Vnukblog

ali prvo još malo brodarija. stvar koja mi je definitivno super digla raspoloženje je bila partija bilijara u nedjelju navečer. dolazimo barney i moja malenkost u derby, mjesto gdje smo toliko bilijara odigrali da poznamo stol do zadnje bobe, zadnje izbočine i zadnje udubine. zagledamo žetone na stolu, daleko ih previše da bi čekali. za stolom su trenutno neki tip kojeg neznam i jedan frend iz osnovne sa kojim sam ostao u ok odnosima. i bacim šeretski smiješak i pitanje: hoćete izgubiti u paru? hehe, pita on u šta? u 50 kn. može, prodano. bacamo se na igru. prva partija je bila ubitačna, natjeravanje crne je trajalo preko dvadeset minuta, i jedan od protivnika ju je izfrustriran uterao u krivu rupu. druga partija, brzinska, oko 5 minuta, oprali su nas ko male magarčiće. treća partija, vrlo korektna, taktičko nadmudrivanje na kraju oko crne i moja malenkost ju sprema u pravo mjesto. hehe, tko riskira taj profitira. dižemo pare sa stola i idemo dalje. malo moram priznati da je bed kad studentu dingeš pare al što je tu je …

u svezi i glede tužne sudbe …. ne znam za ostatak muške populacije koja ovo čita, ali mene je preko nekoliko majki dosad poželilo za zeta. i to je sve super divno krasno, ali out of touch with reality completley. i ovaj vikend je to poprimilo novi oblik. i boju. i agregatno stanje. naime, jedan otac me je poželio za zeta. uf. a mene ni jedna neće ovakvog zajebanog … tsk tsk tsk… :-Y