Archive for April, 2007

Apr 22 2007

Marihuana na Bundeku

Published by vnuk under Trabunjanja

bundekwide.jpg
Mariuhuana na Bundeku, (c) jutarnji.hr

Ako je bilo tko sa gornje slike zaključio da se radi o stabljici marihuane, svaka čast, može se svrstati u redove vrsnih poznavatelja dotične kulture, rame uz rame sa vrhunskim policajcima odjela za narkotike. Ipak, ni oni nisu do koljena novinaru Jutarnjeg Lista koji ima bolje oko od svih njih zajedno. Neću spominjati dotičnog, čije ime možete pronaći ako kliknete na orginalni članak.

A članak ko članak, da sam ga pročitao u 24 sata, ne bih imao ništa za prigovoriti. Ali držim da je jutarnji ipak malčice ozbiljnija tiskovina, tako da me ovakvi uratci više nego iznenade. I opet se postavlja pitanje - tko je odgovorniji - novinar koji je očito završio faktultet (ako uopće) u birtiji, ili urednik koji će objaviti apsolutno svako smeće da popuni prostor. Sjetimo se samo “dvije prijateljice” u Večernjem Listu koje su otkrile da imaju isti pin na maestro kartici.

Osim što u članku možemo saznati da je Bundek gradonačelnikov omiljeni park, isto tako možemo saznati da uprava parka ne zna da za su za sadnju marihuane potrebne sadnice, dok se za potrebe sijanja koristi sjeme. Nadasve interesantno. Isto tako, cijeli Bundek čuvaju ČAK trojica zaštitara koji bi zasigurno spriječili svaki pokušaj sadnje(!!!!) marihuane. A cijelu situaciju još dodatno zaglupljuje opet uprava parka u kojoj “su uvjereni kako pušenje marihuane nije moguće tijekom dana zbog mnoštva prolaznika i djece koja se zabavljaju u parku“. Da, svi bi primijetili da tri gorile od 150+ kg dođu sa aparaturom za konzumaciju marihuane u pol bijela dana. Jamačno.

Svakako pročitati i komentare na originalni članak, jer ja nisam jedini kojem je cijeli članak više nego komičan.

One response so far

Apr 15 2007

Kraj ili početak?

Published by vnuk under Trabunjanja

Ili oboje? Danas mi je teško to reći. Dao sam otkaz u firmi i trenutno sam na godišnjem do 1.5. kad mi službeno završava radni odnos. Vrijeme je došlo za pokrenuti stvari (ili bolje reći sebe) sa mrtve točke i vidjeti kuda mogu sam stvari dotjerati.

Da li me strah? I je i nije. Teško je opisati taj osjećaj - uzimanja sudbine u vlastite ruke. Zadnji put kad sam to radio - odlazak iz Broda u Zagreb (odlazak iz roditeljskog doma) i nije tako loše završio. Ali opet, tad su mladost i ludost(tm) bili na djelu, a sad je jednog od tog dvoje ponestalo. Ne želim niti nagađati kojeg.

Isto tako, vjerujem da je ovo zadnji trzaj onog “bahat i arogantan”. A ako ovo ne uspije, imam neki osjećaj da će nestati i jednog i drugog.

4 responses so far