Vnukblog

Ovim postom započinjem novi smjer kojim će vnukblog ići od sad pa ubuduće; postovi kojima ću pokušati spriječiti druge da rade iste greške koje sam ja napravio i njihove posljedice iskusio na vlastitoj koži. Kategoriju postova nazvah “Male mudrosti”, jer mislim da je to najbolji opis – stvari koje svi znamo i svi smo ih svjesni ali kad ih treba primijeniti naravno, nigdje ih nema. Od ljudske psihe, obrazaca ponašanja do malih trikova kojima si možete olakšati život. I garantiram vam, da ćete za vrijeme čitanja klimati glavom u afirmativnom smislu, i na kraju se zamisliti – Pa da! Zašto to nisam prije tako gledao?

Silom prilika i odluka koje sam donio, stavio sam se u poziciju da moram stvarno svašta raditi. Jedna od tih stvari, o kojima apsolutno ništa ne znam, a prisiljen sam ju raditi jest marketing. Konkretan proizvod. Jedinstven na tržištu. Nekoć sam bio uvjeren da je to najbolja stvar na svijetu – biti prvi u nečemu. Sad više nisam tako siguran. Tijekom mog (relativno kratkog) radnog vijeka, nagledao sam se marketinških materijala za sve i svašta, što bi naš narod rekao, od igle do lokomotive. I mislio sam da nešto znam o tome. Naravno, kad sam krenuo pisati vlastiti materijal, shvatih da sam clueless poput rednecka na testiranju za članstvo u mensi.

I naravno, to me nije spriječilo da nešto i napišem. I napravim prvu (kapitalnu) grešku. Nadobudno sam na zadnju stranicu (treću) stavio izračun troška za 5 godina – vođen logikom da želim svima koji čitaju dati potpunu informaciju (velika greška). Učinak koji sam postigao je bio sljedeći – potencijalni kupac uzme materijal u ruku, preleti prvu stranicu (koja vrlo koncizno nabraja o čemu se tu radi, bez objašnjavanja), preskoči drugu stranicu (koja objašnjava o čemu se tu radi), dođe na treću stranicu koja objašnjava licenciranje i na dnu ima dotični izračun. Vidi da je zadnja cifra nekih 60k kn i tu je kraj. Potencijalni kupac je izgubljen.

Zašto?

Zato što je vidio brojku koja mu je prevelika i bez konteksta (jer mu se ne da čitati sve prije nje)

Zašto?

Zato što su svi ljudi lijeni čitati/razmišljati i skloni su donošenju zaključaka naprečac.

Zašto?

Zato što je u ljudskoj prirodi težnja da se za što manje truda dobije što više. U ovom slučaju – informacija. Pošto takvim ponašanjem ljudi nisu egzistencijalno ugroženi, to si mogu dopustiti i to se vjerojatno nikad neće promijeniti.

Konkretno, ja sam mogao ponuditi letove na mjesec, jednom mjesečno, za narednih pet godina, za ukupnu cifru od 60k kn. Rezultat bi bio isti. Zašto? Zato što ga prva stranica nije zaintrigirala, druga ga nije ni mogla jer ima previše teksta, a treća je deal breaker jer je na kraju velika cifra.

Ljudi su svežderi, to je opće poznata činjenica. Pod svežderi se misli na blijožder i mesožer. Ali unutar zadnjih dvadesetak godina, evolucija je napravila jedan (veliki) korak, i dodala još jednu stavku – informažder (eng. informavore). Jeste li primijetili koliko je više informacija oko nas, i nama na dohvat ruke? Sigurno jeste, ali to ne doživljavate kao nešto bitno. Vjerojatno zato što vam je google na dohvatu prstiju kad god vam nešto zatreba.

Kad nešto tražite putem google-a (ili nečeg drugog, nebitno) i baš vam ne polazi za rukom da pronađete to što tražite? I da stvar bude još gora, šef (ili netko treći) vam dahće za vratom jer je to nešto bitno. I da stvar bude još gora, recimo da vam cijeli sustav u produkciji stoji – jer vi ne možete nešto naći.

