Vnukblog

meni, trenutno… u životu. iako mi se ogrenuo za 1080 stupnjeva. daklem, naglavačke tri puta. sve ono što sam radio zadnjih godinu i nešto da mom životu pruži neki smisao sad je palo u vodu. nestalo. nepotrebno. nebitno. zatrpavao sam se poslom. postao radoholičar čak. par sati bez nečega konkretnog da radim i počeo sam se tresti, ma užas jedan… izmišljao sam rad i nalazio ga tamo gdje ga uopće nije bilo. i prije skoro mjesec dana dogodila mi se šok. koji je prerastao u šok terapiju. odjednared, nema više potrebe za tim. malo mi je bilo teško u početku, jer se ne prestaje biti radoholičar tek tako… došla je ona u moj život i dala mu smisao, bez potrebe za zakopavanjem u posao, bez potrebe za traženjem smisla na drugim mjestima… u malim stvarima. da, male stvari su super, ali treba ih biti jebeno puno da bi se neki učinak vidio. a kad taj efekt imaš u jednoj maloj stvari, tj. osobi, ma, nenadjebivo… nevjerovatno ali istinito, nakon dugo dugo vremena smisao je došao meni … wow, pa zar je i to moguće… da otrovna, zaljubljen = blentav, barem u početku, a to će proći… a u mom slučaju nebloganje je zapravo rezultat bavljenja drugim stvarima, tj. zanimljvijim stvarima…

događaj od petka … vozim se sa curom radničkom cestom prema autobusnom kolodvoru … kasno popodne/rano predvečerje, nešto sitno iza 19h. sunce je bilo nisko, vrlo nisko, šajba prljava od autoputa. ukratko, kurca ne vidim. iz nekog meni nepoznatog razloga vozim oko 30 km/h. al stvarno nemam pojma zašto. pričamo, zajebavamo se kad odjednom skužim murijaka kako skače u stranu. genije je actually stao nasred trake, ispred auta i mahao lizalicom. gazim kočnicu i zaustavljam se točno kraj njega i gledam ga kroz otvoren prozor. niste me vidjeli? pita on… mrtav hladan odgovaram: ne. zbunjeno me gleda i ne vjeruje. a zašto? pa sunce mi tuče u oči i prljava mi šajba od autoputa. aha… dobro. (zbunjen još više). možete ići. nit je dokumente pito ni ništa. toliko je jadničak bio zbunjen. sinoć, prolazim istom tom rutom, negdje oko pol 9. isti murijak na istoj lokaciji. ovaj put je imao mušterije pa mi nije stigao iskočiti pred auto. možda ima death wish or samting … dem, skoro sam papana zgazio … u zadnjih par tjedana su se poprilično uzjebali, ne znam koji im je kurac. zaustavljaju usred bijela dana na totalno nakaradnim mjestima. bit će da je neki proračun opet u deficitu…

ne dugme, već kapitalistička pohlepna govna. ono što me mučilo sinoć, odma poslije umora i nedostatka sna, bile su brojke. brojke koliko su oni para pokupili. po nekim mojim računicama, koje su se bazirale na najcrnijim prognozama posjećenosti, oni su digli preko šest milijuna kuna na ulaznicama. issa ti. ono što im neću zaboraviti su reklame koje smo morali gledati ZA vrijeme koncerta, tako da me strah koliko su još para pokupili od sponzora. đizus. a koncert, tu bi se svašta dalo reći… za početak, zamjeram im raspodjelu pjesama. prva dva sata za bacit, od brda pjesama koje su se izmijenjale ja sam čuo možda tri ili četiri. i onda, kao “dva bisa” u koja su nabili sve najpoznatije stvari u odličnim izvedbama - da je bar cijeli koncert bio takav. iako taj koncept bisova mi nikad neće biti jasan - koji kurac imate otić sa pozornice i onda vraćat se da bi još nešto otpjevali. kao, nismo to očekivali. ovdje su to super izveli. ugasili sva svjetla na pozornici kao da ne vidimo šta se sprema… uuu, baš smo se iznenadili. ekrani koji su zorno prikazivali nama ostalima što se događa na stejđu su nakon nekih 45 minuta koncerta počeli kasniti za zvukom te su to kompenzirali ubrzanim playbackom slike. ma super, baš ste majstori… tako da smo većinu vremena gledali kako zijevaju u ubrzanom ritmu koji nema veze sa zvukom. vatromet je bio definitivno najbolji u hrvata koji sam ja ikad vidio, ali zašto tj čemu taj vatromet, to mi nije baš sasvim jasno…

