do lokomotive. I mislio sam da nešto znam o tome. Naravno, kad sam krenuo pisati vlastiti materijal, shvatih da sam clueless poput rednecka na testiranju za članstvo u mensi.

I naravno, to me nije spriječilo da nešto i napišem. I napravim prvu (kapitalnu) grešku. Nadobudno sam na zadnju stranicu (treću) stavio izračun troška za 5 godina - vođen logikom da želim svima koji čitaju dati potpunu informaciju (velika greška). Učinak koji sam postigao je bio sljedeći - potencijalni kupac uzme materijal u ruku, preleti prvu stranicu (koja vrlo koncizno nabraja o čemu se tu radi, bez objašnjavanja), preskoči drugu stranicu (koja objašnjava o čemu se tu radi), dođe na treću stranicu koja objašnjava licenciranje i na dnu ima dotični izračun. Vidi da je zadnja cifra nekih 60k kn i tu je kraj. Potencijalni kupac je izgubljen.

Zašto?

Zato što je vidio brojku koja mu je prevelika i bez konteksta (jer mu se ne da čitati sve prije nje)

Zašto?

Zato što su svi ljudi lijeni čitati/razmišljati i skloni su donošenju zaključaka naprečac.

Zašto?

Zato što je u ljudskoj prirodi težnja da se za što manje truda dobije što više. U ovom slučaju - informacija. Pošto takvim ponašanjem ljudi nisu egzistencijalno ugroženi, to si mogu dopustiti i to se vjerojatno nikad neće promijeniti.

Konkretno, ja sam mogao ponuditi letove na mjesec, jednom mjesečno, za narednih pet godina, za ukupnu cifru od 60k kn. Rezultat bi bio isti. Zašto? Zato što ga prva stranica nije zaintrigirala, druga ga nije ni mogla jer ima previše teksta, a treća je deal breaker jer je na kraju velika cifra.

Ljudi su svežderi, to je opće poznata činjenica. Pod svežderi se misli na blijožder i mesožer. Ali unutar zadnjih dvadesetak godina, evolucija je napravila jedan (veliki) korak, i dodala još jednu stavku - informažder (eng. informavore). Jeste li primijetili koliko je više informacija oko nas, i nama na dohvat ruke? Sigurno jeste, ali to ne doživljavate kao nešto bitno. Vjerojatno zato što vam je google na dohvatu prstiju kad god vam nešto zatreba.

Kad nešto tražite putem google-a (ili nečeg drugog, nebitno) i baš vam ne polazi za rukom da pronađete to što tražite? I da stvar bude još gora, šef (ili netko treći) vam dahće za vratom jer je to nešto bitno. I da stvar bude još gora, recimo da vam cijeli sustav u produkciji stoji - jer vi ne možete nešto naći.

Probajte se uhvatiti u slijedećem takvom trenutku i pogledajte kako pregledavate stranice. Sažetak koji vam google da za svaku stranicu vam nije pretjerano informativan i morate kliknuti na svaki link. Prvih par ste vjerojatno detaljno proučili. A one stranice nakon njih? Otvorite, preletite pogledom, back, otvarate slijedeću. Zašto? Zato što vas nije zaintrigirala. Vidite li vezu? Kad stranica (ili materijal) vas ničime ne zaintrigira - nećete se previše dvoumiti od odustajanja. Koliko članaka na webu niste pročitali jer vam se činilo da je “previše teksta”. Ja znam da jesam. Ili ste odustali nakon prvog paragrafa. To se već smatra uspjehom dotičnog materijala, jer ste počeli čitati. I vjerojatno će veliki broj posjetitelja ovog članka pročitati prvi paragraf, scrollati do kraja, zaključiti da je previše teksta i odustati. Nekih dvadesetak posto će zapeti na “tri zašto dijelu”, pročitati ih, te se zainteresirati za članak.

Jedno istraživanje je pokazalo da se korisnik zadržava do dvije minute na stranici na kojoj traži neku informaciju. Ovo dvije minute shvatite kao statistički prosjek, a u stvarnosti je (vjerojatno) vrlo vrlo kraći.

