Vnukblog

Teško mi je da ne komentiram bombardiranje reklamama i glupim parolama za novu gsm mrežu. Ovo novu treba vrlo relativno shvatiti, jer ako netko ne zna, radi se o vip-ovoj virtualnoj mreži na vlastitoj infrastrukturi.

Pojam virtualna gsm mreža znači da operater ne mora graditi vlastitu infrastrukturu, već zakupljuje kapacitete nekog od postojećih operatera. U normalnoj državi, a što naša nikako nije, neka treća firma bi zakupila kapacitete vip-a (ili t-lopova), imala par lipa niže cijene od ostalih i pokušavala privući korisnike sebi sa dodatnim uslugama. Ali ovo, da postojeći operater sam pokreće virtualnu mrežu, je po meni krajnji bezobrazluk.

Ono što je meni jednako šamaru u lice, jest njihova reklama (i parola) da ne bacamo novac, već da pričamo tomato. Hvala vip-u što je napokon priznao da svaki njihov korisnik zapravo baca novac, i da bi nam svima bilo bolje kod nekog drugog operatera. Pa makar i njihovog virtualnog. Pa dobro gdje je tu logika?

Od svih pizdarija koje je vip radio kroz godine, od očajne ponude mobitela, bezobraznih cijena dotičnih, pretplatničkih tarifa koje su očajne u odnosu na konkurentske, ovo je definitivno najveća.

Iznenada dobivam vrlo snažan poriv da prijeđem na t-mobile, iz čistog inata. I da ne mogu više praviti budalu od mene, naravno. Da nemam ugovor do cca petog mjeseca sljedeće godine to bi i napravio. A ovako se mogu jebat lagano. Pamti pa vrati.

A kad nazovu da pitaju zašto sam raskinuo pretplatu nakon, a više ni sam ne znam, četiri godine, joj kako bih im sa ogromnim guštom objasnio zašto. O da…

Imati neko pozitivno mišljenje o utakmici sinoć. Ali ono, stvarno teško. Loša igra kombinirana sa idiotom ili dva ne može nikako rezultirati pobjedom - još manje prolaskom u drugi krug. Pod idiot prvenstveno smatram Tomasa za kojeg nemam riječi. A kad danas u 24 sata pročitam njegovu izjavu “ne znam što mi je bilo” onda ga smatram još većim idiotom. Da sam ja bio na mjestu izbornika, u poluvremenu bih mu slomio ruku u svlačionici čisto kao edukacijsku mjeru, a onda uveo zamjenu u igru.

Ukratko, ne pamtim kad me neka utakmica zadnji put toliko uzrujala, da sam ostao nijem nakon završnog zvižduka. Mogu samo biti sretan što se nisam kladio (kao neki) jer mislim da bih ispalio do kraja da su mi još neke pare bile u rukama ovako očajne reprezentacije.

Za kraj, jedan prikladni:

Zašto Niko Kranjčar nema zamjene na SP?

Zato što nema brata.

Da neću komentirati utakmice na blogu, ali ovaj kriminal danas protiv Japana ne mogu ignorirati. Loša igra, realizacija jadna, a promašeni jedanaesterac bolje da i ne spominjem.

Izmjene koje je izbornik napravio su bile dobre, ali kasno.

Trebale su biti već na poluvremenu, pa bi možda onda i bilo nekih rezultata.

Sve u svemu, loše. Vrlo loše.

Uvijek me fascinira kako se može biti blizu smrti. Ili još bolje, mimoići. Na svu sreću ovdje mimoilazak nije bio u pitanju. U srijedu sam se vraćao iz Sesveta negdje ujutro. Nedugo nakon što sam krenuo upadam u kolonu na Av. Dubrava. Pošto su trake iz suprotnog smjera bile prazne, a kolona se nije uopće kretala, jedan U turn, pa nazad na novu Branimirovu. Kasnije, negdje popodne, čujem na radiju da je čovjek poginuo u Audiju TT na Av. Dubrava i da je zato bio kolaps. Pretjecao je, izgubio kontrolu i naletio na BMW iz suprtnog smjera. TT totalka i vozač na mjestu mrtav, dok su iz BMW-a vatrogasci izrezali čovjeka van u kritičnom stanju. Eto kako je samo jedna budala dovoljna da ti sjebe život. Konktretna nesreća se dogodila desetak minuta prije nego što sam ja krenuo prema gradu. Da sam bio gotov ranije, tko zna što bih vidio, ili još bolje, što bi mi se moglo dogoditi. Nije da paničarim ili tako nešto, već samo razmišljam - kako je smrt uvijek blizu. Ili još bolje, kako smrt dolazi upakirana u budalu sa skupocjenim automobilom.

Dugo mi je trebalo da sjednem i napišem ovaj blog, tj report o vjenčanju. Razlog nije medeni mjesec (niti bračne dužnosti na koje su vjerovatno neki pomislili), već kronični umor koji se nekako prikrao zajedno sa vjenčanjem. Zanimljivo je to, kako cijeli taj folklor izmori, pa čak i u ovoj light varijanti koji smo mi imali. Light ovdje podrazumijeva vjenčanje kod matičara, dakle bez crkve, manju proslavu za najbliže u restoranu nakon vjenčanja, te roštiljadu za cijelu ekipu za vikend.

Ceremonija kod matičara ništa posebno, naslikavanje sa svima i dac it. Restoran i isto tako, dobra klopa, torta, zajebancija i u nešto iza ponoći smo bili u krpama. A sljedeće jutro smo se probudili strgani kao da smo ne znam šta radili. I te strganosti se nikako riješiti. Tek negdje oko srijede/četvrtka su stvari počele ići prema normali. Pouka? Da odmah nakon vjenčanja treba zbrisati negdje na bilo koliko dana, pogasiti mobitele i ne javljati se nikome. Mi smo napravili tu grešku, vi nemojte. Trust me on this one.

I par slika sretnog para za sve one koji ih još nisu vidjeli.

Sretni par prije vjenčanja:

Sretni par kod matičara:

Stavljanje prstenja:

Izlazak iz vijećnice:

Poziranje negdje:

I neizostavno rezanje torte:

Jesam li napomenuo da smo sretan par?

Pozdrav svima od sretnog para