Probajte se uhvatiti u slijedećem takvom trenutku i pogledajte kako pregledavate stranice. Sažetak koji vam google da za svaku stranicu vam nije pretjerano informativan i morate kliknuti na svaki link. Prvih par ste vjerojatno detaljno proučili. A one stranice nakon njih? Otvorite, preletite pogledom, back, otvarate slijedeću. Zašto? Zato što vas nije zaintrigirala. Vidite li vezu? Kad stranica (ili materijal) vas ničime ne zaintrigira – nećete se previše dvoumiti od odustajanja. Koliko članaka na webu niste pročitali jer vam se činilo da je “previše teksta”. Ja znam da jesam. Ili ste odustali nakon prvog paragrafa. To se već smatra uspjehom dotičnog materijala, jer ste počeli čitati. I vjerojatno će veliki broj posjetitelja ovog članka pročitati prvi paragraf, scrollati do kraja, zaključiti da je previše teksta i odustati. Nekih dvadesetak posto će zapeti na “tri zašto dijelu”, pročitati ih, te se zainteresirati za članak.

Jedno istraživanje je pokazalo da se korisnik zadržava do dvije minute na stranici na kojoj traži neku informaciju. Ovo dvije minute shvatite kao statistički prosjek, a u stvarnosti je (vjerojatno) vrlo vrlo kraći.

Univerzalan recept za 100%-tni uspjeh nekog (reklamnog) teksta ne postoji. Jednostavno je nemoguće sve informacije složiti tako da se letimičnim pregledom (koji će većina napraviti) svi čitatelji zainteresiraju za temu. Kada prvi put dolazite sa nekime u kontakt, i servirate mu bilo kakvu brojku – osuđeni ste na propast. Ako je previsoka nećete ga uopće dobiti da se zainteresira za to što nudite. Ako je preniska biti će sumnjivo i nećete dobiti ozbiljan tretman čak i ako se zainteresira. Poanta – izbjegavajte brojke.

Više o ljudskoj psihi, kako traži i probavlja informacije u nekom od budućih postova u kategoriji – Male mudrosti.

Nastavite čitati na Vnukblogu:

Napredniji poznavatelji auto industrije vjerojatno su prepoznali audi-jev slogan u naslovu posta. Ali ovaj post neće biti o audi-ju, pa čak ni o automobilima. Ovaj post će biti o tome kako tehnologija napreduje, odnosno – kako su danas moguće stvari koje su prije par godina bile više nego sci-fi.

Za početak – jedan pozdrav sa macintosha, ili da budem precizniji – iz Safari-ja:

Bez brige, nisam poludio i potrošio astronomsku svotu love na Macintosha. Zahvaljujući napretku kroz tehniku ili bolje reći, nazadovanju nekih, danas možete vrtiti MacOS na svakom novijem PC-računalu. Dapače, ako se potrudite možete ga vriti u virtualnoj mašini, preciznije VMWare vritualnoj mašini.

Spomenuo sam nazadovanje nekih, jer je Apple prešao na FreeBSD da bi jednostavnije napravio prijelaz na x86 platformu. A dotični je poznat po tome da se može upogoniti na skoro svemu. Tako da ako imate Core2Duo/AMD64X2 procesor te noviju ati/nvidia grafiku, možete probati kako to izgleda. VMWare instalacija je još najjednostavnija, ali donosi i neka ograničenja. Ukoliko imate HDD viška, možete se poigrati sa pravom instalacijom, pa će end result biti najsličniji pravom mac-u.

Sam MacOS “Tiger” možete skinuti na torrentima, kao i alfa/beta verziju njegovog nasljednika “Leopard” (što zasad ne preporučam). Upute za instalaciju mogu se vrlo lagano naći putem googla, i ono najbitnije – samo je potrebno pozorno ih pratiti.

Nastavite čitati na Vnukblogu:

Kao zakleti Alfist, moram priznati da mi je Lancia kao auto marka neopisivo fascinantna. Dapače, kad gledam Lanciu Thesis, toliko mi je ružna da mi se čak i sviđa. Oduvijek sam sumnjao da ekipa što radi tamo nije baš načisto sa sobom oko dizajna. Kao neka kolonija svih koji su imali (pre)čudne ideje u talijanskoj autoindustriji pa su ih deportirali, pardon, grupirali na jedno mjesto.

