Vnukblog

dernek je bio dobar … zahvaljujući ne znam čemu točno, vjerovatno samo svojoj gluposti – još se nisam dokopao slika. al bilo je alkohola u potocima, tuklo i pivo i absint, neki su se ukomirali, al dobro, sve u rok službe. ostalo dovoljno žestice da se napravi još jedna kvalitetna ubijačina alkoholom. u ostalim vijestima ništa nova, nedjelju popodne sam bio u varaždinu i posjetio špancir fest … osim konjskog dreka i krda ljudi ništa pametnog… vašar ko vašar, vidio si jedan vidio si ih sve …

bilo je to davno. doduše i ne baš… ali meni se čini kao da je bilo jako davno. možda zato što se puno toga dogodilo u međuvremenu. datum o kojem pričam je 12.2.2003, kojeg vjerovatno nitko ne pamti po nečem posebnom. nu, tog dana u domu sportova dogodilo se nešto u najmanju ruku veličanstveno i neponovljivo. za mene, to je bilo daleko spektakularnije od ponovnog “okupljanja” bijelog dugmeta. tog dana gibonni je održao koncert mirakul live. ako se netko sjeća, tražila se karta više. i to puno karata više. što sa dugmetom i nije bilo slučaj. a ja sam tog dana bio u vojsci. sjećam se kao da je bilo jučer nažalost. dan prije je palo preko metar snijega i lopatali smo cijeli tjedan. i bilo mi je krivo što nisam mogao ići na koncert. jebeno krivo. do te mjere da mi je došlo da plačem od jada. a poslije sam se tješio da ionako ne bi mogao doći do karte pošto su bile rasprodane daleko unaprijed. razlog zašto danas, 920 dana nakon tog spektakla pišem o njemu, jest prilično jednostavan: dokopao sam ga se. ili bolje reći, the next best thing: dvd sa koncerta, sa brdom dodataka, spotova, reportažom sa koncerta u opatiji koji je održan u 6. mjesecu iste godine itd. i sad tek, vidim šta sam sve propustio. i ogroman je užitak osjetiti makar djelić te atmosfere, koja je bila prejebena. vokalni performans njega, a i svih gostiju se ne može ni približno opisati, kao ni ekstaza koju možeš nanjušiti preko televizora. a tek kako ekipa u dvorani pjeva, bez pratnje bez ičega… prejebeno. eh da, stvari za kojima žalim… šteta je što je taj koncert na tom popisu. šteta što uopće imam taj popis… ako je tko fan neka me pinga, prepržim to čim mi se dvd pržalo vrati sa servisa …

mi je rođendan. za one koji ne znaju i one koje ne zanima. igrom slučaja, sutra putujem za vodice. probat ću na ovaj rođendan NE slupati auto. mislim da bi to bilo nice. da. i još da nas vrijeme posluži na moru, pa nitko sretniji od mene. i da. idem napravit bungee uz malo sreće. ako vrijeme posluži jelte. jer se po kiši ne može skakati …

relacija mali lošinj – zagreb, ako se ide preko krka (što je najkraći put) broji nekih 260 km. da mi je netko prije par dana rekao da će mi za taj put trebati osam i pol sati rekao bih da se zajebava. nu, u nedjelju sam to iskusio na vlastitoj koži. krenuli smo iz malog lošinja u pol jedan. a što su tamo biseri pa to je strašno. ulaz u grad autom se naplaćuje 30kn/sat. svaki daljnji sat ostvaruje velikodušan popust u iznosu od 15kn. pa izračunajte sami koliko je tarifa za tjedan dana biti u gradu. ali, ovisno na koji ulaz idete, možete platiti i 40kn/sat. dovoljno je reći da koncesiju za naplatu tog harača ima klesarska radnja(?????). nu, tako mi krenuli, kiša počela seruckat polako al vozi se nekako, to je bitno. idemo prema meragu da uhvatimo trajekt za krk. i opla, kolona za trajekt. cca 2km, što ne bi bilo tako strašno da trajektima ne upravljaju kreteni, debili, imbecili i nadasve krebili. naime, na relaciji merag-nekikuracnakrku voze dva trajekta, pošto vožnja i ukrcaj/iskrcaj traju cca pol sata, time se osigurava da svakih pol sata jedan isplovi i mimoilaze se na pola puta. ali ne. nekako su se debili uspjeli razjebat i oba se nać na krku i tako napraviti rupu od skoro dva sata. faking inkredible. tako da dok smo prešli otišlo je cca tri sata. oke, sad smo na krku. a na krku kolona koliko je otok dug. doslovce. konstantna vožnja u koloni brzinom od stajanja usred ničega zbog ničega do 40 na sat. tako da je i to potrajalo. nakon krčkog mosta do uključenja na autoput sve je bilo ok. čak se i sunce pojavilo. btw, ako netko slučajno nije znao, križišće se na engleskom zove crossway. ako ne vjerujete meni, tako se birtija zove. vjerovatno jedina u selu. na autoputu poprilična gužva, ali se vozilo. magluština u gorskom kotaru je obavezni rekvizit i vidljivost poprilično nikakva. vozi se ispod ograničenja. i sve super dok nismo lupili u kolonu od kojih pet kilometara, za koju nam je trebalo preko sat vremena. razlog? sužavanje na jednu traku i eto nam kolapsa. mater im jebem lopovsku, i to još imaju muda naplatiti. fala kurcu, eto karlovca, lijevu traku i 140 do naplatnih. pardon, kolone prije naplatnih. cca 6 kilometara. još sat vremena. na rubu živaca sam stigao u zagreb. do te mjere da nakon lučkog više nisam mogao slušati muziku uopće. sve me živciralo beskrajno …

lepo je ovdje bogamu. ima ljudi, taman toliko da nema mjesta na plažama. tako danas zveramo okolo, već je bilo oko 6, i mjesta nigdje. i gle tamo malo dalje mjesta ko u priči. zašto? nudistička plaža. idemo? idemo. u biti, plaža ko i svaka druga, samo što te boli kurac jel te tko gleda dok se presvlačiš i vidiš malo više celulita nego inače. a mjesta uvijek ima. osim toga, sve isto. i da, bar meni, biti gol u moru je nenadjebiv filing. cijene inače su malo paprenije nego u zg, avg pizza je 40 pa naviše kn, kava 10 do 15(!!!) i tako. fala kurcu pa ima ogroman konzum sa normalnim cijenama, tako da preživljavanje na otoku i nije toliko strašno. i da, tifon litru 95ice cepa po 7,85. a na ini 7,60. lepo bogamu. a od danas taj smrdljivi kurac opet poskupljuje. pa jebemu mater do kad će više to tako??