Vnukblog

meni, trenutno… u životu. iako mi se ogrenuo za 1080 stupnjeva. daklem, naglavačke tri puta. sve ono što sam radio zadnjih godinu i nešto da mom životu pruži neki smisao sad je palo u vodu. nestalo. nepotrebno. nebitno. zatrpavao sam se poslom. postao radoholičar čak. par sati bez nečega konkretnog da radim i počeo sam se tresti, ma užas jedan… izmišljao sam rad i nalazio ga tamo gdje ga uopće nije bilo. i prije skoro mjesec dana dogodila mi se šok. koji je prerastao u šok terapiju. odjednared, nema više potrebe za tim. malo mi je bilo teško u početku, jer se ne prestaje biti radoholičar tek tako… došla je ona u moj život i dala mu smisao, bez potrebe za zakopavanjem u posao, bez potrebe za traženjem smisla na drugim mjestima… u malim stvarima. da, male stvari su super, ali treba ih biti jebeno puno da bi se neki učinak vidio. a kad taj efekt imaš u jednoj maloj stvari, tj. osobi, ma, nenadjebivo… nevjerovatno ali istinito, nakon dugo dugo vremena smisao je došao meni … wow, pa zar je i to moguće… da otrovna, zaljubljen = blentav, barem u početku, a to će proći… a u mom slučaju nebloganje je zapravo rezultat bavljenja drugim stvarima, tj. zanimljvijim stvarima…

događaj od petka … vozim se sa curom radničkom cestom prema autobusnom kolodvoru … kasno popodne/rano predvečerje, nešto sitno iza 19h. sunce je bilo nisko, vrlo nisko, šajba prljava od autoputa. ukratko, kurca ne vidim. iz nekog meni nepoznatog razloga vozim oko 30 km/h. al stvarno nemam pojma zašto. pričamo, zajebavamo se kad odjednom skužim murijaka kako skače u stranu. genije je actually stao nasred trake, ispred auta i mahao lizalicom. gazim kočnicu i zaustavljam se točno kraj njega i gledam ga kroz otvoren prozor. niste me vidjeli? pita on… mrtav hladan odgovaram: ne. zbunjeno me gleda i ne vjeruje. a zašto? pa sunce mi tuče u oči i prljava mi šajba od autoputa. aha… dobro. (zbunjen još više). možete ići. nit je dokumente pito ni ništa. toliko je jadničak bio zbunjen. sinoć, prolazim istom tom rutom, negdje oko pol 9. isti murijak na istoj lokaciji. ovaj put je imao mušterije pa mi nije stigao iskočiti pred auto. možda ima death wish or samting … dem, skoro sam papana zgazio … u zadnjih par tjedana su se poprilično uzjebali, ne znam koji im je kurac. zaustavljaju usred bijela dana na totalno nakaradnim mjestima. bit će da je neki proračun opet u deficitu…

ne dugme, već kapitalistička pohlepna govna. ono što me mučilo sinoć, odma poslije umora i nedostatka sna, bile su brojke. brojke koliko su oni para pokupili. po nekim mojim računicama, koje su se bazirale na najcrnijim prognozama posjećenosti, oni su digli preko šest milijuna kuna na ulaznicama. issa ti. ono što im neću zaboraviti su reklame koje smo morali gledati ZA vrijeme koncerta, tako da me strah koliko su još para pokupili od sponzora. đizus. a koncert, tu bi se svašta dalo reći… za početak, zamjeram im raspodjelu pjesama. prva dva sata za bacit, od brda pjesama koje su se izmijenjale ja sam čuo možda tri ili četiri. i onda, kao “dva bisa” u koja su nabili sve najpoznatije stvari u odličnim izvedbama – da je bar cijeli koncert bio takav. iako taj koncept bisova mi nikad neće biti jasan – koji kurac imate otić sa pozornice i onda vraćat se da bi još nešto otpjevali. kao, nismo to očekivali. ovdje su to super izveli. ugasili sva svjetla na pozornici kao da ne vidimo šta se sprema… uuu, baš smo se iznenadili. ekrani koji su zorno prikazivali nama ostalima što se događa na stejđu su nakon nekih 45 minuta koncerta počeli kasniti za zvukom te su to kompenzirali ubrzanim playbackom slike. ma super, baš ste majstori… tako da smo većinu vremena gledali kako zijevaju u ubrzanom ritmu koji nema veze sa zvukom. vatromet je bio definitivno najbolji u hrvata koji sam ja ikad vidio, ali zašto tj čemu taj vatromet, to mi nije baš sasvim jasno…

