Vnukblog

Dakle, prošli post je bio o pušioni na koju je upad koštao punih 80kn. Ponadali smo se da je samo lik žvaljavac koji je zapravo imao sreće, napravio par hitića i stigao do nekog “statusa”.

Petak je bio dan za popravak. U istoj Hacijendi je “nastupao” Martin Solveig - dj koji već godinama njeguje vlastiti stil, i to smo se nadali čuti. Nu, poučeni lošim iskustvom od srijede, pristupili smo sa dozom opreza.

Naime, Hacijenda je vrlo open-air klub. Ono što me fascinira kod takvih jest kad unuta nastupi neizdrživa vrućina a zraka niotkud. Nu, stigli smo pred Hacijendu negdje oko 23h. Daleko prerano za bilo kakvu akciju. Postava ekipe je bila u sastavu Kika (aka žena), Z, Sadam i moja malenkost. I scenarij već viđen preko nekoliko puta - cuga, zajebancija i mjuza iz auta.

Pošto je glazbeni zločin prošli put počeo tek oko pola tri/tri, imali smo više nego dovoljno vremena za ubiti. I naravno, bili smo najuporniji. Ekipe su se smjenjivale na parkingu ali mi se nismo dali.

Svako malo smo gasili muziku u autu da čujemo kad će početi nastup. Ono što smo čuli u vremenu prije nastupa se poklapalo sa onime što smo čuli u srijedu od domaćeg rezidenta - čorba pjesmuljaka koji nemaju nikakve, ali apsolutno nikakve, niti beat niti stilske sličnosti. Pod alkoholnim ispravanjima sam smišljao nove i inovativne načine što bih mu sve radio, ali većina je prebrutalna čak i za ovaj blog.

Negdje iza pola tri sam utišao jukebox u autu i osluhnuli smo. Čula se njegova svar - Jelaousy. Dobro, nastup je započeo. Još jednom poučeni lošim iskustvom od srijede čekamo da vidimo kako će se parti odvijati. Razočarano i rezignirano pogledavali smo se u nevjerici. Apsolutna repriza onoga što smo čuli u srijedu, čak je i play lista bila vrlo slična.

Nakon cca pola sata glazbenog užasa opet primjećeno osipanje ljudi. Cca 20% ljudi je napustilo hacijendu. Pretpostavka jest da je to dio ljudi koji je došao zbog njega i njegove glazbe a ne zbog komercijalica koje je dobio da pušta usijanoj masi.

Što nas dovodi do slijedećeg zaključka - menađment hacijende izvali brdo para da dovede zvučna imena scene (btw, David Guetta je prema thedjlist.com na #18, Solveig na #80) i onda im uvali playlistu koju treba odvrtiti. To je jedini zaključak do kojeg smo uspjeli doći. Ono što se nameće kao pitanje - koliko para su oni tu utukli, odnosno koliko ti je kao (renomiranom) dj-u stalo to vlastitog stila, reputacije itd.

Razočarani onime što smo čuli i zadovoljni sa ušteđenih 70kn, napuštamo parking i idemo prema Exit-u. Exit je neveliki i nerazvikani klub u centru Vodica u kojem se svašta može čuti, pa tako i kvalitetnog. U petak je nastupao Inusa Dawuda - crnjo iz Dojčlandije impresivnih vokalnih sposobnosti. Nastupa u paru sa dj-om na čije stvari on daje vokal. I tako na totalno treću melodiju on uspije zapjevati outta space od prodigy-a tako da to ne zvuči nakaradno već, ne bi ste vjerovali - dobro.

Za vrijeme pisanja ovog posta slušao sam Martin Solveig - Sur La Terre. Odličan album kojim pokušavam izbrisati ljagu sa njegovog imena u svojim očima. Pa se možda i usudimo otići i poslušati ga u nekom drugom mjestu, mjestu koje definitivno neće biti Hacijenda u Vodicama.

