Vnukblog

moram se pohvaliti, pošto sam preskočio fakultet a time i mučne odlaske na sljeme, da sam ovu subotu odradio to po prvi put. i moram priznati da je bilo zanimljivo, w i ja smo išli studentskim putem, do puntijarke. put, ako se podijeli na dva dijela, ima prvi dio koji je lagan, šetnjica na kojoj se jedva oznojiš, i drugi dio, na kojem dušu ostaviš. u jednom trenutku, negdje na pola drugog dijela, sam mjerio puls… bio je na oko 180 otkucaja. sukladno sa dolaskom zime (kakva optimistična izjava, zar ne) počeli smo planirati jednotjedno bordanje negdje u inostranstvu - odluka je pala na italiju, jer su cijene u 12. mjesecu više nego povoljne - šestodnevni ski pass & sedam noćenja za 1100kn bez prijevoza. sad se traži četvrti da auto bude pun, a troškovi prijevoza minimalni… u austriji i italiji na najvišim vrhovima već počelo padati, nadam se da je to nagovještaj dobre sniježne sezone…

stiže ili je već stigla? nije bitno, bitno je da je zima sve bilže i da sezona na krvavcu počinje za dva mjeseca oh boy oh boy… di su kestenjari? još nisam ni jednog vidio, doduše nisam bio u strogom centru već neko vrijeme, pa ne znam. posla preko glave, a kako je ljeto sad stvarno gotovo, tv serija koje kreću ima na pretek. a ono najbitnije - nova sezona drawn together kreće 19.10. što je otprilike najvažnija vijest dana. odoh raditi, skupa sa ovim ljeto je gotovo posla ima na pretek, pa valjda će i naplata biti isto takva … odo radit… i pitanje za kraj: jel vanilija voće?

bio u brodu… nakon cca tri mjeseca… i stvarno treba prestat odlazit u brod. barem prestat odlazit van većih/značajnijih termina… što će reć, božić, uskrs i dac it. ako i toliko. jednostavno gledati brod kao pustoš petkom navečer, pa srce me boli… ljudi odlaze konstantno iz broda, ali da je to dosegnulo tolike razmjere, stvarno nisam mogao/htio vjerovati. ono o čemu sam htio pisati zapravo, jest vikend druženje sa corsom cdti. dizlo zapremnine jedan zapeta tri litre, spada u trenutno vrlo popularnu kategoriju zipaća na kotačima. dovoljno je reći ovo: zagreb - brod, drkanje po brodu, odlazak na petnju, povratak u zg, drkanje po kutini, brzina na autoputu 130-140, potrošeno 200kn goriva. ili što će reć, ispod 6 litara avg. sa četiri osobe u autu … demit. skoro sam se šokirao na benzinskoj. i to čak povuče pristojno - nakon 3k okretaja… ALI… ispod 2k okretaja je mrtav za popizdit, ljujuška se u svim smjerovima, conti ecocontact gume buče da ne vjeruješ, “relej” od žmigavaca koji se uopće ne čuje, jeftino tvrda sjedala, plastika očajno tvrda i bode u oči. prilagodba na corsu nije bila tako strašna, ali povratak na alfu je bio vrlo traumatičan. reći ću samo ovo - auto koji je trom ima vrlo tvrdu papučicu gasa (corsa) dok auto koji je vrlo startan i vuče poprilično odmah ima vrlo mekanu papučicu gasa (alfa). sad si zamislite prijelaz sa corse nazad na alfu. uf. skoro sam tri saobraćajke napravio u prvih dvjestotinjak metara…

kako su to neki vrlo oštrog oka primjetili … razlog nije spolni organ moje drage, već neka kolotečina u kojoj nema nešto posebno za blog. radim veći dio dana, navečer krstarim gradom sa dragom i dac it. a dogodi se tijekom dana, da vidim nešto što bih rado bacio na blog, ali onda to nekako ispari … kao gužva u srijedu na vukovarskoj od savske do glavnog kolodovora. just lovely. ili semafor na raskršću branimirove i donjih svetica koji voli crknuti baš meni pred nosom, a kad se križaju dvotračna i dvotračna to nije baš lijep prizor… pa onda zaobilaznim putevima do posla… bio sam sa ekipom na sljemenu u nedjelju. vrlo deprimirajući prizor isprve. svo to blato i trava, uf, kad će moje lijepo bijelo… apropo bijelog, riješio sam si board za zimu, drug w je bio toliko dobar da mi ga proda za normalnu cifru, a on sebi uzima novo. živio još jednom. kad dođe zima, we ride as one. plan da se dovedem(o) u neku fizičku spremu prije sezone se pokazuje kao sve teži i teži za ostvariti. iako par puta tjedno vježbam sa mayom, nakon polusatne šetnje po sljemenu dobio sam par vrlo gadnih upala. tako da je pala odluka da se vikednom počne hodati na sljeme, koliko ćemo u toj namjeri uspjeti, pitanje jest …

ako gorivo prijeđe 9kn riješavam se alfe