Lancia Thesis – auto u kojem se voze samo talijanski diplomati, zato što moraju (c) Evo magazin

I tako ja nedužno čitam najbolji auto časopis u hrvata – Evo iz kolovoza kad naletim na njezino monstruozno visočanstvo: Lancia Thema 8.32. članak me toliko temeljito potresao da nisam bio sposoban čitati dalje. Bio sam prisiljen odmah zajašiti na interplet da saznam što je više moguće o njoj.

Izvana ništa posebno. Ali zaista. Model iz 1986. godine, proizvodio se sve do 1991. Proizvedeno 3537 primjeraka. Fiat Croma, Saab 9000 i ona dijele istu platformu. Za to doba, tehnološki strašno napredan automobil – prozori na struju, klima, električno podesiva sjedala, električni šiber, rukom šivana koža (čak i kokpit!), daljinsko zaključavanje i, šlag na kraju, zadnji spojler koji se uvlači i sprema u poklopac prtljažnika. čak ni felge nisu ništa posebno. Ali zato, pod haubom se skriva ono najposebnije.

Da, dobro ste vidjeli. Lancia je napravila limuzinu koja pod haubom ima Ferrari motor. Koliko god to “mind blowing” zvučalo, sve je to podnošljivo dok ne vidite kako auto izgleda izvana. NIKAKO. Ali baš nikako. Auto ima tri žute naljepnice 8.32 – jednu naprijed u masci hladnjaka, i po jednu kod stražnjeg kotača na pragu. I to je to. A Ferrari pod haubom. Nevjerojatno.

Stoga ovo ostaje automobil za onu čudnu sortu ljudi čije postojanje nikada nije znanstveno dokazano: diskretne ferrariste (c) Evo magazin

Na mobile.de ima ih preko nekoliko na prodaju, s tim da su ove u voznom stanju oko 10k eura pa naviše. Problem s tim što ima Ferrari motor pod haubom jest to što njegovo održavanje košta kao, pogodili ste, ferrari-ja.

Ako želite čuti kako to zvuči – naš omiljeni jubito naravno ima filmić. Tip ju prodaje pa ju detaljno pokazuje. On ju zove “beasty” – vjerojatno od milja. Ja sam se naježio od glave do pete i nazad. Brutalan zvuk.

Za kraj, par slika eksterijera, čisto da doživite šok koji sam ja doživio.

Nastavite čitati na Vnukblogu:

Vrijeme je već lagano pregazilo vnukblog u njegovom default setup-u, i to do te mjere da sam morao intervenirati.

Ðiđe i baje – definicija; sitnice, gluposti

Prvo, sada imate mogućnost ocjenjivanja članaka. Ja inače čitanost članaka mjerim po broju komentara, a to baš i nije neka metoda. Prije svega zato što ljudi i nemaju neku naviku komentiranja, a ni potrebu. Zato molim sve koji čitaju nek’ kliknu zvjezdicu po vlastitom izboru, tek toliko da meni srce bude na mjestu.

Drugo, komentari su sada AJAX powered (o jea), što bi značilo da se submitaju, editiraju i ostalo na živoj stranici, bez submitanja. Znam, strašno bitno.

Treće, meni i najkewl je overlay pregled slika koji je već dobrano udomaćen na web-u, pa eto ga i kod mene. Standardne next i prev metode kretanja po galeriji su tu, pa od sad pa nadalje uživajte. Slike iz posta Još slika, as promised su prerađene da koriste novi sustav, pa ga slobodno isprobajte.

Možda će još neka điđa ili baja biti postavljena, ako naletim na nešto dobro.

Vjerujete li u kozmičku pravdu? Ja priznajem da dugo nisam vjerovao, ali u zadnje vrijeme sam postao više nego vjernik. Za početak, da razjasnimo razliku između pravde vulgaris i kozmičke pravde. Pravda vulgaris je ona koju provodi zakon. Dakle, kad vam netko napravi nešto jako loše to je sankcionirano zakonom, pa će konstelacija policija, zakonodavac i kazneni sustav odraditi svoje i kazniti toga koji vam je nešto nažao napravio. I svi znamo da je pravda vulgaris spora i većinom reagira tek kad je kasno.

