Vnukblog

Nisam ja kriv! Lijepo sam im rekao. Obmanuli su me! Pa ja sam Premijer! Zašto bih ja trebao znati na koje gorivo vozi većina mog naroda? Pa ja sam im samo Premijer!!! - ljut je bio mali Ivo. Koračao je po sobi nervozno. Preko nekoliko posilnih je stajalo poredano ispred njega, kao i izaslanik posilni od Ine.

A šta ti gledaš??? Vi ste krivi! Lijepo sam vas pitao. Ne, lijepo sam vam rekao!!! - obrecnuo se mali Ivo na Ininog posilnog. Ovaj je samo mutavo gledao u pod. Bez riječi. Šta sad jel to gorivo ima euro ili nema ispred super 95, znate na šta sam mislio!!! U moje vrijeme nije bilo nikakvog euro u nazivu goriva. Bili smo sretni ako je goriva uopće bilo!!! - svi prisutni su dobili kratku lekciju iz povijesti, kao i koje godine je stao mentalni razvoj malog Ive.

Baš ste napravili budalu od mene, svaka vam čast. Da niste ovdje svi po partijskoj dužnosti sve bih vas sterao u krasan kurac. Sve! - kao da bijesu nije bilo kraja. Ljudima je bilo nevjerovatno koliko bijesa može izaći iz tako malog čovjeka.

Zbog vas sam morao ostaviti napola pojeden par kobasica u Varšavi. I nisam sretan zbog toga!

Na sam spomen kobasica, začu se podrig iz kuta sobe. Tamo, u potpunom mraku, obavijen velom misterije i vonjem napola probavljenih špek fileka, sjedila je spodoba impozantnih dimenzija, koja je na prvi pogled djelovala kao da može pojesti malog Ivu za zajutrak. I to bez tosta. Samo se sjaj ciničnog osmjeha nazirao iz tog mraka.

Šuki, pizda mu materina, prestani se ceriti tamo u mraku i dolaz’ ‘vamo. - taj podrig nije mogao proći nezapaženo, čak ni kod malog Ive. Dapače, i seizmološka služba u Tokiju je registrirala taj drhtaj.

Dok je spodoba prilazila, svi posilni su drhtali. Od straha i bojazni da ih ne proguta u jednom zalogaju. Jedino što im je ulijevalo neku sigurnost jest bio maloprije spomenuti vonj špek fileka, koji je značio da je neman nedavno jela, i to nekoliko kravljih želudaca, tako na najvjerovatnije nije bilo razloga za strah od proždiranja. Ali ipak, ta impozantna figura je utjerivala strah u kosti svima u sobi. Osim malom Ivi.

Šuki, kako ćemo ovo riješiti? Obećali smo to prije puno godina, a sad svi očekuju da se toga držimo! Ako ovo pogazimo čak i oni naši zadrti u dalmaciji će nas se odreći a onda ćemo pogotovo popušti na izborima. - za neupućene, u ovom trenutku bi se trebao osjetiti strah u drhtavilu glasa malog Ive, pogotovo kad ispred njega stoji velika neman. Ali, i mali Ivo je namirišao špek fileke, pa mu je to dalo sigurnosti za napad na veliku neman.

Nema druge, trošarine moraju dolje. - rezigniriano je zaključio mali Ivo.

Nema problema Gospodine, možete odmah odabrati odakle ćemo nadoknaditi ta sredstva u proračunu - neman je progovorilia, a jedan od posilnih se upiškio od straha.

Iz poticaja seljacima možda? - nastavila je neman izlaganje

Može, nebitno - rezignirano je prihvatio prvo ponuđeno riješenje mali Ivo.

Odlično Gospodine! Želite li odmah i odabrati datum kad će seljaci sa traktorima blokirati Zagreb i dignuti kamp na Markovom Trgu? - cinično je dobacila neman, a malog Ivu kao da je netko iglom u dupe bocnuo.

Au, zaboravio sam na to! Ne, to ipak ne smijemo dopustiti. Jebemu sto račana usoljenih, daj Šuki smisli nešto. Uzmi pare nekome kome neće faliti. Prometu recimo. Nek’ se uspori gradnja one autoceste kod Rijeke. Pa ćemo reći narodu da se manje voze i nek budu sretni da se uopće mogu voziti! Majke im bahate svima nabijem. I još mi onda prigovaraju za moju sedmicu. Pih, kako se usuđuju moju bebu dirati - brižno je Ivo završio izlaganje svog spasonosnog riješenja.

A neman je sve to samo gledala, dok je cinični smješak u kutu usana polako dobivao na volumenu…

Kakva utrka! Nešto fenomenalno. Inače, za one koji ne znaju, ljubitelj sam Schumachera i Ferrarija kao momčadi. Jer Ferrari je ipak ikona među automobilima. A i ne kaže se đaba da je Alfa zapravo Ferrari u malom. Jer nekoć su ipak bili jedno. Dokumentarac o koji priča priču o jednom velikanu automoto industrije - Enzo Ferrari - je nešto prelijepo, i kao takvo zaslužuje pažnju svakog poznavatelja auto industrije.