nevezano uz koncert, onaj koji je projektirao sjedenje na maksimiru… kastracija tupim kamenom nije ni približno dovoljna kazna za dotičnog. ja bih ga prisilio da godinu dana svaki dan mora odsjediti barem pet sati u dotičnom položaju. tek toliko da vidi kako se ljudi osjećaju… stolice koje su dizajnirane za bezkičmene gorile - bezkičmene zato što je naslon toliko tvrd da ti kičma uopće ne treba, a gorile zato što ja, koji sam prosječne visine, ne mogu noge staviti na pod kad sjednem u tu šugavu plastičnu školjku… gorila bi vjerovatno uspjela u tome. i sad me jebeni pritisak u križima da mi mozak jedva radi. u dotičnom stadiju, shvaćam huligane na stadionu. ekipa ti je izgubio, ljut si i još te bole leđa od šugave stolice. pa na kome ćeš se prvo iskaliti ako ne na jebenoj stolici. kad nisu za ništa drugo nego za kidat.

modernizirao sam se … usporedba sa t630… prejebeno. prvo, imam filing kao da su napisali soft od nule, zadržavajući sve koncepte, plus brdo novih… brz je, i to je mrak. ekran do jaja, stalno se neki kurac vrti… mogućnost gledanja samo primljenih/biranih/propuštenih poziva i svih zajedno kao dosad. ima recent lista kome si slao sms da ne moraš ići svaki put u imenik, što je jeeeebena fora. podrška za mp3, i kao ringtone, cca 45mb slobodnog prostora, neproširivo. kamera bolja, skoro pa upotrebljiva, radi slike 640×480, može snimati filmiće ali ne testirah to još … dolazi handsfree s njim, ima radio koji super radi, odličan prijem signala… ono što me još dosta zbunjuje je dosta basa u slušalici kad pričam s nekim … ne znam što su htjeli s time postići… ukratko, najbolji sony ericsson do sada …

u rajfajzenu. dođem ja jučer… dobar dan, dobar dan, vi ste vi smo, mi smo mi smo, ja bi čekove, šest komada.
dam čudovištu maskiranom u zgodnu tetu (po noktima sam skužio) karticu i osobnu, kad će ona meni:
možete trenutno dobiti samo jedan. wtf??? pa da, imate još 700kn na računu a pošto jedan ček vrijedi
500kn … isusa ti dragog, pa skoro sam ju zatukao tamo na licu mjesta. faul broj jedan za rajfajzen,
imaju pravo na još dva, a onda idem drugdje… jebite si mater bahatu. servira mi neku
priču o tome kako trebam dizati čekove odma nakon što mi je plaća sjela jer tad imam najviše sredstava na računu (???) gledam i
ne vjerujem … i sad, ne budi lijen, pitam ja
dotičnu: jel to znači da ako ja sutra dođem i položim 3k kuna na tekući, dobijem 6 čekova koji mi fakat trebaju i nakon toga
podignem tih 3k kn? (desetak sekundi neugodne tišine, za nju naravno, ja sam se šeretski cerio u kutu usta).
hm, pa … da. u redu, hvala, doviđenja. izlazim van sa oblačićem iznad glave u kojem se vrte pištolji, interpunkcije u
različitim pozama, psi sa tuđim majkama u vrlo domišljatim pozama moram priznati… aaargh, kako su mi digli tlak na
prepad. grmlj mrmlj …