Vnukblog

eto, polako završava i ovo brodiranje. lijepo je vidjeti kako stvari najzad kreću na bolje. ali polako. recimo petkom nemožeš naći dvadeset ljudi u gradu. pustoš pustoš. koju god birtiju odabereš mjesta ima napretek. subotom situacija je malo bolja. ljudi ipak izađu van i to recimo u toj mjeri da bi mogli reći da je gužva u gradu. mjesta je teško naći a kad ga nađeš sretan si. iza ponoći smo se zavukli u tnt gdje je bilo jebeni pakao. temperatura na najjače, ako imaš sreće i uspiješ stati ispod klima uređaja onda je ok. pun kurac ljudi koje nisam vidio pun kurac dugo, le bus, brat mu minibus, onda the kuja i još puno puno drugih. da ne spominjem david duvnjak the super star za kojim pola ženske populacije broda radi šljap šljap a koji je u vezi trenutno. da, nevjerovatno ali istinito. i negdje oko pol dva mi je nešto počelo biti čudno. da, pravo čudno. di je murija? nema. petnajst do dva. nema murije još uvijek. gasi se glazba, ljudi gmižu van iz tnta, pun kurac se skupilo ispred, dva sata su, muriji još ni traga. pol tri se kupimo ća, a muriji ni traga. ideš, pa grad je izašao iz policijskog šerijata. strava, moram priznati. cijelu subotu murije navečer nije bilo nigdje za vidjet. što je zablocu super pasalo jer se voza okolo sa isteklom registracijom.

nedjelja ujutro, čujem od danče da je oko ponoći u centru vidjela hspovce kovačević (!!!) i rojs (!!!!!!). a jooooj pa što mi nereče to sinoć pa otišao bih se slikati sa rojsom hehehe joj to bi bilo zakon … rojs legenda … jedina veća legenda od rojsa je bio pokojni spajić, pokoj mu duši. tako smo nedostatak murije u gradu pripisali posjeti hspovaca … joj što bi bilo dobro da specijalci sa maricom krenu prazniti starčevićevu a rojs izleti iz antika (restoran) i počne onu svoju recitaciju sa tuđmanom vrhovnim precjednikom svih rvata bla bla jada jada … hehe … da mi je to vidjet )

brodski gigant jimbo je održao riječ i ušvercao jedno sarajevsko pivo i za to mu ovim putem i zahvaljujem, ja sam mu donio ouzo iz grčke al sam ga zaboravio u zagrebu. e jesam pizda …

pa dobro ko je tu lud. onaj na rtlu koji joj je dao posao ili onaj koji je dobio pičke da joj da taj posao. ajmo rezimirati činjenice. neki tvrde da je zgodna. žene čak. i tu bih se složio ako pričamo u njezinim slikama u kliku. tamo jebeno dobro izgleda. ali uživo, tj. na televiziji. isuse i bože. prvo, kad se snima kamerom, nema vojske malih crnaca sa photoshopom da joj ispeglaju te nakaradne crte lica. drugo, taj glas. ja u životu nisam čuo na televiziji nekoga sa tako iritantnom bojom glasa. a tek naglaaaaasci. ovi iz gundinaca sa zavlačenjem su strašni ali ova izvuči kao da je neko radio klon gundinčanke/ličanke/dubrovčanke. da se netko trudi glumiti tako nakaradan izgovor riječi ne bi joj uspjelo. treće, te sise uživo. jel se netko pita zašto renatu sopek nikad ne gledamo uživo? zato što je toliko truda uloženo u to da se te sise izmodeliraju u neki normalan oblik da postoji vrlo visok rizik da bi mogle eksplodirati i krenuti svaka na svoju stranu. kad je toliko očito da u stvarnosti vise pun kurac zašto se onda trude ugurati ju u tako uske haljine kojima samo fali crveni uskličnik i ispod natpis danger high pressure…

prvo, prokleti slovenci. jučer mi je došao račun za mobitel. kako sam bio 12 dana po roamingu kroz nekoliko država nekako sam očekivao poveći račun. 427kn, što je recimo 70tak kuna više od mog prosječnog računa. gledam ja tako specifikaciju da vidim gdje su me koliko oderali i onda skužim. naime, sms poslan iz slovenije košta 1,35kn plus pdv. sms poslan iz italije 1,68 plus pdv. sms poslan iz slijepog crijeva balkana aka grčke košta 1,11kn plus pdv. alooo??? pa gdje je tu logika??? dobro, za talijane mi je još donekle jasno, digići su oduvijek bili pokvarene pizde, ali da su slovenci tolike prokletinje pa to ne mogu jebeno vjerovati. a ova cijena iz grčke me je jebeno iznenadila. pogotovo zato što mi je vipov customer support rekao cijenu od 1,68kn, sad se više ne sjećam sa pdvom ili bez, ali nije ni bitno, pošto su fulali poprilično.

