Vnukblog

Jutros pročitah kako je Jimbo na svome blogčetu odradio vrlo lepo rezime svoje blog godine, i nekako me uhvatio strah moje. Prije svega zato što sam ovu godinu zapostavio blog i to poprilično, što su svi stalni (rijetki) posjetitelji vnukbloga i primijetili.

Godina je bila vrlo dobra, i poslovno i privatno. Izuzmemo li jednu operaciju mogu reći da se nikakva pizdarija nije dogodila, što je naravno dobro. Također ne treba zaboraviti ni uplovljavanje u bračnu luku u kojoj je zasada vrlo tiho i mirno, baš kako treba biti. Prihodi su porasli iznad očekivanja i postavili nove standarde za 2007. koje treba nadmašiti. Količina novih znanja usvojenih u ovoj godini je također bila iznad očekivane razine. I na svu sreću usvajanje novih znanja i rast prihoda su bili vezani kao i proporcionalni jedno drugome, i bilo bi odlično kada bi se taj trend nastavio i u novoj godini.

Za razliku od prihoda i svega ostalog što je bilo pozitivno i kretalo se uzlaznim trendom, brojevi vnukbloga za ovu godinu su opali i vrlo poražavajući kad ih se usporedi sa godinom prije, ali ipak ne odustajem. Previše mi je prirastao srcu da bih bacio ručnik u kut i rekao da je gotovo, kao što su mnogi napravili. Što pod izlikom nedostatkom vremena, što nedostatkom inspiracije. A blog je tu da trpi, i jedno i drugo, i da čeka bolja vremena. Kao pravi prijatelj - tu je kad ga trebaš a kad nemaš vremena za njega - razumije.

Kao što rekoh, brojevi su poražavajući. Tek 61 post u ovoj godini, a bojim se da većina tih postova i nije neko zanimljivo štivo. Na taj broj postova došla su 194 komentara, od čega je vaših bilo 144, a mojih tek 50.

Sebi želim bolju blog godinu, a vama sve što si sami želite. Do čitanja u novoj godini…

Eto mene opet, i to o čemu drugom nego o bordanju. Danas smo W i ja posjetili Krvavec - skijalište koje Hrvati poprilično svojataju, te zbog toga treba pomno paziti prilikom odabira psovki na stazi.

Na svu sreću, danas to nije bilo potrebno. Vrijeme je bilo savršeno, ljudi taman toliko da se ne može opisati kao gužva - i najbolje od svega, zadnja vožnja nije bila ukleta.

Da pojasnim - dosadašnje iskustvo je pokazalo da kad se vožnja (iliti đir) proglasi zadnjom, onda se tu događaju razne pizdarije. Tipa padovi, gadni padovi, i još gadniji padovi, zatim bliski susreti treće vrste sa skijašima itd. A faktor ukletosti zadnje vožnje raste na N-tu potenciju ako se nakon već proglašene zadnje vožnje ide u još jednu. Koja je naravno opet proglašena zadnjom. Dijelom tu ukletost stvara i tjelesni umor koji je već na vrhuncu, ali isto tako i stanje staze, koja je također već izmučena i zahtijeva snažnu ruku našeg prijatelja ratraka da ju dovede u red.

Ovaj put to nije bio slučaj, i ono bitno - zadnje dvije vožnje su bile daleko najbolje od svih odvoženih. Led koji je izbio na površinu zbog oguljenog (umjetnog) snijega je omekšao taman toliko da kvalitetno naoštreni rubovi borda ga mogu savladati sa lakoćom. Borba sa hupserima koji se sve više pojavljuju kako dan odmiče je bila više nego naporna, ali i to smo nekako savladali.

I otud naslov - tako njihov službeni web opisuje stanje na skijalištu. Pa što ne bi i ja.

Mislim da mi se ovaj naslov posta ponavlja već po tko zna koji put, ali to je nuspojava kad na blogu pišeš većinom o stvarima koje željno iščekuješ.

Ovaj put se radi o prvom ovogodišnjem bordanju, odnosno susretu sa snijegom. Za tu prigodu smo iskoristili jednodnevni aranžman agencije Izazov u Obertauern na njihov “Omirišite snijeg” dan - ili ti ono nama balkancima bitnije - 50% niža cijena dnevnog ski pass-a. Nezgodno u cijeloj situaciji jest udaljenost dotičnog, konkretno oko 5,5 sati vožnje autobusom. U povratku je majstor nagazio malo pa smo stigli za nešto ispod 5 sati vožnje.

Doživljaj tamo se može opisati samo jednom riječju - božanstveno. Vrijeme savršeno, nigdje oblačka, temperatura nešto iznad nule a na suncu i još više - a snijeg savršeno drži. Jednostavno nije moglo biti bolje. Gužva poprilična, svih nacionalnosti - česi, poljaci, nijemci, slovenci, čak i talijani - ali ipak austrijanci znaju kako se taj biznis radi, pa smo svega na dvije žice imali nešto što bi se eventualno moglo okarakterizirati kao gužva.

Cijene su poprilične, a za naš standard pogotovo - kava od 2-3€ pa nadalje, u restoranima ništa ne možeš pojesti bez 10€, trgovine niti jedne nema (ili je mi nismo našli, a bome smo tražili) a dnevni ski pass je 38€. Pa ti uživaj onda.

Evo par slika sa dotične pustolovine:

Kad me sramota što sam iz Broda rodom. A u ponedjeljak je bio upravo takav dan. Sretan i zadovoljan parkirao sam auto u garaži na Langovom trgu, popularno zvani Langić, te izašao van. Bijah prisiljen vratiti se nazad do auta i putem sam imao što vidjeti.

Na izlasku autom iz garaže bila je još jedna tabla pošarana sa livada i vampir, što su recimo kvartovi u Brodu. Pitam se kakvi su to delikventi bili da nisu mogli izaći iz te garaže i otići lunjati po centru, već šarati markerom po tablama. Kamera po garaži ne fali, a mislim da bi bio baš nice touch da roditeljima stigne bar prekršajna prijava za djecu van kontrole. Ali u ovoj državi, dream on …