Došlo je i finale užasa zvanog Eurosong, sa detaljnim komentarima svih pjesama. Pa tko voli nek izvoli.
Moram priznati da mi je drago što je Srbija pobijedila - imala je najkvalitetniju pjesmu od svih. I lijepo je vidjeti da kvaliteta može pobijediti kič - u ovom slučaju Ukrajinu. A da ne spominjem kako jedva čekam da vidim kako će braća srbi organizirati Eurosong nagodinu.
Bosna i hercegovina - ništa posebno – ni glasa ni sluha. Tekst pjesme ne uspijeva zadržati pozornost.
Španjolska – super ultra turbo mega gay ansambl. Stanovita populacija upravo svršava. Sve frizure koje je David Becham nosio zadnjih pet godina na pozornici u isto vrijeme. Nevjerojatno. Sreća što traje samo tri minute.
Bjelorusija – teški ripof theme songa iz James Bond filmova, a pjeva David Copperfield look-a-like sa kilom šminke na licu i izblajhanim zubima. Kombinacija za vola ubiti. Još jedna zbog koje smo zahvalni što traje samo tri minute.
Irska – folk skupina zapela u hipijevskim godinama. Koreografije manje nego u našem nastupu. Tri paraplegična pavijana bi to isto mogla izvesti, ali bi se morali napiti prvo da bude sve u autentičnom Irskom tonu. Pjesma se i ne čuje od nazalnog engleskog pjevačice koja ima ozbiljne aspiracije prema Dolly Parton univerzumu. Supruga negoduje na moj komentar i moram ubaciti da su simpa.
Finska – ja hoću biti Lordi i ponoviti njihov uspjeh. Teško je reći ali izgleda kao da teški pubertet još uvijek traje i darkerske godine nikako da prođu. Pada mi nekoliko mojih (bivših) sugrađana na pamet. Izraz lica koji govori „mrzim sve i mrzim što sam ovdje i rezat ću se žiletom čim dođem doma da se opustim“. Pjesma slabo, melodija nema veze sa tekstom. Mjesec dana UN dijete prije nastupa ne bi joj škodilo.
Duško je vrlo iritantan i vrckav – taman toliko da mu poželiš pad aviona na povratku.
Makedonija – kostur na pozornici kojemu još nisu još rekli da se balkan više ne zove balkan nego jugoistočna europa. Da, nekidan na vijestima bilo. I Albanija je jugoistočna europa za neupućene. Pjesma je kopija naše – tepe tepe na makedonskom i onda dio na engleskom za sve koji ne razumiju. Zvuk pjesme jako vuče na Bijelo Dugme.
Slovenija – ovo sam već komentirao i ne planiram opet trošiti tastaturu na ovaj užas.
Mađarska – nakon slovenske nakaze ovo je stvarno praznik za uši. Vrlo ugodan ženski vokal sa prizvukom Alanah Myles (ona što pjeva Black Velvet). Nevjerojatno mi je da je mađarka uspjela svoj engleski dotjerati do te mjere da nema nikakvog naglaska, pa ni prizvuka materinjeg jezika koji je vazda zajeban. Odlično, naš favorit.
Litva – ugodan ženski vokal sa vrlo ugodnim instrumentalom u pozadini. Ne uspijevam baš razlučiti nešto ekstra pozitivno iz pjesme.
Grčka – ajme lošeg Ricky Martin klona. Razblažiti tu mutavu facicu i smanjit tempo pjesme za 50%. Tekst pjesme zvuči kao nešto što je Ricky Martin našvrljao na salveti i ostavio na stolu. A na kraju pjesme malo tradicionalnih grčkih plesova jer pjesma stvarno ne bi bila kompletna bez toga. Očaj i očaj.
Gruzija – još jedna u kojoj pjevačica ne čuje muziku. Odlično školovan glas ali taj čušpajz muzike je stvarno trebalo umiksati. U mješalici za beton vjerojatno – ambijentala, gruzijska narodna, teški ripof Madonne, violine. Nevjerojatno kako tako dobar glas može završiti u tako očajnoj pjesmi. Ona bi se trebala odlučiti da li želi biti operna pjevačica ili klon Madonne.
Švedska – šta god pjevali pjeva se u sjeni abbe. Gay publika svršava. Teško mi je opisati to stvorenje jer nije deklarirano kao transvestit, već samo kao da se ne može odlučiti što je. Lice je totalno žensko i sve dok kamera ne pokaže torzo ne vidi se da je muško. A i tad je upitno jer nema ni dlake na prsima. Pjesma nula bodova.
Francuska – gay senzacija sponzoriana by T-Mobile. Naš T-Mobile. Sve vrvi od roze. Samo još fali onaj zloglasni ti-ni-ni-nini u pozadini. Jezik na kojem pjevaju je nepoznanica, jer miješaju engleski i francuski u vrlo čudnim omjerima. Iskreno to me čudi, jer francuzi ko francuzi ne podnose engleski u bilo kojoj količini, tako da mi je ovo vrlo bizarno.
Latvija – četiri muška vokala vrlo čudno usklađena. Kao da ne uspjevaju pogoditi istu melodiju. Pjesma ništa.
Rusija – tri zločeste školarke u teškom pubertetu koji traje i u dvadesetima. Koreografije manje nego u našem nastupu. Čuješ da pjevaju na engleskom ali osim koje riječi tu i tamo ništa ne razumijem od teksta. Vjerojatno himna sponzoruša u majci Rusiji.
Njemačka – Frank Sinatra Gasterbajter edition.
Srbija – svaka čast. Već iskomentirano. Skinuo i mp3 čak. I stvar je odlična i ona ima odličan glas za takvu pjesmu. Definitivni favorit.
Ukrajina – nema baš riječi da se ovo opiše. Svemirska odijela, Kraftwerk iz mladih dana, Crazy Frog, ukrajinski narodnjak sa elektronikom, ma prestrašno. Ja bih ovo šmrkom i suzavcem otjerao sa pozornice.
Velika Britanija - teška sprdačina ali se fino nastavlja na ove ukrajince maloprije. Uskrsnuli su Aqua-u (sjetimo se sad svi Barbie Girl) , A-Teens (koji nikad nisu baš zaživjeli bogu hvala) i nešto malo Scooter-a iz ranih dana. A pevaljke samo potvrđuju činjenicu da su britanke generalno ružne.
Rumunjska – ne znam. Čudna pjesma i nastup i sve. Shema ala Kraljevi Ulice.
Bugarska – dobro je počelo, nekakav solo na bubnjevima, ali sve je palo u vodu kad je krenuo eurodance koji nkako da umre. Teški čušpajz narodne, bubnjeva i eurodance-a. Scenski nastup dosta zanimljiv.
Turska – najgori šund koji se plasirao u finale. Svakako poslušati mp3 da se uvjerite. Pjesma izaziva facijalni grč. Očaj, očaj i još očaja.
Armenija – jedan od Backstreet boysa u azilu. Ništa vrijedno spomena.
Moldavija – Vanessa Mae look-a-like. Također pobornik koncepta „težak pubertet“. Još jedna koja pjeva na engleskom ali ju ništa ne uspijevam razumjeti. Nekakav hibrid između pop-a i rock-a, ali je teško razlučiti.
I to je to što se tiče pjesama, kreće glasovanje, a meni se nekako čini da fali telefonski broj na koji bi se glasalo da Duško šuti. Nešto tipa – dajmo da šuti.