drugo, konzum. kakve lopovčine pa to je strašno. danas gledam i ne mogu vjerovati. jana limun, litra i pol, u konzumu na vukovarskoj dođe 7,5kn. roto promet, ako me sjećanje dobro služi 5,5 ili 6kn. u svakom slučaju, pljačka na kvadrat. onda što su šlampavi. imaju ogromne palete na kojima stoji laško svijetlo i tamno, konzerve od pola litre pakirane u sixpack. iznad svijetlog stoji cijena, 36.99kn. jednostavna računica pokazuje da jedna dođe 6.19kn. za supermarket, jebeno previše. dođem danas doma, gledam račun, na računu stoji sixpack laškog 33.99kn. wtf??? zar je toliko jebeno teško izvjesiti pravu cijenu… za ne povjerovat. a i ostale cijene su im nabrijane. osim onoga što ima njihovu famoznu k plus oznaku. šlog me skoro strefil kad sam vidio da ima k plus pivo, qpack od litre za 8kn. pogledam malo bolje, proizvodi i puni za konzum d.o.o. osječka pivovara osijek. da, čak nije ni pan koji je donekle pitko pivo, nego ono vulgaris osječko. bljak fuj diskasting.

apropo ovog sranja u konzumu. sjećanje koje će me progoniti do kraja života sa krete. kad dođem u bilo koji dućan, mene progoni ona misao kupujmo hrvatsko. i što jest jest, uvijek ću dati prednost hrvatskom proizvodu pod uvjetom da nije smeće, da strani proizvod nije za deset klasa bolji itd. sad, za konkretan primjer uzmimo vino. u bilo kojem domaćem supermarketu, udio stranih vina koja možeš kupiti je pozamašan. u grčkoj, tj. na kreti, u dućanu u kojem smo kupovali svaki dan, ja nisam uspio naći niti jedno strano vino. a buljio sam u tu policu poprilično. a izbor je popriličan. od žešće da, ima stranih, ali od vina ja ne vidjeh niti jedno uvozno. i to je način kako poboljšati prodaju domaćih proizvoda. u velikim dućanima smanjti zastupljenost stranih proizvoda koji su konkurencija domaćima i dac it. netko će reći da je ovo malo radikalno, ali mi hrvati smo takav narod. ako se ne prestanemo sami jebat, nitko nam neće pomoć, već će nam samo još dublje ugurati.

petak navečer je bio postapsolvenski party. ili ti postaps jer je tako lakše za pisat. petak kao takav je bio dobar dan, završavanje stvari na poslu uz gleduckanje scrubsa. ludi su do jaja … i onda su stvari polako počele ići nizbrdo. prvo, tijekom dana, morao sam odbiti pljeskavicu sa sirom za neke male pare, a po šimetovom svjedočenju, da je više nego odlična. to je bio loš potez. zove debeli oće se šišat. dobro, pokupim ga na putu doma, šiša se on, šišam se ja, sve super, žderem i krećemo do zmaje na predzagrijavanje. cijelo to vrijeme u glavi me neki glasić tlači da moram adamu reason poslat. taman izašli iz stana i ja se sjetim da sam zaboravio uzet taj dvd za njega. trč nazad, uzmi dvd. dođemo na poštu u konzumu na vukovarskoj, vruće u pizdu materinu znojim se ko pseto, čekam deset minuta na red da bi mi mlađa žena ovećeg obješenog poprsja rekla kako nemaju nijednu kuvertu sa zračnim jastukom. grmlj mrmlj. nema veze, ko ga jebe, čekat će do sisveta da ga dobije. ionako mi još nije mi pustio ono što je radio u starom reasonu. sjedamo u auto i idemo do zmaje. nešto pričamo i meni uleti misao ala sreća što smo dobili ulaznice jer nema šanse da bi im dao 40 kn za upad. ulaznica? aaaaaaaaaaaaaaagh. ostala doma u torbi. pasjebenimater. kod nsba silazimo sa slavonske i nazad doma po kartu. krmljgrmnljmrmlj. sad sam već bio ljut. poprilično. krećemo do zmaje opet i ovaj put ne slavonskom već vukovarskom. a na vukovarskoj jebena gužva za nevjerovat. ko da je 5 popodne a ne 7 navečer. trebalo mi je pol sata za proć vukovarsku od henizlove do savske. i kao da gužva u to doba nije bila dovoljna da me raspizdi, tu je naravno bio moj stari ratni drug barney sa kojim sam mnoge bitke vodio, da utrlja još soli u ranu. to make a long story short: cura za kojom sam slinio na kreti, ali ništa nisam pokušavao jer ima dečka, je navodno izjavila par tjedana prije polaska da ne bi imala ništa protiv da prevari dečka samnom na kreti. naravno da se nitko nije sjetio to meni reći. i to je bila kap koja je prelila čašu. puko sam. ko sijalica puna kokica. a i kiša je počela pljuštat. da još malo soli stavi na ranu. jer sam odlučio razbit se večeras i ostavit auto kod zmaje na parkingu. došli smo kod zmaje, bio sam ljut ko puška što se i vidjelo. htio sam razbit nešto. ili nekog. ali su naravno stradali nedužni. tako je ona za kojom sam slinio dobila kompliment za cipele. da ih makne od mačje kutije s pijeskom jer bi se korvin (dežurni mačak u ovom slučaju) mogao zabuniti. stresao sam qpack u sebe + nešto tekile i krenuli smo pravac havane na zagrijavanje.