Ali, da se vratim na današnju utrku. Schumacher jer sa svojim bolidom dokazao nadmoć na samom startu, kada je vidno nakupljao prednost ispred ostalih. Ali pošto je utrka doživjela pauzu zbog jednog nezgodnog izlijetanja, ta prednost je lagano splasnula.

Posredstvom naših velebnih komentatora, koji koliko god bili mutavi i aljkavo duhoviti povremeno ipak su sposobni povremeno dati koju pametnu informaciju. Tako sam saznao da Ferrari vozi na novom motoru, te se tako može pojasniti strašan performans koji danas pokazuje Schumacher. Kao i uvijek, start je bio najuzbudljiviji.

Kroz prvi odlazak u box Schumacher je napravio 11 sekundi prednosti nad Alonsom koji ga prati u stopu, ali ipak sustiže, i to skoro po sekundu i pol po svakom krugu.

Button je skoro najebao kad je lolipop man u box-u prerano dignuo lizalicu, ovaj je krenuo, a crijevo za gorivo je još uvijek bilo spojeno na bolid! Na bolidu je nos crijeva ostao spojen, a crijevo je puklo i gorivo je štrcnulo van. Sreća, nije se ništa zapalilo, tip je dotrčao do Buttona koji se zaustavo nasred pitstop trake i iščupao nos crijeva za gorivo iz bolida. Što jest jest, Button nema baš neke sreće.

Glavni duel Schumacher vs Alonso se upravo zahuktava i po ovdje prikazanom, neće baš biti nekog duela, jer je Alonso vidljivo brži. A Schumacher nema šanse da održi 28 krugova napadanja od strane Alonsa. Na ravnom Ferrari jest brži, ali Renault može kasnije kočiti u zavojima i to se vidi. Poprilično.

Odličan obračun kroz box Schumachera i Alonsa i sada slijedi 20 krugova mučenja do kraja. I naravno, htv jede govna sa reklamama koje kao da traju sto godina kad je ovako napeto. Alonso udiše ispušne plinove od Schumachera, ali svaka čast velikom majstoru, ne da se.

Osam krugova do kraja, Schumacher se i dalje bori sa Alonsom na guzici. Napeto je ko u tvornici tregera pred eksploziju. I još uvijek jedu govna sa reklamama, pa za ne povjerovat. Joj kako mi fali satelitska u ovakim trenutcima. Kao oko u glavi.

Svaka čast Schumacheru, junački je odvozio 30 krugova sa Alonsom na guzici, i nije pokleknuo. Vidi se što iskustvo višestrukog svjetskog prvaka može. Još jednom, svaka čast! Isto tako, nevjerovatno ali istinito, svaka čast komentatorima koji su imali snage pustiti Schumachera i Alonsa bez pokušaja simultanog prijevoda da kažu što imaju za reći nakon utrke. Na tome svaka čast, to se ne događa na svakoj utrci.

*** UPDATE ***

Posredstvom mog bivšeg cimera došlo je i do ovog bloga par eksluzivnih fotki sa ove veličanstvene utrke u Imoli:

Pa, ne mogu reći da sam oduševljen. Da je zabavno, bome jest. Da ima dobrih fora, bome ima. Ali nešto fali. A teško je reći što. Ajmo redom. Radnja kao takva je donekle jednostavnija nego u prvom dijelu, jer su odnosi među likovima jednostavniji. Zna se tko je tko i tko je šta, nitko nema skrivenih motiva i poriva. Što će reći, nema one doze napetosti koja je bila prisutna u prvom dijelu. I nažalost, nedostatak te kompleksnosti između likova nisu nadoknadili na adekvatan način. Dijaloga između likova ima puno više nego u prvom dijelu, a to se (barem po meni) pokazala kao neadekvatna zamjena za napetost iz prvog dijela.

Sad kad razmišljam o tome što sam vidio sinoć, stječem neki dojam da je kompletna radnja, pa, nabacana. Teško je to opisati. Ima puno uleta u radnju koje nemaju neke veze sa dotičnom, već djeluju kao da su tu samo da popune vrijeme. Isto kao i Scrat, koji ima puno veću minutažu u drugom dijelu, ali to opet izgleda kao da je silom nagurano unutra. Mogli su komotno napraviti poseban crtić od 45 ili koliko već minuta o tome kako Scrat ganja žir od materijala kojeg su zagurali u ovaj nastavak, a ovo zagurali, pa skoro kao lopatom.

Prvi dio je bolji, iako mi se pojam kvalitetniji trpa ovdje više nego bolji. Ocjene na IMDB-u idu u prilog prvom dijelu (7.3 naspram 7), ali još je rano, pošto prvi dio trenutno ima oko pet puta više glasova. Kao i inače i uvijek, vrijeme će pokazati.

