Vnukblog

vjerovatno svi znate za novu tarifu 0 koja postavlja mjesečni iznos od 100 kn koji se cijeli troši na pozive unutar vip mreže. također, pozivi prema vip.friends broju su đabalesku. što se tiče ostalih cijena tarife 0, tarifa A je jeftinija od excita dok je tarifa B nešto neznatno skuplja. i sve super, meni se isplati jer svaki mjesec redovito potrošim oko 110kn unutar vipa, što znači da bi uštedio 60tak kuna mjesečno sa tarifom 0 + još tko zna koliko na pozive B-u… plus još jedna dobra stvar, dobio sam poziv od vipa da ako potpišem ugovor na godinu dana mogu dobiti t630 za 191kn. super, mislim si tako ja na putu do vipa. uzmem tarifu 0 i pokupim na poklon bon mobitel za malo para. kad ja tamo a ono međutim: da bi dobio tarifu 0 MORAŠ potpisati na godinu dana. i u tom slučaju možeš dobiti t630 za 391kn a onaj poklon bon bacit kroz prozor. dakle u tome je caka, lovimo pretplatnike pod svaku cijenu. e pa neće ići, pušite lijepo krasan debeli masni zakrivljen prema gore neobrezani kurac, ja ostajem na svojoj pretplatici od 60kn do daljnjega, a kad za mjesec dva konkurencija krene sa radom vidjet ćemo čija majka crnu vunu prede. žalosno je to da ovih dana crkonet ima bolju ponudu od vipa. kod njihovih tarifa N se nepotrošeni iznos prenosi u sljedeći mjesec, a ovdje ko te jebe budalo plati, sam si krvi što ih nisi potrošio. genijozno i jebeno žalosno u isto vrijeme. moja pretpostavka slijeda događaja jest: sad vip i crkonet pecaju pretplatnike na ugovore pod obavezno. za 6 do 10 mjeseci će se konkurencija zahuktati i cijene će drastično pasti a svi će krenuti u drugu turu lova na pretplatnike sa ugovorom, gdje će ponuda mrkve biti još bolja nego sad. meni nije problem strpiti se, dapače, drage volje ako ću im sterati kajlu. a još mi draže biti jedan pretplatnik u bazi vipa koji nije vezan ugovorom i svijetli im zabrinjavajuće žuto ili crveno. joooj milina jedna. ako nešto volim onda je to biti iznimka. i terat svoju politiku. ofkors

eo sad bilo na red carpet: zadnja izmišljotina seksualne orijentacije više nije metroseksualnost već nanoseksualnost. ju majko pa vatafuk? dakle dotični su nekaki nadskup aseksualaca. iako nisam baš skužio u čemu je točno razlika … nanoseksualci su obiju spolova, i krasi ih ta divna osobina da su odustali od stvaranja emocionalnih veza i umjesto toga fokusirali su se na poboljšavanje kvalitete života. većinom su makrobiotičari i pohoditelji wellness centara. i sad gledam to na svom primjeru. sreća pa ću skoro pa nikad počet pušit te fore oko višeg smisla, wellnessa i nekake makro prehrane… ugh, tog dana kad mi bude bio potreban svodnik za prehranu neka mi netko tko me zna spremi metak u čelo odma, da me riješi muka. a što se aseksualnosti tiče, tome sam već bliže… svako malo mi se čini kako sve to skupa nije uopće vrijedno truda. jer ako to raščlanimo… na sastavne dijelove: treba uložiti brdo truda da bi mogao ulagati još truda i na kraju dodati još truda kako to sve ne bi otišlo u kurac.. i onda naravno ode u kurac. lesson learned? hardly… iako zasad, ovakvo razmišljanje mi dođe svako malo pa zatim po metodi kako došlo tako ošlo i ode… ali bojim se da će jednom doći i više neće otići … to će biti dan kad ću napokon dići ruke od svega… ponekad, kao danas, želim da taj dan što prije dođe, da se i te muke riješim … da prestanem pokušavati, da se prestanem nadati … i da: apatija rulz…