S druge strane, kozmička pravda reagira na sve što vi doživljavate kao nepravdu na vlastiti račun. Netko vam je nešto nažao napravio, ali je to još svjetlosnim godinama daleko od točke na kojoj reagira pravda vulgaris. Netko vas je povrijedio nečime ili vam jednostavno suptilno (ili po sitno maltretira) ide na živce svojim ponašanjem, djelima itd. Za razliku od pravde vulgaris, kozmička pravda reagira na apsolutno sve, ali sa malom cakom. Kao što smo svi (nadam se) svjesni, kozmos, odnosno svemir je jedno jako veliko mjesto. Toliko veliko da ga ne možemo ni pojmiti. Možda bi se čak usudio i reći da je beskonačno velik. Kada vam se nešto loše dogodi, kozmička pravda kreće da ispravi nepravdu. Problem jest, što dotična kreće iz tko zna kojeg šupka svemira i nikad se ne zna kad će (i da li će uopće stići). Možda upadne u crnu rupu putem. A možda stigne sa tolikim zakašnjenjem da uopće ne znate da je stigla i zbog čega je stigla. Ipak smo ljudi, a ljudi zaboravljaju. Zaborave, ali ne oproste.

A samo djelovanje kozmičke pravde nikad nije isto. Možda će se manifestirati kao nešto loše osobi koja vam je nešto nažao napravila, pa onda možete tiho u sebi uživati u tome. Možda će vam neku bivšu tući muž a vi ćete se guštati kako je kuja to zaslužila. Neki ljudi to zovu zloba, ali ja to zovem kozmička pravda. A možda ćete dobiti porciju kozmičke pravde kakvoj se ni u ludilu niste nadali. Kao što sam ju dobio.

Više o tome u drugom postu.

Nastavite čitati na Vnukblogu:

Prije svega, vrijeme je za redizajn. Stari me služio jako dugo, skoro od samog prelaska na WordPress platformu, i već mi je postao dosadan. Pišite u komentare kako vam se sviđa novi dizajn. čitam okolo parole po blogovima, tipa idemo dalje za iste pare, pa gledam ovaj svoj blog i nikako da uklopim tako neku parolu. A više se ne vidim niti u nekoć bahat i arogantan. To nekoć je bilo davno. Zaista davno.

A drugo vrijeme je ono atmosfersko, konkretnije, ono danas ujutro. Shvaćam da promet ode u krasan kurac kad pada kiša, i mogu pronaći stotinu opravdanja zašto je tome tako, ali da ljudi voze kao razroke ošamućene muhe sa mrenama na oba oka – to ne mogu nikako shvatiti. Jutrošnja vožnja na posao i dalje je izgledala kao promotivni video za auto škole – stvari koje ne treba raditi. Prvo, tip u BMW-u krene oduzeti prednost i skrenuti meni pred nosom, da bi se u zadnji trenutak predomislio i stao nasred moje trake. Onda ženska koja spava za volanom i nije sposobna skrenuti iz glavne u sporednu ulicu iako je nadolazeći auto iz suprotnog smjera udaljen cca 300m. I tako dva puta. A zatim, tip napravi dodatnu traku za skretanje i sa zelenim svjetlom presječe tri trake, iz svoje izmišljene. Ukratko katastrofa – žvačem svoje jutarnje pecivo i ne mogu se načuditi kakvu predstavu imam za doručak. A predstavi nikako da dođe kraj.

Vožnja brodom do ulaza u NP Krka

Kadrovi iz NP

Nakon povratka iz NP, supruga i ja sjedimo u Skradinu na kavici poslije napornog obilaska i gledamo jahte. Ukratko – chillamo. Za stolom do nas, sjedi lokalac. Skoro pa dalmatinski prototip – visok, crn, duga zalizana kosica, lakoste košulja, puši se crveni marlboro. Ukratko, upicanjen. I pije se mali makijato, naravno. Ne prođe dugo, dolazi mu pajdo i sjeda s njim. Nešto trkeljaju, ništa koherentno. Uto, prođe skuter po cestici ispred nas i pajdo započinje temu…

“Vidio sam, banka XYZ nudi kredit za skutere za dvista kuna misečno na tri godine sa kacigom, osiguranjem, sve. Za iznajmljivati dok je ljeto savršeno!”
a na to će drugi
“Dvista kuna??? Ajme gospe ti puno je to. Mene srce boli kad moram pedeset kuna za mobilni dat.”

Što ti je poduzetnički duh. Bitno je napomenuti da je ovo “dvista kuna” rekao sa dozom gađenja kao da mu je rekao da može poluraspadnute organe mrtve majke ipak prodati za “dvista kuna”.