Univerzalan recept za 100%-tni uspjeh nekog (reklamnog) teksta ne postoji. Jednostavno je nemoguće sve informacije složiti tako da se letimičnim pregledom (koji će većina napraviti) svi čitatelji zainteresiraju za temu. Kada prvi put dolazite sa nekime u kontakt, i servirate mu bilo kakvu brojku - osuđeni ste na propast. Ako je previsoka nećete ga uopće dobiti da se zainteresira za to što nudite. Ako je preniska biti će sumnjivo i nećete dobiti ozbiljan tretman čak i ako se zainteresira. Poanta - izbjegavajte brojke.

Više o ljudskoj psihi, kako traži i probavlja informacije u nekom od budućih postova u kategoriji - Male mudrosti.

Napredniji poznavatelji auto industrije vjerojatno su prepoznali audi-jev slogan u naslovu posta. Ali ovaj post neće biti o audi-ju, pa čak ni o automobilima. Ovaj post će biti o tome kako tehnologija napreduje, odnosno - kako su danas moguće stvari koje su prije par godina bile više nego sci-fi.

Za početak - jedan pozdrav sa macintosha, ili da budem precizniji - iz Safari-ja:

Bez brige, nisam poludio i potrošio astronomsku svotu love na Macintosha. Zahvaljujući napretku kroz tehniku ili bolje reći, nazadovanju nekih, danas možete vrtiti MacOS na svakom novijem PC-računalu. Dapače, ako se potrudite možete ga vriti u virtualnoj mašini, preciznije VMWare vritualnoj mašini.

Spomenuo sam nazadovanje nekih, jer je Apple prešao na FreeBSD da bi jednostavnije napravio prijelaz na x86 platformu. A dotični je poznat po tome da se može upogoniti na skoro svemu. Tako da ako imate Core2Duo/AMD64X2 procesor te noviju ati/nvidia grafiku, možete probati kako to izgleda. VMWare instalacija je još najjednostavnija, ali donosi i neka ograničenja. Ukoliko imate HDD viška, možete se poigrati sa pravom instalacijom, pa će end result biti najsličniji pravom mac-u.

Sam MacOS “Tiger” možete skinuti na torrentima, kao i alfa/beta verziju njegovog nasljednika “Leopard” (što zasad ne preporučam). Upute za instalaciju mogu se vrlo lagano naći putem googla, i ono najbitnije - samo je potrebno pozorno ih pratiti.

Kao zakleti Alfist, moram priznati da mi je Lancia kao auto marka neopisivo fascinantna. Dapače, kad gledam Lanciu Thesis, toliko mi je ružna da mi se čak i sviđa. Oduvijek sam sumnjao da ekipa što radi tamo nije baš načisto sa sobom oko dizajna. Kao neka kolonija svih koji su imali (pre)čudne ideje u talijanskoj autoindustriji pa su ih deportirali, pardon, grupirali na jedno mjesto.

Lancia Thesis - auto u kojem se voze samo talijanski diplomati, zato što moraju (c) Evo magazin

I tako ja nedužno čitam najbolji auto časopis u hrvata - Evo iz kolovoza kad naletim na njezino monstruozno visočanstvo: Lancia Thema 8.32. Članak me toliko temeljito potresao da nisam bio sposoban čitati dalje. Bio sam prisiljen odmah zajašiti na interplet da saznam što je više moguće o njoj.

Izvana ništa posebno. Ali zaista. Model iz 1986. godine, proizvodio se sve do 1991. Proizvedeno 3537 primjeraka. Fiat Croma, Saab 9000 i ona dijele istu platformu. Za to doba, tehnološki strašno napredan automobil - prozori na struju, klima, električno podesiva sjedala, električni šiber, rukom šivana koža (čak i kokpit!), daljinsko zaključavanje i, šlag na kraju, zadnji spojler koji se uvlači i sprema u poklopac prtljažnika. Čak ni felge nisu ništa posebno. Ali zato, pod haubom se skriva ono najposebnije.

Da, dobro ste vidjeli. Lancia je napravila limuzinu koja pod haubom ima Ferrari motor. Koliko god to “mind blowing” zvučalo, sve je to podnošljivo dok ne vidite kako auto izgleda izvana. NIKAKO. Ali baš nikako. Auto ima tri žute naljepnice 8.32 - jednu naprijed u masci hladnjaka, i po jednu kod stražnjeg kotača na pragu. I to je to. A Ferrari pod haubom. Nevjerojatno.