highlight ovog tjedna vjerovatno je bio ultra super turbo mega neočekivano odbijanje početka pregovora. ako je itko od štovanog čitateljstva bio u grupaciji nenormalnih koji su vjerovali da će pregovori početi, neka se javi da mu stisnem ruku i u facu kažem da je budala. u cijeloj ovoj situaciji najsmiješniji je stav našeg dragog premijera čije ime već dugo nisam misspelovao – pivo kanader. dotični je već početkom tjedna izražavao neviđeni optimizam u svezi i glede “pozitivnog” odgovora od vijeća eu. ma svaka ti čast majstore. kako je on to još tijekom kobnog 17tog izjavio: početak pregovora je samo pitanje vremena. ideš. poznavajući nas hrvate to vjerovatno znači da možemo još malo jače zavrtiti palčeve i strpiti se. e jebemu mater. zašto ne bismo sad rekli, ok fala lijepa na vašem cijenjenom vremenu, sad se jebite a mi idemo srediti državu. prionuti na posao i zaboraviti na eu. pa kad za dvadesetak godina dođe eu i pita ponizno izvinte biste li možda bili zainteresirani za članstvo? nema veze što još niste našli gotovinu, sad nam to ne smeta… eu kažete? hmm, pa možda bi i mogli, vidiš vidiš… ajde to potkrijepite sa kojim milijunčićem pa ćemo razmisliti malo ozbiljnije … lijep scenarij zar ne? vrlo izvediv po mom mišljenju, samo da nemamo tu bolest ljubljenja guzice uvijek nekome joooj grozno… ovaj tjedan mi je bio strašno naporan, na početku sam bio bolestan na najjače, kako je tjedan odmicao tako mi je bilos ve bolje, samo što imam kašalj skoro ko desetgodišnji pušački koji mi kida pluća na najjače… i u svoj toj silnoj bolesti i pijenja brda lijekova ponedjeljak i utorak sam zaboravio popiti kavu na poslu. i onda mi je u srijedu sinulo: vidi, pa ne treba mi kava. i evo tako petak navečer, ja još ni jednu kavu nisam popio i ne fali mi. nevjerovatno. sjećam se prošle godine sam probao isto to u ovo doba i imao sam filing ko da mi je netko lupio anesteziju u mali mozak. naravno, nije dugo trajalo i nazad sam se vratio ovisnosti. ali sad, imam filing da će ovo potrajati… vrijeme će pokazati

bolestan sam ko pseto. al to nije toliko bitno kao ovaj protekli vikend. subotu ujutro sam
se probudio sa jebenim kašljem kao da pušim već godinama. nu, to me nije spriječilo da se zaputim
na sljeme. ipak, dogovor sa jednim od sinova omeze se mora poštovati. ujutro je sve super izgledalo, nadasve sunčano. magluština je došla tek poslije.
gore, lagana čorba. snijeg koji se pomalo otopio pa se opet stisnuo. dok su se neki guštali kako je to dobro
za board, meni nikako nije pasalo. da subota nije bila totalna propast, pobrinula se jedna mala splićanka
koju sam upoznao gore. vrlo simpatično čeljade koje sam pomalo podučio vještini bordanja. moram dodati, bez
nekog većeg uspjeha. al nu dobro, bit će još prilika. kako sam došao doma tako me stresla temperatura i
doslovno prikovala za krevet. bio sam tako sjeban da nisam uopće htio ustat se u nedjelju ujutro, a kamoli
ići na sljeme. i to sam. samcat. moram priznati da ne znam uopće kako sam to uspio. probudio sam se dvajst do
sedam, bez budilice. sav strgan, tetive istegnute, glavobolja, grlobolja, plućobolja. i nagging thought kako
mi se neda iči gore. oblačim hlače, jebeno mi se neda. navlačim jaknu na sebe, i fakat mi se ne ide gore. i tako
u tom “meni se neda al tijelo ide samo” stanju krenem gore. negdje na manje od pola sljemenske ceste skužim da
polako ali sigurno ima snijega na cesti. a dobro, topi se i pada sa drveća. kurac. u noći sa subote na nedjelju
je palo oko dvadeset centimetara snijega na sljemenu. ono što je u gradu bila kiša na sljemenu je bio snijeg.
moje oduševljenje u trenutku kad sam spazio friški snijeg teško je opisati. sve staze neuređene. nevine. taj
filing kad bordom ideš stazom i skidaš joj junf za taj dan je nešto nevjerovatno. radio sam pizdarije kakvih
svijet nije vidio. jebeno dobro. i uhvatila me neka manija zaboravljanja digitalca kad idem negdje, ne znam koji mi je kurac. a kad sa sljemena puca pogled to iza velike gorice, to je definitivno nešto što vrijedi uslikati ….