nevezano uz koncert, onaj koji je projektirao sjedenje na maksimiru… kastracija tupim kamenom nije ni približno dovoljna kazna za dotičnog. ja bih ga prisilio da godinu dana svaki dan mora odsjediti barem pet sati u dotičnom položaju. tek toliko da vidi kako se ljudi osjećaju… stolice koje su dizajnirane za bezkičmene gorile – bezkičmene zato što je naslon toliko tvrd da ti kičma uopće ne treba, a gorile zato što ja, koji sam prosječne visine, ne mogu noge staviti na pod kad sjednem u tu šugavu plastičnu školjku… gorila bi vjerovatno uspjela u tome. i sad me jebeni pritisak u križima da mi mozak jedva radi. u dotičnom stadiju, shvaćam huligane na stadionu. ekipa ti je izgubio, ljut si i još te bole leđa od šugave stolice. pa na kome ćeš se prvo iskaliti ako ne na jebenoj stolici. kad nisu za ništa drugo nego za kidat.

modernizirao sam se … usporedba sa t630… prejebeno. prvo, imam filing kao da su napisali soft od nule, zadržavajući sve koncepte, plus brdo novih… brz je, i to je mrak. ekran do jaja, stalno se neki kurac vrti… mogućnost gledanja samo primljenih/biranih/propuštenih poziva i svih zajedno kao dosad. ima recent lista kome si slao sms da ne moraš ići svaki put u imenik, što je jeeeebena fora. podrška za mp3, i kao ringtone, cca 45mb slobodnog prostora, neproširivo. kamera bolja, skoro pa upotrebljiva, radi slike 640×480, može snimati filmiće ali ne testirah to još … dolazi handsfree s njim, ima radio koji super radi, odličan prijem signala… ono što me još dosta zbunjuje je dosta basa u slušalici kad pričam s nekim … ne znam što su htjeli s time postići… ukratko, najbolji sony ericsson do sada …

u rajfajzenu. dođem ja jučer… dobar dan, dobar dan, vi ste vi smo, mi smo mi smo, ja bi čekove, šest komada.
dam čudovištu maskiranom u zgodnu tetu (po noktima sam skužio) karticu i osobnu, kad će ona meni:
možete trenutno dobiti samo jedan. wtf??? pa da, imate još 700kn na računu a pošto jedan ček vrijedi
500kn … isusa ti dragog, pa skoro sam ju zatukao tamo na licu mjesta. faul broj jedan za rajfajzen,
imaju pravo na još dva, a onda idem drugdje… jebite si mater bahatu. servira mi neku
priču o tome kako trebam dizati čekove odma nakon što mi je plaća sjela jer tad imam najviše sredstava na računu (???) gledam i
ne vjerujem … i sad, ne budi lijen, pitam ja
dotičnu: jel to znači da ako ja sutra dođem i položim 3k kuna na tekući, dobijem 6 čekova koji mi fakat trebaju i nakon toga
podignem tih 3k kn? (desetak sekundi neugodne tišine, za nju naravno, ja sam se šeretski cerio u kutu usta).
hm, pa … da. u redu, hvala, doviđenja. izlazim van sa oblačićem iznad glave u kojem se vrte pištolji, interpunkcije u
različitim pozama, psi sa tuđim majkama u vrlo domišljatim pozama moram priznati… aaargh, kako su mi digli tlak na
prepad. grmlj mrmlj …