u havani kraj fera (ako sam dobro skužio) je petkom večer tamburaša. dobro, ajd otrpit ću i to. sreća pa je pivo+tekila upalio i više nisam bio (toliko) ljut … pomoglo je i to što sam opet vidio cijelu ekipu s kojom sam proveo 12 (paklenih) dana … nakon što su tamburaši otepli svojih par tamburaških preorijentirali su se na one dobre domaće koje vole svi mladi i oni koji se tako osjećaju. fino alkoholizirani odlazimo pravac novinarskog doma gdje je bio postaps. a tamo. ajoooj. gužva do jaja na najjače. za nepovjerovat koliko se ljudi naguralo unutra. novinarski dom jest ogroman prostor, ali ipak neadekvatan za toliki broj ljudi. a od svih tih ljudi možda sam 5% vidio na kreti. damn it, dobro su se skrivali. vrućina za ne povjerovat. ili bolje reći ventilacija nikakva. otvoreni prozori i dac it. ozvučenje slabo. ono što je dj ekipa imala sa sobom na kreti je bilo ovdje montirano. tako da si imao polja gdje si nisi mogao čuti misli i polja gdje si mogao najnormalnije pričati. ono što mi je najviše diglo tlak je bilo kupovanje cuge na bonove. da, dobro ste pročitali. na bonove. po cijelom novinarskom domu bilo je nekoliko šankova na kojima se mogla kupit cuga, ali ja sam vidio samo jedan pult na kojem su se mogli kupiti bonovi. i taj je bio na samom ulazu. a od ulaza do podija je bilo jedno deset minuta probijanja kroz gužvu. aha, sure, dobit ćete pare od mene. how yes no. nabijem na kurac takvu organizaciju koja ne može naći konobare da im može vjerovat sa parama. ili koji već imaju glupi/debilni/retardirani razlog za prodaju cuge na bonove. digosmo sidro iz novinarskog oko 2, a oni koji su ostali imali su to zadovoljstvo da ih murija istjera van iz novinarskog doma. jipi. bravo za organizaciju još jednom. klap klap. ja sam još uspio na narodnjacima završiti al o tome ne bih jer mi je previše ponižavanjuće i sram me. fuj.

obožavam to vrijeme kad mijenjaš teretanu. slično je filingu kad se iznova zaljubiš. pun energije, snage, poletnosti i odlučnosti da ovaj put stvarno napraviš nešto od sebe i od te ljubavi. ali kao i svaka ljubav i ova će početi stagnirati, usporavati, stavljati se on hold te utjecajem neke treće sile se najzad i ugasiti. eh, the story of my life. nova teretana je smještena u miocu, ogromna je, ima brdo sprava. sve što je bilo zaboravljeno od vremena coloseuma iz broda pa do danas je probuđeno. kablovi, scottova klupa, i još brdo điđebaja koje nisam vidio dvije godine. da, i to je još jedna tužna priča. populacija teretane mi se čini ok, srednjoškolci, tipovi sa ogromnim škembama kraj kojih moja smiješno izgleda, fitness tete koje uzrokuju trzajnu ozljedu vrata i zabijanje u štokove. sve u svemu, jako lijepo. cijena nije prestrašna ali nije ni nešto posebno povoljna. 3x mjesečno za 230kn. olakotna okolnost im je što mi se nalaze na pljuvohvatu od firme. pa za ispucat frustracije poslije posla dušu dalo.

danas u jutarnjem u auto prilogu bilo nešto što mi je zagolicalo maštu. neka
domaća agencija je napravila istraživanje o tome kako ljudi koncipiraju auto
brandove. fora istraživanje moram priznati. ono što mene najviše interesira jest
gdje moja alfica kotira. naime, kotira u istoj grupi sa lanciom, jeepom i chryslerom.
i ljudi grupaciju te četiri marke, tj. njezine vozače smatraju umišljenima. vozači tih
brandova su ekstravagantni, proračunati, ne kupuju vozilo svoje marke na impuls već
planirano i tako to. jest bogamu … sve istina.

