Vnukblog

Dugo mi je trebalo da sjednem i napišem ovaj blog, tj report o vjenčanju. Razlog nije medeni mjesec (niti bračne dužnosti na koje su vjerovatno neki pomislili), već kronični umor koji se nekako prikrao zajedno sa vjenčanjem. Zanimljivo je to, kako cijeli taj folklor izmori, pa čak i u ovoj light varijanti koji smo mi imali. Light ovdje podrazumijeva vjenčanje kod matičara, dakle bez crkve, manju proslavu za najbliže u restoranu nakon vjenčanja, te roštiljadu za cijelu ekipu za vikend.

Ceremonija kod matičara ništa posebno, naslikavanje sa svima i dac it. Restoran i isto tako, dobra klopa, torta, zajebancija i u nešto iza ponoći smo bili u krpama. A sljedeće jutro smo se probudili strgani kao da smo ne znam šta radili. I te strganosti se nikako riješiti. Tek negdje oko srijede/četvrtka su stvari počele ići prema normali. Pouka? Da odmah nakon vjenčanja treba zbrisati negdje na bilo koliko dana, pogasiti mobitele i ne javljati se nikome. Mi smo napravili tu grešku, vi nemojte. Trust me on this one.

I par slika sretnog para za sve one koji ih još nisu vidjeli.

Sretni par prije vjenčanja:

Sretni par kod matičara:

Stavljanje prstenja:

Izlazak iz vijećnice:

Poziranje negdje:

I neizostavno rezanje torte:

Jesam li napomenuo da smo sretan par?

Pozdrav svima od sretnog para

Trackback URI | Comments RSS