Iz Vodica. Sponzoriran by sadam i njegov vodafone mobile connect

Neka bude kao upozorenje drugima - David Guetta live - ne slušati. Osim i samo osim ako se prepoznate u poslije navedenoj skupini. Dakle, dotični je autor par dobrih, al ono fakat dobrih hitova poput the world is mine, a little more love, itd. Stvari koje bi se svrstale bez problema u house stvari. Sukladno tome, čovjek kad ode na njegov party da ga čuje uživo, očekivao bi jelte nekakav house, i to kvalitetan dapače. A ono što smo čuli - nekakav techno sa umiksanim house stvarima, stvarima iz studija 54, početak devedesetih, itd. Ukratko - ćušpajz belosvetskih proporcija. Ipak, za slušati viva dance hitove ne ide se na parti, već do obližnjeg tv-a sa satelitskom. Dotični je također dobitnik i nekakve dj of the year nagrade, koju mu je vjerovatno tata kupio, jer ovakvom muzikom je sigurno nije zaslužio. A što je još najžalosnije od svega - raja se otura ko mutava na taj ćušpajz. Gužva za popizditi, ali osipanje ljudi cca pol sata nakon što je dotični počeo sa nastupom je bilo vrlo osjetno. Ono što nismo mogli identificirati, jest bila prva (ili druga) stvar koju je pustio, koja je jako vukla na domaće vokale, koju je raja masovno pjevala (a mi smo se zbunjeno pogledavali) - sumnja pada da je riječ o karmi ili tako nekom domaćem kvaziglazbenom uradku za široke mase. Dotični je sa nastupom počeo tek oko pola tri, tako da smo dežurnog neukusičara slušali skoro puna tri sata.

DJ koji je bio kao zagrijavanje dotičnom neukusu, vjerovatno rezident Hacijende, je također njegovao isti ćušpajz stil kao i Guetta. Nakon trosatnog nastupa istog, došao sam do zaključka da bi bilo najbolje otkidati mu članak po članak svakog prsta tupom žlicom da takav ćušpajz više nikad ne napravi.

Hacijenda, za one koji nisu bili, jedno vrlo lijepo uređeno mjesto, i ono najbitnije - a nice place to be. Sound savršen, podij doduše malčice sitan, vizualni efekti vrlo solidni, sekjuritija ko u priči i tako. Vrijedi otići bar jednom. Ali ne ako David Guetta gostuje.

Shvatih danas da nisam komentirao svjetsko prvenstvo, odnosno njegov konačni ishod. U kratkim crtama - drago mi je da su talijani osvojili, samo zato što su nas francuzi sjebali ne tako davno. Vjerovatno svaki hrvat ima ovakvo mišljenje.

Dalje, drago mi je da je Zidane zveknuo onog majmuna, jer uvredama bilo kakvog tipa nije mjesto na terenu. Imao je sreće što Zidane nije navalio na njega, jer kao što ste mogli vidjeti, desnica je bila spremna za udarac da je kojim slučajem ovaj ostao stajati.

A isto tako mi je drago što je Zidane osvojio titulu najboljeg igrača, jer ju je stvarno i zaslužio. Za one koji misle drukčije, ili ih samo zanima zašto, preporučam da pogledaju ovaj clip na metacafe-u. Čovjek je stvarno nogometna legenda i zaslužio je tu titulu.

Danas osmišljena a ide nekako ovako:

Da te nova djelatnica u superkonzumu na blagajni posluživala

Ajme užasa i strave i užasa još jednom. Oke, nova je, i uči se i sve je to okej, ali ono jebote - ne moraš prokomentirati svaki artikl sa kolegicom koja te nadzire, ne moraš zapitkivati sto i jedno pitanje i potpitanje čovjeka koji to kupuje, ne moraš očijukati sa tipom kojem isto ide tvoja sporost na kurac i koji se isto želi što prije maknuti sa jebene blagajne. Raditi ćeš tu još puno puno vremena (osim ako ne dobiješ otkaz zbog sporosti) i sve će ti biti tako jebeno isto (kao što zapravo i je), te će te tako krasno boliti kurac za sve, i svi će biti sretni i zadovoljni.

Da, BMK mod života je stvarno blagoslov. Ah kako je lijepo ostaviti frustracije na blogu pa nek se on o njima brine. A ja odoh lijepo sa ženom na rolanje. Zakon.

Eto ga nazad, u punom sjaju. Ili drugim riječima - jebo sebe nikako da krepa. Nakon pet dana downtimea za koji sam isključivo sam kriv, jer transfer domene traje pet dana, a ja to nisam znao.

Moram napraviti reklamu i pohvaliti mog novog providera - studio4web. Kad dobiješ neke stvari x puta više za tri puta nižu cijenu, a neke stvari čak i đaba, ne možeš biti ne oduševljen.

Današnji dan je jebeno započeo - stavljanjem rezervne gume na uranak jer živim u ciganskom kvartu. Pa dvanaest centimetarski čavli na ulici nisu ništa čudno. Popizdio sam.

Tijekom ovih par dana neimanja bloga, moram priznati da mi je falio. Bilo je stvari koje sam htio iskomentirati, ali nisam imao gdje. Poanta - treba imati blog, pa makar i da ga svjesno ignoriraš - da znaš da je tu kad ga trebaš.