Stoga ovo ostaje automobil za onu čudnu sortu ljudi čije postojanje nikada nije znanstveno dokazano: diskretne ferrariste (c) Evo magazin

Na mobile.de ima ih preko nekoliko na prodaju, s tim da su ove u voznom stanju oko 10k eura pa naviše. Problem s tim što ima Ferrari motor pod haubom jest to što njegovo održavanje košta kao, pogodili ste, ferrari-ja.

Ako želite čuti kako to zvuči - naš omiljeni jubito naravno ima filmić. Tip ju prodaje pa ju detaljno pokazuje. On ju zove “beasty” - vjerojatno od milja. Ja sam se naježio od glave do pete i nazad. Brutalan zvuk.

Za kraj, par slika eksterijera, čisto da doživite šok koji sam ja doživio.

Vrijeme je već lagano pregazilo vnukblog u njegovom default setup-u, i to do te mjere da sam morao intervenirati.

Điđe i baje - definicija; sitnice, gluposti

Prvo, sada imate mogućnost ocjenjivanja članaka. Ja inače čitanost članaka mjerim po broju komentara, a to baš i nije neka metoda. Prije svega zato što ljudi i nemaju neku naviku komentiranja, a ni potrebu. Zato molim sve koji čitaju nek’ kliknu zvjezdicu po vlastitom izboru, tek toliko da meni srce bude na mjestu.

Drugo, komentari su sada AJAX powered (o jea), što bi značilo da se submitaju, editiraju i ostalo na živoj stranici, bez submitanja. Znam, strašno bitno.

Treće, meni i najkewl je overlay pregled slika koji je već dobrano udomaćen na web-u, pa eto ga i kod mene. Standardne next i prev metode kretanja po galeriji su tu, pa od sad pa nadalje uživajte. Slike iz posta Još slika, as promised su prerađene da koriste novi sustav, pa ga slobodno isprobajte.

Možda će još neka điđa ili baja biti postavljena, ako naletim na nešto dobro.

Vjerujete li u kozmičku pravdu? Ja priznajem da dugo nisam vjerovao, ali u zadnje vrijeme sam postao više nego vjernik. Za početak, da razjasnimo razliku između pravde vulgaris i kozmičke pravde. Pravda vulgaris je ona koju provodi zakon. Dakle, kad vam netko napravi nešto jako loše to je sankcionirano zakonom, pa će konstelacija policija, zakonodavac i kazneni sustav odraditi svoje i kazniti toga koji vam je nešto nažao napravio. I svi znamo da je pravda vulgaris spora i većinom reagira tek kad je kasno.

S druge strane, kozmička pravda reagira na sve što vi doživljavate kao nepravdu na vlastiti račun. Netko vam je nešto nažao napravio, ali je to još svjetlosnim godinama daleko od točke na kojoj reagira pravda vulgaris. Netko vas je povrijedio nečime ili vam jednostavno suptilno (ili po sitno maltretira) ide na živce svojim ponašanjem, djelima itd. Za razliku od pravde vulgaris, kozmička pravda reagira na apsolutno sve, ali sa malom cakom. Kao što smo svi (nadam se) svjesni, kozmos, odnosno svemir je jedno jako veliko mjesto. Toliko veliko da ga ne možemo ni pojmiti. Možda bi se čak usudio i reći da je beskonačno velik. Kada vam se nešto loše dogodi, kozmička pravda kreće da ispravi nepravdu. Problem jest, što dotična kreće iz tko zna kojeg šupka svemira i nikad se ne zna kad će (i da li će uopće stići). Možda upadne u crnu rupu putem. A možda stigne sa tolikim zakašnjenjem da uopće ne znate da je stigla i zbog čega je stigla. Ipak smo ljudi, a ljudi zaboravljaju. Zaborave, ali ne oproste.

A samo djelovanje kozmičke pravde nikad nije isto. Možda će se manifestirati kao nešto loše osobi koja vam je nešto nažao napravila, pa onda možete tiho u sebi uživati u tome. Možda će vam neku bivšu tući muž a vi ćete se guštati kako je kuja to zaslužila. Neki ljudi to zovu zloba, ali ja to zovem kozmička pravda. A možda ćete dobiti porciju kozmičke pravde kakvoj se ni u ludilu niste nadali. Kao što sam ju dobio.

Više o tome u drugom postu.