Vnukblog

nekoć, ne tako davno, u zemlji zvanoj dosada, sa prijestolnicom zvanom panonsko blato, nije bilo neke posebne zabave. sve dok nije jedna stanovita grupacija mp3ica počela kružiti okolo. to je bio dennis leary, tj. moj prvi kontakt sa dotičnim. i postao je car. i to nenadjebivi car. nitko mu nije mogao ni primirisati. takvu kombinaciju agresivnosti, cinizma te glasa kojeg nitko ne može nadjebati, teško je naći, a kamoli ponoviti. i tako je to bilo godina. onda je došao u moj posjed jedan stanoviti dvd pun dvadesetminutnih nastupa komičara sa comedy central. tu se vidjelo što točno mogu neki novi klinci. tamo je bilo nekih kojih se može izdvojiti da su iznad kaljuže prosječnosti, kao enrique iglesias npr. koji je definitivno najbolji u toj gomili. i onda zatišje nekih godinu dana dok nije naletio jedan nastup by chris rock pod nazivom bigger and blacker. e sad… ovdje smo mogli vidjeti kako rasizam u svim svojim bojama i oblicima zna biti dobar izvor zabave. isto tako, pruža uvid u neke sfere crnačkog odgoja i života koji su nama europljanima vrlo strani, te kao takvi vrlo zabavni. kao takav, chris rock nije mogao ugroziti poziciju cara koju je držao dennis leary već je samo sjeo na prijestolje kraj njega i miroljubivo kohabitirao. i sve je bilo super u kraljevstvu standup comedy do jučer… kad je na scenu došao robin williams osobno. i samo je pomeo ovu dvojicu sa trona, bez truda, bez kapi prolivene krvi, bez kapi znoja. naime, dotični utjelovljuje sve osobine learya i rocka. zvuči nevjerovatno, zar ne? onaj glumac kojeg gledamo u filmovima gdje uvijek glumi pozitivce sa predivnim ružičastim pogledom na život, koji izvlači najbolje iz balavog genija (good will hunting), ili bicentennial man možda? bljak, riiiiiiiiig… a u stvarnosti, jedan jako koncentrirani otrov u jako kompatknom pakiranju. pitate se kako to izgleda? pa evo opisa, za one bolje upućene. uzmimo agresivnost i frustraciju od learya, rasizam od rocka i spojimo to. zatim još dodajmo crnjake sa hendikepiranima, sexualne zajebancije i priče o drogama kakve još nisam vidio. i voila. dame i curice, novi car na prijestolju: robin williams. do daljnjega, nešto nenadjebivo i predobro.

danas je bio dan iz pakla, koji je nekako i završio, te sam presretan što je završio na dobro. napravio sam pedestak kilometara u autu onako taljigajući u gradu po danu koji je odlučio biti najbljuzgaviji u godini. i tako slušam plavi radio koji je mrak…i voditelj šalje pozdrav u stilu: kolegici koja je zapela na selskoj i pita se gdje je zimska služba ) hehe, svaka čast …. sutra treba predati papire u poreznu upravu za povrat da fino bude para za board na zimu. mmm, milina. danas sam izgubio junf – prvi put su me zaustavili otkako vozim vnukcar v2.0… a grad inače vrvi murijom, zaustavljaju na milijun mjesta i tako već bar dva tjedna. vjerovatno traže gotovinu ) koji će se naravno provesti kraj jedne takve patrole i predati. a šanse su ogromne da će naletiti na nekog kolegu veterana koji će reć ajde biži dok te netko nije vidio. hehe, prestrašno. vidio sam mesića danas na zelenom valu i začudo skupa sa služebnom pratnjom nisu vozili ko manijaci as usual već normalno ko sav ostali puk. incredible.

malo sam si dosadan u zadnje vrijeme. vjerovatno je samo faza, al eto.. radim ko konj, jebem se sa regosom, navečer chillam i to je to. pa i nemam nešto sa blogati. danas sam odradio sljeme i bilo je super. sunčano, snijeg prva liga, čak je nešto još ostalo svježeg što je pao preko tjedna. gužve nije bilo, uobičajena sljemenska populacija, čak bih rekao i ispod prosjeka. pokazao sam burazu tajne snowboarda pa je i on probordao nakon nekih 45 minuta na edukacijskoj padini. ja sam još malo usavršio svoj skill, ali neke stvari još moram utvrditi. nisam do kraja zadovoljan sa pokazanim, ima još prostora za poboljšanja. danas sam saznao da će sljedeći vikend biti paklen. petak šime the great slavi rođendan a to će biti oblokačina do jaja, jetra me boli čim pomislim. a u subotu se stanoviti neven utrpao pa će i to da lupa po jetri. auch. još kad se sjetim da moram u subotu biti donekle produktivan odma mi je slabo… samo još fali da se netko u nedjelju ugura i ode sve u krasan kurac.