sinoć smo w i moja malenkost pohodili koncert elementala koji je bio ofišal promocija njihovog zadnjeg albuma – male stvari. cijena upadnice vrlo prihvatljivih 40kn. izuzmemo li kašnjenje od kojih sat vremena sve ostalo je bilo vrhunsko. ono što mi inače uvijek razjebe dojam koncerta – ozvučenje – ovdje je bilo vrhunsko, bez ijedne zamjerke. aquarius popunjen do zadnjeg mjesta, sa, paz ovo, po mojoj procjeni bar 70% žena. auuu, jedna je većinu koncerta skakala iza mene i to na takvoj udaljenosti da sam mislio da će mi sisama izdubiti dva kanala na leđima. nisam se htio okrenuti da vidim facu jer bi si ziher pokvario doživljaj. a tek jedna slatka mala što je skakutala dobar dio koncerta desno od mene … ajoooj. kako sam palčeve okačio na džepove od hlača mogao sam samo podizanjem malog prsta napravit joj pregled grlića maternice. ufff… nu, sad malo o elementalu. bili su izvrsni, i remi i luka aka shot.. remi nas je počastila sa jednom stvari za koju su rekli da je napisana jučer(!!!!) – hrvatska pjevačica – sprdnja na domaću glazbenu scenu, koja je između ostalog pokazala kako remi ima jeben glas kada ga pusti. remi, svaka čast i daj nam ubuduće više vokalnog umijeća na pjesmama. sad znamo da znaš i možeš. ovaj koncert je bio ono što koncerti trebaju biti: jeben doživljalj. mrzim koncerte kod kojih me progonio misao kako im studijske snimke puno bolje zvuče. to ovdje nije bio slučaj, prvenstveno zbog odličnog ozvučenja. a nekako se vidjelo kako oni zrače pozitivnom energijom koju jednostavno ne možeš ne upiti. isto tako vidjelo se kako je remi drago što neke stvari koje nisu singlice a popularne su među masom. svaka čast, jedno je kad bend dirne publiku, a drugo, rijetko je kad publika dirne bend … još jednom, svaka čast …

dobra bogamu. tema: cenzura… obavezan gost – matija babić, koji je opet ispao legenda nad legendama. na drugoj strani ulizica, ljigavac i gnojni prišt a ne čovjek – anto nobilo. prva tema na udaru naravno bila je severina. i tu mu je matija super spustio na samoinicijativni monolog o pornografiji: postoje dvije vrste muškaraca: oni koji vole pornografiju i oni koji tvrde da ne vole pornografiju. što jest jest, ja spadam u one prve, i to mi je u genetskom kodu, protiv toga ne mogu. ono što mi je tu zanimljivo, što sam stariji to više cijenim dobru pornjavu. tja, dac lajf. onda je tema zabranjeni intervju sa cecom koji je trebao biti emitiran na nov@ tv … tu nemam nekog stava. da želim gledati intervju s njom, pa baš i ne želim. ali to nije argument za ne emitirati nešto. ako nešto ne želim gledati, imam daljinski, što je jedan od sudionika današnje latinice i naveo, neki arogantni fosil marinković.. pa ako će se neki buniti, nek se bune.. mi hrvati ionako to najbolje znamo. a matija je finu paralelu povukao između cece, svih tih folk sranja i magazina … te konstatirao da je notorno licemjerje reći da je jedno smeće a drugo slušati. redosljed nebitan. matija, još jednom, svaka čast. isto tako je rekao kako je glupo raspravljati (odnosno pljuvati) po vlahovu na konkurentskoj televiziji… samo trebao bi naučiti kako sakriti taj cinični smile nakon što spusti kajlu televiziji na kojoj upravo nastupa… leđendo … a koliko vidim denis latin se udebljao ko prasac, toliko da je počeo ličiti na jaquesa houdeka aka jabba the hut … blje… dosta za večeras, malo mi svo to licemjerje na koje matija konstantno ukazuje diže kiselinu u želucu i vodu u koljenu, s tim da ovo potonje boli…

