Vnukblog

Ono što je dobro kod naših nacionalnih parkova jest to što ih stvarno ne fali. I stvarno su lijepi. A ipak, većina nas nije posjetila većinu, a kamoli sve. To je vjerojatno zato što su naši, pa ih ne cijenimo pretjerano. I nećemo baš ciljano otići tamo, već ono eventualno ako budemo u blizini. Zato imamo turiste da ih cijene i obilaze. Sve to vrijedi za NP Krku (službeni site, karta NP) koja stvarno ima prelijepu prirodu koju se isplati vidjeti. Ulaznica košta 80kn što nije malo, ali uključuje i povratnu vožnju brodom do samog ulaza u NP. Alternativno, možete doći do ulaza i autom/pješice i onda platiti 80kn.

Vožnja brodom traje kojih dvadesetak minuta nakon čega se iskrcavate na početak kružne staze kojom obilazite Skradinski Buk - najveći slap (odnosno kompleks slapova) u NP Krka. Šetnja stazom da ne stajete i ne gledate ništa (što je jednostavno nemoguće) traje oko dva sata. Preporučam nešto pojesti prije polaska u food parku kroz koji morate proći jer ćete ionako biti gladni kad završite sa obilaskom. Naravno, cijene su paprene ali ne pretjerano. Drugim riječima - za lokaciju (cca 100 metara od Skradinskog Buka, usred ničega) su cijene pristojne. Hamburger među lošijima koje sam jeo (ali na dnu tog popisa) košta 18kn ako me sjećanje dobro služi.

I onda tako sa hamburgerom u ruci tek što ste se maknuli sa štanda ste ugledali nešto što vas je omelo u žvakanju gumiranog hamburgera bar na trenutak.

Šta jest jest, lijepo je. Slobodno se možete kupati ako vam je to neki gušt. I tu sjedi baja koji se vidi na sljedećoj slici, koji valjda ima najkewl ljetni posao koji sam ja ikad vidio.

Dajte mašti na volju i zaključite sami čemu mu vesla služe. Nakon tog prelijepog ulaza, krećete se stazom koja vas vodi gore iznad slapa i nazad sa druge strane dođete odakle ste krenuli. A putem ima preko nekoliko info panoa o svemu i svačemu a meni je bio najzanimljiviji ovaj - kako smo SKORO pretekli Amerikance po pitanju prve hidroelektrane. Kapitalistička gamad, nema šta drugo. Osovina koju vidite na slici sad izgleda ovako. I dalje je ogromna. Za sve koji se pitaju o proporcijama, lijevo dijete ima cca 7 godina.

Bit će još slika, sad sam malo lijen, pa ću to neki drugi dan.

Danas

Dvaestipeti

Ovo ljeto je bilo prvo da sam išao u iznajmljeni apartman. Zasada ne mogu reći da će biti i zadnji, ali sad znam na koje stvari moram držati očirom otvorene. Osim što smo bili dosta daleko od mora (preko magistrale i na brdu), oderali su nas tako što je od subote do subote (za njih barem) osam dana. Tako da je i inicijalna cijena od 30€ po danu porasla na 35€, a za te pare smo mogli biti puno bliže moru. A ono što još više boli - što te to dalmatinsko govno odere isto kao i nekog poljaka, čeha ili whatever. Ne volim generaliziranja bilo kakve vrste, ali ovo me toliko raspizdilo da o dalmatincima trenutno mislim samo najgore. I onda mi još sa smiješkom u facu kaže preporučite nas. Aha. Budem.

A kad dodam da u Biogradu troje ljudi nije znalo kako im se riva zove (jer sam ju, zamislite, tražio po nazivu), onda još mogu kolekciji najgoreg dodati i tupavi.

Dakle kada idete u iznajmljeni apartman, odlučno inzistirati na plaćanju unaprijed, pošto ćete tako izbjeći zbrajanja poslije, a vi sami najbolje znate koliko ćete ostati.

A apropo čeha na jadranu - nakon ovog članka ne mogu se baš toliko ljutiti na njih, ali opet, kad se sjetim kretena na autocesti koji je napravio još jednu traku između normalne i brze, te tako prošao pokraj mene na par centimetara (da se nisam u zadnji čas maknuo sigurno bi me zakvačio) sa brzinom daleko iznad ograničenja … pa ti žali čeha koji pogine na autoputu. Apropo članka, ako su toliko mutavi onda neka ginu - nema tu mjesta nekom žaljenju. To se zove evolucija, i vrlo je prirodna - manje sposobni pojedinci neće opstati. Točka. Jedino što je tragično ako povuče nekog drugog sa sobom. Ono za čime ja žalim je Tušilović, gdje su česi ipak bili neosporivi pobjednici saobraćajki sa smrtnim ishodom.