prvi dan na poslu je prošao poprilično lagano, trebalo je zakomentirati nekih 5000k
linija koda. i lagano pročitati sve zaostatke po blogovima. tužno je blogovsko nebo nad
rvackom bez jimbovog baljezganja jebemu miša. jedva čekam da se počne javljati iz sarajeva.

počeo sam pisati report o kreti, tijekom večeri će osvanuti link na naslovnici bloga.

eto, završlia je i ova avantura zvana apsolventsko putovanje. vrlo mudim se pokazala odluka da sabotiram 4 godine fakulteta i bacim se odma na apsolventuru. detaljni izvještaj će se slagati dan po dan kako će mi se dati pisati, obilato potkrepljeno slikama ofskroz. ukratko, bilo je zanimljivo, povremeno naporno al sve u svemu prolazno.

ono što mi je poprilično pokvarilo dojam putovanja jest sms kobasica koju sam primio jučer ujutro, nešto nakon isplovljavanja iz igumentusa (valjda se tako piše) od mog bivšeg cimera:

e jebat cu ti mater bog ti jebo tvoje psihoumne zadrte govore. jos jednom kazes nesto protiv mene budi uvjeren da cu ti ogorcati zivot do kraja!. one provale preko tvog frenda iz globalneta bit ce nula. ono sto si rekao jimiju o meni je bezobrazno. i budi uvjeren da cu ti vratiti i to sam da znas kako. a nedo bog da te vidim. vjeruj mi. majke mi. znam biti rigorozan do istrebljenja budala kao sto si ti …

ugh .. tužno … enivej, jedva čekam taj susret, pa kosti ću mu polomiti …

raja, pozdrav. radio silence nastupa do 18. ili čak 19. sve ovisi o tome
kad će mi se dat napisat sve dogodovštine odnosno dal ću bit u stanju.
nedostajat će mi ova moja ovisnost, a nadam se da će ber nekome moje baljezgarije nedostajat.

davo

iliti dan opskrba sutra. treba napraviti neki iole pametniji spisak stvari
potrebnih za preživljavanje 30+ sati na brodu i na kreti. još se dvoumim dal
da uzimam vreću za spavanje … hmm.. prava dilema. ponekad se pitam da li bi
bilo lakše napraviti popis stvari koje planiram zaboraviti. hmmmm. probably not
ali kao koncept je zanimljivo. koliko primjetih, nova tv je krenula sa drugom
sezonom the shielda i s time me vrlo ugodno iznenadiše… naime ne očekivah ih
da će tako rano kupiti i drugu sezonu, pogotovo zato što treća se još uvijek snima..
i tako ja malo gledah jučer tu prvu epizodu druge sezone i gledam u titl i ne mogu
ga prestati gledati… užas… kako to uništi koncept serije pa to nije za vjerovati.
kada jednom pogledaš seriju i stekneš neki dojam o njoj … i onda gledaš kako je titl
doslovce uništava.

život u novo stanu je dobaaaaaar … kako je divno kad imaš cimera koji ima isti ukus
za mjuzu… uvijek nešto dobro svira.. na kvalitetnim mission zvučnicima… pa se uvijek
nešto dimi … i atmosfera je do jajajajajajajaja

note to zmajo: čini se da imam neki
problem sa pokazivanjem entuzijazma u prisustvu nekoga tko je više entuzijastičan od mene.
naime, pričam ja cimeru o kreti i kaže pa ti si fakat entuzijastičan oko toga go figure …

danas sam se full navozao … napravih negdje oko stotinjak kilometara po
zagrebu nam milom uzduž i poprijeko… i onda potvrda da danas nije moj dan
… zmaja dobila digijajac po mojoj preporuci sony dsc-p43 i ja tako gledam
to malo zdepasto čudo, lijep oštar ekran, nadasve brz .. i ispadne mi na beton… sa jedno metar i kusur visine …
aaaargh kakav kreten… zmajo izbaio oči a ja sam lijepo stajao stajao i osjećao se
super glup… pas mater … podignem ga sa strepnjom, upalim ga … uf, dobro je … radi …
ali kućište zato sad izgleda kao da je prošlo tri ratišta … kakav crnjak … al sam zato
smislio kako ću se iskupiti.. valjda .. dala pare da joj kupim 128 karticu, pa ću ja nadodat i
uzet joj 256, bar toliko … al baš mi je crnjak

danas je uočen još jedan dokaz da ipak ima neke kozmičke pravde … budući da sam sa kabelskog aka.
“najisplativijeg interneta” u hrvata spao nazad na prvu evolucijsku stepenicu zvanu dialup, ipak sam
nešto dobro ubo xexe… naime, brzina spajanja se kreće oko 52kbit i jebeno brzo radi … ko urica …
ne pretjerujem puno kad kažem da je moj subjektivni dojam brzine dotičnog dialupa na rangu, ako ne i iznad
brzine koju je xnet pružao …. damn …