Sam doživljaj kina je bio ok, gužva u cinestaru je bila poprilična, do te mjere da nisam dobio parking u garaži. Možda i bi da sam imao volje čekati. Ono što je za svaku pokudu jest titl. Možda je problem u meni, zato što u zadnjih šest mjeseci gledam puno serija na tvu bez prijevoda, kojih još nema kod nas, pa sam se naviknuo na koncept slušanja bez čitanja. Ali zadnjih par filmova koje sam gledao u kinu, a ni ovaj Ice Age nije iznimka. U nekoliko prilika titl nije imao nikakve veze sa rečenicom koja je izgovorena, te ostavlja dojam da je prevoditelj radio prijevod preko kurca gledajući meksičku sapunicu i riješavajući križaljku u isto vrijeme.

Isto tako, čini mi se da je na uzletu hrvatizacija prijevoda - kada se engleski pojmovi (i fore) koji u našem podneblju ništa ne znače prevode tako da se dobije analogija onome što je u filmu. Ako postoji neki bolji izraz za taj jezični zločin molio bih da me netko ispravi. Ajme užasa.

Kad sam već kod gorespomenutog užasa, najgori primjer sam vidio (naravno) kod braće srba. Radilo se posljednjem iz Star Trek serijala Nemesis, kojeg sam gledao na DiVX-u a prijevod je bio fantastičan. Glavni negativac drži glavnog pozitivca zarobljenog (tako nekako valjda, davno je to bilo) i priča mu priču o kapetanu Ahabu i Moby Dick-u, a (šaljivđija) od prevoditelja piše o tome kako “kasno kraljević Marko na Kosovo stiže”.

Ako ima netko da čita ovaj blog, i ne zna koji auto vozim (što mi je nevjerovatno ali dobro, moguće je), odgovor je Alfa Romeo 145, 1.6 boxer iz ‘95-te. U analima ovog bloga poznata kao VnukCar 2.0.

Ne tako davno bio je post o tome kako me zaskočilo u uličici kraj zgrade. Nije dugo prošlo kad, evo opet. Idem jutros na posao, taman što sam sjeo u auto, izlazi tip iz zgrade i maše. Dolazi do prozora, i na onom hardcore dubrovačkom naglasku mi ispriča kako je nedavno kupio istu takvu i izrešeta me nizom pitanja o autu, pa i pitanjem jel se kvari makina. Auf. Sad si to vizualizirajte na onom hardcore dubrovačkom naglasku. Vjerovatno sam mu nešto i krivo odgovorio, zato što ga nisam razumio baš najbolje.

Na povratku s posla, vidim stoji Alfa 145 pred zgradom, na probnim tablicama. 1.4 twin spark motor. Sudeći po dizajnu unutrašnjosti, godišta minimalno ‘97. Toliko o tome kupio sam istu takvu.

Došao sam do nekoliko zaključaka čemu takav iznenadan porast popularnosti dotičnog vozila. Prvo bi bilo da je većina takvih na tržištu sad ušlo u desetu godinu starosti, te im je cijena pala do iznosa prihvatljivih većem broju ljudi. Kraći pogled na oglasnik kaže da je cijena manje/više ista kao i prije godinu dana kada sam provjeravao. Dakle, može ali i ne mora biti. Drugo, series of unrelated events. Da se nekom kozmičkom providnošću ljudi sad više pale na Alfu koja im je u dosegu kupovne moći. Yeah right. I nekako se uvijek uspiju sresti samnom. Aha. I treće, auto ima svoj neki šarm koji ne blijedi nakon toliko godina i nekoliko nasljednika. Iako neki zli jezici sa kojima radim (neću imenovati ali znaju tko su) su moju kupovinu 145ice popratili pitanjem od svih alfi ti si baš morao kupiti najružniju.

Alfa Romeo kao marka načelno privlači ekscentrike, ljude koji su drukčiji, koji o autu razmišljaju srcem a ne razumom i to si mogu priuštiti.

Započela je danas. Novi blog sustav instaliran je na vnukblogu, a stari otišao u ropotarnicu povijesti. Postovi i komentari su migrirani sa manje ili više uspjeha, jer mi se čini da su mi se neki palatali malo pogubili. Sukladno sa novom erom biti će i postova koji neće baš svakoga zanimati, već samo rijetke. A ionako će biti napisani zbog mene. A ako bilo tko pročita bar jednu pametnu iz njih, uto bolje. Redovitost postanja u novoj eri vnukbloga će i dalje biti poprilično sporadična, kao i kod staroga. Posla imam preko glave, a kad nešto bude za baciti na blog, biti će bačeno. Nekako očekujem da u novoj eri vnukbloga neće biti postova sa naslovom “da nešto nadrukam” i sl. Doduše, ja to samo očekujem.

Do daljnjega sam da defaultom skinu ovog blog sustava, dok ne nađem neki koji mi se sviđa. Do daljnjega sam bez guglarija, tj dok si ne dam truda i zaguram ih u ovo blog čudo. Do kraja tjedna ću još srediti linkove i pozabaviti se sa ostalim fičurima što ih nude. Priznajem da ih još nisam sve istražio do kraja. A nije da ih nema.

Moram priznati da mi lijepo izgleda ovo sa desne strane - arhiva kroz mjesece. Dapače, ponosan sam na tu malu arhivicu. Čisto zato što je moja. A i daje mi nekakav osjećaj da sam nešto actually i napisao. Da, napisao. Trabunjao.