ovaj vikend je bila generalna proba za to kako bi izgledano sedmodnevno bordanje negdje. generalni zaključak je: JEBENO!!!!! jučer sam napravio najviše spustova ikad, mislim desetak, što znači da se dnevna karta jebeno isplatila. ali isto tako, zadnjih par spustova sam bio na rubu grčeva sa povremenim grčevima u kvadricepsima (za one koji ne znaju šta i gdje je to, brzo trk do nekog atlasa anatomije i pogledat). tako da je jučer bio meni osobno, najjebeniji dan ikada na bordu. naravno, najjebeniji dan ikad nije mogao proći bez (skoro) najjebenijeg pada ikada. u zavoju sam proklizao i koljenom zaderao po čistom ledu, bez trunke snijega. malo krvi, malo plavo, malo natečeno, puno boli. došao sam doma strgan ko pseto, sa nogama u takvom rasulu da sam se jedva popeo na svoj drugi kat. u krpama sam bio već oko devet sati, i u nedjelju opet ustajanje u 6:10 iii pravac sljeme. moram priznati, mislio sam da neću moći. ujutro sve ukočeno i jedva sam se ustao iz kreveta. ali kako watto kaže, ako se možeš ustat iz kreveta možeš i bordat. vala prijatelju, što jest jest. došao sam gore sav krepan i bezvoljan. ali sve se to mijenja nakon prvog spusta. i cijelo vrijeme me nešto tlačilo, nisam se mogao opustiti. nakon graha i jednog finog velebitskog odmah je bilo bolje. i onda sam na spustu postigao tu razinu smirenosti koja me inače opere odmah. nu doduše, kada se nakon cijelog tjedna baciš niz padinu, kada stres i sve što te tlači samo nestane, ispari… prajsles…

u subotu, watto i moja malenkost, ponukani iznimnom gladi i bezvoljnošću zaputili smo se u superkonzum na vukovarskoj po piliće. da, po piliće. i jedan kruh, pa udri. uzeli smo neophodno kad je watto otpočeo hodočašćenje po promocijama. prve na udaru su bile hostese francka koje su nudile dva nova okusa čipsa – nekaki roštilj i origano. odvratno od odvratnijeg, redosljed nebitan. sljedeći na redu cedevita balance i hostesa u liječničkoj kuti. i naravno, mora se iskoristiti prilika. obojica smo popili po jedan antistres, koji btw ima odvratan okus i ne otapa se dobro. akcija koju su imali jest da uz kupljeno pakiranje cedevite balance dobiješ i čašu od dva deci iste boje kao i pakiranje. i tu kreće dijalog sa hostesom H koji je išao nekako ovako, ako sam negdje falija, watto će da me ispravi..

V: hmm, baš me ovo pinki pakiranje privlači, ne znam da li ću mu se moći oduprijeti
H: da, to je antioksidans, namijenjen ženama…
V: aha, znači tako. a za koji od ovih bi ste rekli da je namijenjen muškarcima (op.ur. – sve kutije su u ultra super mega groovy bojama)
H: ummmm…
V: gle. da je nešto od ovoga dizajnirano za muškarce bilo bi u kutiji crne boje, imalo bi mrtvačku glavu i bilo bi kancerogeno

and we exited the building. mater im jebem i antistresu izbio mi je osip na unutrašnoj strani obje podlaktice, što je inače vrlo dobar pokazatelj za smeće od vitamina. pa jebemu mater, da je dm sranje kvalitetnije od nečega što mi proizvodimo. samo da se pare uzmu…