Vnukblog

bili smo na glečeru, uprava skijališta mi je spasila život vjerovatno time što je crni spust bio zatvoren, jer da sam krenuo na njega, sumnjam da bih živ došao do dolje. gore na 2800m visine, hladno za popizdit, vjetar brije konstatno i sve u svemu nije baš ugodno. i da, nema signala za mobitel uopće. ali je zato gužva za jedno sidro kakva nije dolje u tonaleu na tri. jebeš me ako mi je to jasno. ono što me malo začudilo jest kako cijene u bircu ne rastu sa nadmorskom visinom već su cijene svugdje iste. vrlo korektno moram priznati. inače ovdje je okupacija u tijeku od strane poljaka i čeha. teško je zaključiti kojih ima više. znam samo da u apartmanu do našeg su čehi. sa kojima dijelimo zid. zid do kojeg odmah ja spavam. a sam zid je od običnog drveta. a čeh od 150kila ujutro pjeva borbene za istjerati svoje iz kreveta. jebo mu bog mater smrdljivu. a pričljivi su svi nevjerovatno kad se sretnemo pred apartmanom. dajte odjebite. mi rvati nismo baš nešto zastupljeni, vidjeh jedan pulskih tablica i dac it. na stazi sam vidio čopor konzumaša (obučeni u odijela hrvatske skijaške repke koja se prodaju u konzumu po cijeni od cca 8k kn za jaknu i hlače). i to je otprilike to… umoran sam ko pseto i više nemam ni volje ni snage za bordanje. razbio sam se na dječjem plavom spustu ko pićka tako da još uvijek ne vjerujem. i duša još boli. majku im jebem i hupserima i rupama. nu, što očekivati od polusocijalnog skijališta… iako zasnježuju svaki dan na dosta mjesta trava izviruje, leda ima ko u priči, tako da psovka jebote te led ovdje ima potpuno drugo i kvalitetnije značenje. dosta mi je šugave suhe hrane, talijanske televizije i italije kao takve… jedva čekam da se povratim u domovinu. i odem na koji štap šiša u čingač recimo… eee da… da se organizam šokira malo …

Trackback URI | Comments RSS