Vnukblog

Iliti još jedna serija koju su naši nakaradno preveli. Doduše, pošto po novijim serijama prednjači RTL Televizija, koja je inače poznata po takvim ispadima, to me i ne čudi (Rescue Me - Vatreni dečki).

Nu, poanta ovog posta je upozorenje - ljudi, nemojte gledati. Serija je najobičnija navlakuša a nikad se ništa konkretno ne dogodi. Serija u kojoj je poanta svake epizode stvoriti dovoljno napetosti da ljudi pogledaju i sljedeću definitivno postane naporna nakon nekog vremena. U prvoj sezoni to se toliko i ne primjeti, jer se stvari ipak odvijaju nekim tempom i naposlijetku, da, ipak pobjegnu u zadnjoj epizodi kao season finale.

U drugoj sezoni, pošto su pobjegli, naravno da ih love. I tri minute prije kraja im je glavni lovac na bjegunce naravno na repu i pet sekundi prije kraja oni mu misteriozno zbrišu. Svaka epizoda tako završava. I sljedeća počinje tako da vidimo kako su mu oni zapravo utekli. Ma fakof.

Nakon dugo vremena, bio sam u posjeti kazalištu, ili preciznije satiričkom kazalištu Kerempuh. Ono što mene pati pri odlasku u kazalište jest određeni switch koji treba napraviti. Dakle prebaciti si u glavi da ne gledaš domaću tv seriju, da ne gledaš domaći film u kinu, već da gledaš performance glumaca uživo. Kada se to prebacivanje obavi, onda je sve super.

Gledali smo “Ništa nas ne smije iznenaditi” (link) by Ante Tomić. Priča o jednoj karauli na granici sa Albanijom gdje se naravno ništa nikad ne događa - ali ne i unutar karaule. Peripetije i zavrzlame uslijede a sve skupa je vrlo gledljivo i vrlo lagana zabava. Radnja actually ima i neke stvari share-ane sa višestruko nagrađivanim filmom Karaula (link), a pošto je jedan od scenarista dotični nam Ante, to i ne čudi previše.

Predstavu svakako pogledati, a pogotovo ako već dugo (ili nikad) niste bili u kazalištu. Vrijedi.

A kad smo već u tom ex-yu tonu, imam ekskluzivnu fotografiju sa snimanja filma o lovu na Karađića - Spring break in Bosnia (link). Pošto je dotični sniman i u okolici Zagreba, evo što su majstori ostavili za sobom.

Moram priznati da sam se navukao - na ulaganje. Preciznije, u investicijske fondove. Za neupućene, radi se o srednje do dugoročnom ulaganju sa finim prinosom. Ako sve prođe kako treba - naravno da rizik postoji. Za one koji žele bit apsolutni ziheraši nek ulažu u stambenu štednju. Ali opet, ako imate već neku količinu keša, stambena se ne isplati - jer je zamišljena tako da se u njoj pare akumuliraju kroz vrijeme.

Dakle, ako imate određenu količinu keša i želite ju oploditi kroz 3-5 godina, toplo preporučam www.hrportfolio.com. Najopsežniji i najkvalitetniji prikaz svih investicijskih fondova u hr.

Princip funkcioniranja je sljedeći - odaberete investicijski fond, uplatite pare, dobijete potvrdu, za X godina koje si sami odredite podignete pare. I to je to.

Prilikom odabira potrebno je samo malo elementarne matematike i zdravog razuma. Ono što je najbolji pokazatelj koliko vam neki fond može donijeti para jest PGP - Prosječni Godišnji Prinos. Dakle ako uložite 1000kn u fond koji ima PGP 20%, nakon godinu dana vaš udio će vrijediti 1200kn, nakon dvije 1400kn, itd. Naravno da fond može i podbaciti i prebaciti taj PGP. Sve je moguće.

Fondovi se dijele prema tipovima pa tako imamo Stock, Balanced, Cash i Bonds. Stock su fondovi koji ulažu (većinom) u dionice, što bi značilo da imaju najveće oscilacije prinosa i najveće šanse za velike oscilacije. Nije za one slabog srca. Balanced su kako im i ime kaže - uravnoteženi. Oni ulažu u nekim omjerima u dionice i obveznice kako bi postigli stabilniji prinos. Oni su neki optimum sigurnosti i prinosa. Cash fondovi mi totalno nisu jasni jer daju prinos koji nadmašuju banke sa običnom štednjom. Čemu uložiti pare u nešto što nije ziher za prinos koji je manji od onog kojeg mogu dobiti oročenom štednjom. Bonds fondovi su obveznički - što znači da ulažu pretežno u obveznice što država što institucija. Prednost obvezničkih fondova jest to što je prinos poprilično siguran - države su kao platitelji poprilično pouzdani kad su obveznice u pitanju, ali je mali - tek nešto sitno iznad cash fondova. Ulaganje u bonds fondove se isplati samo kada se radi o većem iznosu na duži rok (10+ godina).

Da zapostavljam blog. Imam neku krizu koja mi blokira razmišljanje svaki put kad otvorim blog editor. A što se dogodilo u zadnja dva tjedna?

Pa ništa posebno. Vratio sam se na posao i sve je po starom. Najvažnija crta tog starog jest da je uplaćen predujam za 7 dana snijega u Italiji za cca dva mjeseca. Opet ista lokacija, ovaj put mrvicu povoljnije nego prošle godine. Mnogo lepo.

Neki dan sam gledao The Green Mile, i moram priznati da sam se oduševio. Tema, gluma, izbor glumaca, produkcija, režija - sve bolje od boljega. Jedino su malo pretjerali što se trajanja tiče. Prvih sat vremena su mogli komotno skratiti u pola sata, pa bi tako film bio lakše probavljiv.

Jutros sam imao run-in na cesti sa pacijentom u novom Meganu kojeg mu je vjerovatno tatica kupio. Tip se malo iznenadio, jer je krenuo na mene, a kad sam izašao iz auta ispalo je da sam za glavu veći i bar 20kg teži, tako da je brzo odustao od fizičkog obračuna. Zvao je policiju i nakon pet minuta čekanja shvatio da se to ne isplati za ogrebotinu na braniku od par centimetara, pa smo se razišli svatko na svoju stranu. Baš prava stvar to start the day.