a dog eat dog world out there… i u takvom svijetu lijepo je misliti na stvari koje se izdižu iz tog prosjeka. takav je i film love actually, kojeg sam večeras gledao po treći put, te sam o njemu već dovoljno pisao. za potvrdu gore navedenoj tezi ide i današnji dan, kad je sve pošlo po krivu što je moglo. sitnica. ono što je već danima najavljivano – laku noć hrvatska – je ispalo jako loše. bit će da je netko pokupio pun kurac para za malo zajebancije u flashu, i to loše. fore su jadne, tu i tamo koji vic prepravljen da bude akutalan i dac it. ili čak ni to. ipaq se vratio kući. pizdek je bio na godišnjem tjedan dana u nizozemskoj i čak me nije vodio sa sobom. kakva pizda pa ne mogu vjerovati. zasad se čini da su ga dobro sredili, gazim ga zasad svim mogućim i nemogućim glupostima što ih imam na raspolaganju i super se ponaša. sve stoički trpi i podnosi. možda ga čak i zadržim. hmmm. teško je reći zasad. a i prerano.

nakon dva dana u rovovima, protezanja i istezanja do ruba mentalnih sposobnosti, sekiracije i živčanih korisnika, ponovno sam posjetio svoju nirvanu. noćno na sljemenu koje je otvoreno ovaj utorak je pun pogodak. onaj prvi pogled na padinu. pogled koji puca daleko u zagorje. i start. i nakon samo pet minuta nema više te brige na svijetu koja bi me patila. ne-ma. kad te obuzme takav spokoj, jeben je feeling. što se padova tiče, samo jedan kapitalni, i to na prsa. da, napravio sam lastu. mnogo gadno. štitnik za guzicu jebeno funkcionira i pokazao se kao vrlo dobro uloženih 350kn. gogle također, prva liga kad ne suze oči od vjetra. što naravno omogućuje veće brzine. milina jedna. samo još štitnike za koljena da nađem i mogu bordat sretan do mile volje. skill mi se popravlja, čak uspijevam donekle pratiti mog mentora i vječnog učitelja na ovom životnom putu, što je lijep feeling također. odo pajkiti. slovenija otpala. blah…

search radi, čeka se B da napravi highlight traženog keyworda u rezultatima. večeras na koncert humanitarni koncert radija 101, nastupaju Edo Maajka i Leksaurini, Let 3, Gustafi, Zadruga, Ramirez, Radikal Dub Kolektiv, Elemental, Davorin Bogović.. pa bi trebalo biti lepo… bit će neki report docnije, ako preživim

dva puta po tri komada. oboje na slavonskoj. prvi oko šest sati kod omv-a u smjeru zapad. poprilično messy, dijelovi posvuda, promet se jedva odvijao, dva auta u blago neprepoznatljivom stanju. drugi put, isto slavonska, preko puta raketa u smjeru istoka, tri auta sa upaljena sva četiri, na prvi pogled nikome nije ništa, ali pošto je preko nekoliko žena stajalo oko dotičnih auta situacija me ne čudi ni najmanje. danas sam vozio astru od firme na malo dužoj relaciji. i mogu samo reći: prestrašno. z ima istu astru samo stariju. kupio ju je čim je izašla. i mogu reći da ova astra, stara dvije godine, osim imena, nema ništa zajedničko sa njegovom. sjedala su tako očajno tvrda da su me već nakon 5 minuta zabolila leđa. naime, naslon od sjedala sačinjavaju dvije šipke: jedna u predjelu križa a druga u predjelu lopatica, a između skoro pa ništa. sjedi se nisko iz ne znam kojeg razloga, tako nisko da ti noge moraju biti ispružene skoro pa ravno. pedale se nekako čudno pritišću prema dolje. mjenjač je u biti jedna opruga koja nekako skakuće u nekom općenitom smjeru u kojem si ga poslao. totalno čudno. a ono što me najviše zbunilo jest volan, tj. ono kružno što je ispred tebe kad sjedneš na vozačevo mjesto. naime, to dotično čak i izgleda kao volan. čak i ima istu funkciju kao i svaki volan. čak ima i one fora kontrolice za radio na sebi. totalno fora. e, to što izgleda kao volan, ja nemam pojma kako funkcionira. ti njega vrtiš i vrtiš i vrtiš i odjednom više ne ide ali začudo ide na drugu stranu. nevjerovatno. a kako kotači znaju da se trebaju okretati u isto vrijeme, a pogotovo kako znaju u kojem smjeru se trebaju okretati, pojma nemam. tako nešto bezosjećajno u životu nisam vidio. čak ni punto kad mu upališ space ship način upravljanja (aka city mode) daje više informacija o cesti nego ovo, što je meni zaista nevjerovatno…