daklem, pošto je ipaq u ponedjeljak zapalio put osijeka, bio sam primoran izvršiti vrlo delikatnu akciju kupovine mobitela: njuz grupa hr.ponuda.gsm, find: t630, prvi po redu, 700kn, halo jel prodan, nije, za pol sata na parkingu autobusnog kolodvora. done. kad bi bar sve kupovine bile tako jednostavne. i tako se nastavlja tradicija ericssona odosno sony ericssona u mojemu vlasništvu. a išlo je ovako nekako: ericssoni a1018, t18, r380, r520 … onda je uletio sjebens m55 (bože sačuvaj šta mi je to trebalo još uvijek ne znam), sony ericssoni z600 i sad t630. sve u svemu, mobitel uopšte nije loš, jedino mu zamjeram lošu kvalitetu plastike na tipkovnici za koju me mori da će se prva razjebat … inače, klon z600, i to identičan… nu, tako ja sav zadovoljan sobom i dobrom kupovinom, dođe utorak i zove buraz. e, došlo ti od vipa, nude ti sony ericsson k700 za 491 kn ako potpišeš na godinu dana. aaaaaaargh majke vam se najebem krvave jel nije to moglo stići dan prije? samo jedan jebeni dan prije… dem it… prva reakcija je naravno bila ko ih jebe, neću, bit će boljih ponuda. i onda malo razmisih o tome … hmm, jebemu mater, dobra ponuda. ne zbog k700 koji je dobar, već zbog fine printa fontom veličine 7: ovaj put, za razliku od prošli, majke im, mogu dobiti tarifu 0 uz ovu ponudu mobitela. ako je netko slučajno zaboravio, dobio sam prije kojih dva mjeseca ponudu od vipa za t630 za 191 kn ako potpišem na godinu dana. i ja htio narafski uz to i tarifu 0 jer mi se jebeno isplati. i ja hop u vip na velesajam, da si to uzmem, a kad ja tamo ono međutim, gospodine to vam znači da potpisujete na dvije godine. ??? mrš, vraćaj osobnu, mater vam jebem lopovsku, pardon, doviđenja …

a jučer je bio dan ko ni jedan dosad … ispao sam dobri samarićanin na jebeni kvadrat. evo ukratko, na uranak omogućio da 282 ljudi dobije plaću, zatim spasio brdo podataka sa polucrknutog harda, sredio polucrknuti notebook unutar trideset sekundi, pa me sadam nahvalio (đizus) …

ovo je bio jedan od manje strašnih odlazaka u panonsko blato. možda to ima veze što trenutno gledam sve kroz
ružičaste naočale. nu doduše, neke stvari mi ne bi uljepšao ni ružičasti slon na očima. kad u pet minuta hoda
kroz centar ne čuješ ni riječi hrvatskog već samo bosanski, pada mrak na oči automatski. par puta sam se okrenuo da vidim
da slučajno ne hodam prema graničnom prijelazu… sinoć je bio rođendanski
party alfe u obliku kakvom je danas znamo. već sam prestao brojati koliko godina je prošlo… četiri ili pet ili tu negdje.
znam da sam još u srednjoj bio… ili ne… ajd ako ima netko pametniji od mene po ovom pitanju nek došapne koje godine se
stara alfa zatvorila… jimbo? ti si bar starosjedioc brodskih kafana…
ima jedna stara izreka koja kaže: jednom čovjeku tuga drugom veselje. e, ovo je vrlo dobar primjer dotične. sjećam se
kao da je bilo jučer… sjedili smo ispred alfe jer unutra nisi mogao ući, pjevali uz gitaru, krali krigle uz blagoslov
gazde… i nikome nije bilo do slavlja, već baš naprotiv… tuga je visila u zraku… a kako ne biti tužan kad ti se
zatvara birc u kojem si popio prvu kafu… birc u kojem si visio dok si markirao iz škole… birc u kojem sam naučio
igrati bilijar uz svesrdnu podršku mog tadašnjeg mentora koji je imao bezgranično strpljenje za mene… birc u kojem
sam prvi put bario, ili barem pokušavao… eh… puno je sjećanja sinoć probuđeno… velika većina brođana koja me čita
ima iste osjećaje kad se sjeti stare alfe… eh da …